TEST PLAY<>
032004<><>

RTL Skijump 2004

Jedna od retkih softverskih firmi koje još uvek izrađuju igre o zimskim sportovima – VCC Entertainment – i ove godine je u saradnji sa nemačkom medijskom kućom RTL izbacila na tržište novu verziju popularnih ski-skokova. Iako ne donosi ništa revolucionarno i teško da će privući ikoga sem okorelih ljubitelja ovog sporta, programeri iz godine u godinu nastavljaju s njenim razvojem, čineći da svaka naredna verzija bude bolja od prethodne. Ovog puta akcenat je stavljen na poboljšanje fizičkog modela, implementiranje realističnih pokreta skakača i reviziju karijernog moda radi dugotrajnosti igranja.

Iako su učinili sve da Skijumpom 2004 korisnicima dočaraju osobenosti ovog sporta, programeri su načinili nekoliko propusta koji će znatno uticati na popularnost ove igre. To se prvenstveno odnosi na nepostojanje originalnih imena skakača, sponzora i proizvođača opreme, iako igra dolazi pod pokroviteljstvom FIS-e (međunarodne skijaške organizacije). Kada se tome doda podatak da karijerni mod podrazumeva „izgradnju” lika i njegovo vođenje od juniorske ka profesionalnoj ligi kao i da kompletiranjem svake sezone skakač „stari” (počinje sa 16 godina, a igra se završava kada napuni 30), nije svejedno da li se obračunavate protiv kompjuterski generisanih imena ili svojih ljubimaca koje ste posmatrali u TV prenosima. Nasuprot tome, u igri se pojavljuje čak 28 originalnih skakaonica, realno modelovanih tako da izgledaju kao u stvarnosti – od onih od 90 metara (Filah, Hinterzarten...), 115 metara (Falun, Garmiš...) i 120 metara (Zakopane, Bišoshofen, Engelberg...), pa sve do čuvenih letaonica od 185 metara (Planica, Bad Miterndorf, Obersdorf...). Međutim, veliki propust je napravljen u nepoštovanju redosleda nastupa na skakaonicama i u situacijama kao što je održavanje Turnira četiri skakaonice na kraju sezone, i to na skakaonicama na kojima se to inače ne radi. Šteta!

Kontrola skoka
Da biste u potpunosti uživali u ovoj igri, potrebno je dobro savladati tehniku skakanja jer je to osnovna stvar, oko koje se sve „vrti”. Upravljanje skakačem (kao u prethodnim verzijama) vrši se mišem, što je moglo da bude izbegnuto jer je zbog prevelike osetljivosti često više problem nego dobro rešenje. Kako se svaki skok sastoji od tri faze, broj operacija koje je potrebno obaviti se menja. U prvoj fazi, dok se skakač nalazi na zaletištu, najvažnije je držati skije u predviđenim kanalima kako se ne bi gubila brzina. To se postiže blagim pomeranjem miša levo-desno tako da se kugla u kontrolnom prozoru zadrži na vrhu krive linije. Pre odraza (kada pokretna horizontalna linija stigne do središnje granične crte) potrebno je pritisnuti levi taster miša i zadržati ga sve dok horizontalna linija ne dostigne krajnji desni položaj. Nakon otpuštanja tastera, miš naglo treba povući nadole (skakač zauzima karakterističan ’V’ položaj) i blagim pomeranjem miša levo-desno vršiti korekciju položaja tokom leta. Kada senka skakača na snegu počne da se „spaja” sa skijama, miš treba gurnuti nagore i pritisnuti levi taster; ako ste dobro ocenili momenat spuštanja, skakač će se postaviti u Telemark poziciju.
 
Kao što smo već rekli, karijerni mod podrazumeva razvoj lika koji se u zavisnosti od zarađenih iskustvenih poena može unapređivati kroz pet kategorija (tehnika doskoka, leta i prilaza odskočnoj tački, tehnika pregovora sa sponzorima i popularnost). Pored toga, mogu da se sprovode treninzi (sa trenerom ili bez njega) koji uvećavaju snagu, kondiciju i motivaciju, ali i brinu o potrebnoj kilaži (što lakši skakač, to bolje). Naravno, za izvođenje vrhunskih skokova od velike je važnosti dobra oprema, pa u zavisnosti od zarađenog novca mogu da se kupuju bolja odela, skije, kacige, naočare, rukavice, čizme i vezovi. Za totalne freakove tu je i mogućnost ručne pripreme i mazanja skija voskom (tzv. waxovanje), od čega puno zavisi brzina na mostu, mada je najlakše unajmiti jednog od ponuđenih servisera da posao obavi umesto vas.

Ono što igri daje poseban šmek jesu vrhunske tehničke karakteristike, tačnije prelepa grafika koja do najsitnijih detalja predstavlja osobenosti svake skakaonice („brda” – kako to skakači vole da kažu). Izuzetan rendering okoliša, bogata flora, publika sa razvijenim zastavama u podnožju, prateći objekti i tribine, naselja u daljini i slično učiniće da zaista pomislite da se nalazite na vrhu dotične skakaonice. Tu su i odlično predstavljeni vremenski uslovi: gusta magla, sneg, kiša, povijanje krošnji drveća pod naletima vetra. Posebna pažnja posvećena je pokretima i animaciji skakača koji deluju prilično uverljivo, gotovo kao na TV prenosu. Zamerku bismo uputili očajnim komentatorima, koje je najbolje isključiti.

Vladimir PISODOROV

 
Conan
World War I: The Great War
Delta Force - Black Hawk Down: Team Sabre
Vietcong: Fist Alpha
Sonic Adventure DX: Director’s Cut
RTL Skijump 2004
Šta mislite o ovom tekstu?
Fair Strike
Wars & Warriors: Joan of Arc
Wanted Dead or Alive
Brother Bear
Jack the Ripper
Starsky & Hutch
Coliseum
World Basketball Manager
Chicago 1930

Pravila
S obzirom na to da ski-skokovi kod nas nisu popularni kao timski sportovi, verujemo da većina čitalaca nije upoznata sa pravilima. Svako takmičenje se sastoji od tri zvanična skoka od kojih je prvi kvalifikacioni, a druga dva se boduju za konačan plasman. U kvalifikacijama učestvuju svi prijavljeni takmičari (u igri ih je 72), dok su prva petnaestorica iz generalnog plasmana povlašćena i mogu da biraju hoće li skakati ili ne (nezavisno od izvedenog skoka – već su se kvalifikovali, pa im taj skok više dođe kao vežba). Nakon toga, 50 najboljih ulazi u zvanično takmičenje, a rezultati postignuti u kvalifikacijama se brišu. Posle prve zvanične serije samo 30 najboljih stiče pravo da ponovo skače (obrnutim redosledom – od najslabije plasiranog ka najbolje plasiranom), a rezultati se sabiraju i tako se dobija pobednik. Specijalan slučaj predstavlja skakanje „u parovima”: u drugu rundu idu pobednici parova i pet „gubitnika” koji su prikupili najviše bodova. Ovo je redak slučaj i primenjuje se uglavnom na specijalizovanim takmičenjima kakvo je, recimo, Turnir četiri skakaonice.

Bodovanje
Vrednovanje svakog skoka vrši se na osnovu postignute dužine, ali i stila za čije ocenjivanje je zaduženo pet sudija. Svaki skok na „kritičnu tačku” (na devedesetometarskim skakaonicama to je 90 metara, na stodvadesetometarskim 120 metara i tako dalje) donosi 60 bodova, a svaki metar preko toga boduje se sa dodatnih 1,8 bodova (slično važi i za skokove „ispod” kritične tačke – za metar se oduzima po 1,8 bodova). Što se tiče stila, najveća moguća ocena je 20, a najveća i najmanja ocena se potiru, dok se preostale tri sabiraju i dodaju na bodove za dužinu. Ako skok završite prizemljavanjem na dve noge, sudije oduzimaju do četiri boda (potrebno je prizemljiti se u tzv. Telemarku sa izbačenom i polusavijenom nogom ispred) i čitavih 50 procenata u slučaju da se rukama dodirne sneg. Jasno se vidi zakonitost koja važi prilikom skakanja, a na vama je da procenite da li ćete žrtvovati stil zarad dužine ili obrnuto.

Potrebno:
Pentium 3 500 MHz, 128 MB RAM, grafička kartica sa 16 MB VRAM
Poželjno:
Pentium 3 750 MHz, 256 MB RAM, grafička kartica sa 32 MB VRAM
Veličina:
1 CD
ADRESA:
www .skispringen2004 .de

85
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera