INTERNET<>
052010<><>

Da se ne zaboravi

Prvi rat browsera

Kako je IE pobedio Netscape

Vatra, točak, parna mašina, struja, motor sa unutrašnjim sagorevanjem, Internet. Kada budući istoričari budu pravili neku novu klasifikaciju razdoblja naše istorije, označiće poslednju deceniju kao početak nove epohe. Međutim, imajući u vidu to da pobednici pišu istoriju, postoji opasnost da jedno ime bude izostavljeno. Zato moramo da podsetimo starije čitaoce, a i da naučimo mlađe, kako je počela nova era i ko je bio njen vesnik. Nije to bio mladi džin Microsoft, već Netscape, kao i ljudi koji su stajali iza njega.

Danas je teško zamisliti život bez Interneta, a tada, početkom devedesetih godina, bilo je skoro svima nemoguće zamisliti svakodnevicu sa njim. Internet je tada bio samo more teksta. Ne samo da nisu postojali search engini, već nije bilo ni grafičkih browsera. Zato je Net tada bio zanimacija za strpljive geekove. Međutim, bilo je onih koji su imali viziju – jedan od njih bio je Mark Andresen. On je sa svojim kolegama sa Univerziteta u Ilinoju razvio Mosaic, browser koji je zaslužan za prihvatanje Interneta od strane običnih korisnika. Iako nije bio prvi sa point and click interfejsom, Mozaik je postavio standard u vizuelnom dizajnu. Njegov look & feel ohrabrio je ljude da koriste Internet na način na koji to rade i danas. Bio je to prvi browser koji nije prikazivao slike u odvojenom prozoru već onako kako smo na to danas navikli.

Dok je Andresen anticipirao značaj Interneta, uspešni IT biznismen Džim Klark uvideo je finansijski potencijal u browseru koji bi se masovno koristio. Iako nisu imali pojma o tome kakav će ih poslovni model dovesti do bogatstva, oni su namirisali budućnost. Tako je nastala kompanija Netscape, u koju je Klark uložio pet miliona dolara. Andresen i prijatelji radili su danonoćno na temeljima koje je postavio Mosaic. Svaki browser do danas nastao je na toj osnovi. Prvi je bio kultni Netscape Navigator, koji se pojavio u novembru 1994. godine. Neverovatan uspeh (čak 90 odsto korisnika prešlo je na ovaj program) zabeležen je i na radaru Microsofta, tako da se alarm za opasnost brzo upalio. Netscape je probudio uspavanog džina.

 
Iako je danas veći, barem kada su ljudski resursi i broj projekata u pitanju, Microsoft je u to vreme bio moćniji nego danas. Kako je tržište kompjutera bilo novo, državna antimonopolska birokratija nije obraćala naročitu pažnju na džina iz Redmonda. Ipak, postojao je „usamljeni krstaš” koji je već imao dug staž borbe protiv Gejtsove imperije. Bio je to advokat specijalizovan za zloupotrebe monopolskih pozicija Geri Ribok, koji nije ni slutio da mu se smeši slučaj života. Devedeset procenata svih kompjutera radilo je u to vreme na Microsoftovom softveru. Lansiranje Windowsa 95 bilo je na vidiku, ali su ljudi iz kompanije Netscape Communications okrenuli reflektor IT javnosti ka sebi. Baš kao što je Gejts zamišljao svet u kojem svako ima PC koji radi na Windows operativnom sistemu, tako je i njegova internet ideologija bila bazirana na predstavi o svetskoj mreži u analogiji sa informacionim autoputem na kom MS ima u vlasništvu naplatne rampe. Ovaj štreber-imperijalista smatrao je da će se Internet svesti na Microsoft Network.

Sa tako opasnom ideologijom nema mesta za konkurenciju. Gejtsova poslovna filozofija odgovorna je za imidž koji MS ima i danas. Njegova kompanija je do tada već zgazila Lotus (čiji je SmartSuit inicijalno bio popularniji od Officea), Wordperfect, Borland i Novel, a čak je i moćni IBM zazirao od Microsofta. Mnogi visokorangirani članovi MS tima iz tog vremena danas se prisećaju atmosfere koja je vladala u Redmondu u vreme uspona NS Navigatora. Svi se slažu u tome da je dalje delovanje njihove nekadašnje firme bilo determinisano Gejtsovim strahom da grupe strastvenih štrebera ne urade njemu ono što je on ranije uradio mnogima. Prema njima, strah je bio ključni nosilac napretka u to vreme, a ne kreativnost i inovativnost. Na tim osnovama nastao je Internet Explorer, ali taj program nije mogao sam od sebe da pobedi najvećeg konkurenta. Za tako nešto bile su potrebne mutne radnje, monopolistička pozicija zahvaljujući Windowsu i konstantan mobing Gejtsa prema njegovim „podanicima”. Mnogi vrhunski softverski gurui koji su tada radili za njega ističu da su dobro prolazili ako ih on ne bi po desetak puta tokom razgovora nazvao idiotima. U takvim uslovima oni su ipak uspeli da urade sjajan programerski posao. A zamislimo samo šta bi bilo da su radili u zdravom okruženju...

Rat se nije ogledao samo u brzom izbacivanju novih verzija Navigatora i IE, što je za posledicu imalo brojne sigurnosne rupe i druge nedostatke. Ovaj sukob imao je i kulturni karakter. Ljudi iz različitih kulturnih habitusa koristili su jedan od ova dva browsera. Mnoge web stranice otvoreno su favorizovale jedan ili drugi program – tako da je često bio istaknut natpis za koji od njih je sajt optimizovan. Naravno, bilo je i pozitivnih stvari, pre svega iz tabora kompanije Netscape: JavaScript, cookies, CSS, SSL... MS je uglavnom emulirao i kopirao ove tehnologije. Ipak, rat se najviše vodio van softverskog ringa.

Osetivši da se prljava igra intenzivira, Netscape je unajmio pomenutog Riboka, koji je jedva dočekao tu životnu priliku. Ostaće zapamćen jedan od najkontroverznijih sastanaka u istoriji biznisa, koji je krajem devedesetih godina bio osnova procesa vođenog protiv Microsofta. Ljudi iz Netscapea ne prisećaju se rado ovog događaja: predstavnici džina iz Redmonda ponudili su dve opcije, a obe su podrazumevale da Navigator bude uništen. Jedna je bila samo humanija prema tvorcima, kojima je ponuđeno da daju pristup tehnologiji i celokupnom razvoju za (bednih) milion dolara. Garantovano im je da neće pobediti i da ih ne čeka fer utakmica. Da su to prihvatili, jedno je sigurno – danas ne bismo imali Mozillu. Microsoftova verzija priče je, naravno, drugačija. Oni tvrde da je Ribok unajmljen kao MS hejter upravo da bi izgradio takvu lažnu atmosferu.

Te 1995. godine Netscape Communication Corporation je brže-bolje izašao na berzu, i to po prvi put. Kao što je ušao u istoriju Interneta i razvoja softvera, isto je uradio i sa biznisom. Rast je bio neverovatan. U prvom danu Klark je svojih uloženih pet miliona dolara pretvorio u 660 miliona! Kako sam tvrdi, Netscape mu je doneo ukupno bogatstvo od skoro dve milijarde dolara. Tek tada je Gejtsu skočio pritisak. Bivši zaposleni prisećaju se da se jednom prilikom na upravnom odboru rasplakao. Ostaje čuvena njegova izjava da se kompaniji Netscape treba preseći dovod vazduha. Po hodnicima i kancelarijama njegove firme bile su postavljane slike i izjave čelnika glavnog konkurenta kako bi se stimulisali mržnja i rivalstvo. Razvoj Internet Explorera nije bio usmeren ka korisnicima, već ka uništenju Navigatora. Izjava koja je najviše povredila i razljutila ključne ljude u kompaniji Microsoft bila je Andresenova. Jednom prilikom on je izjavio da je Windows vreća loše debagovanih drajvera – što je u gikovskom kodeksu uvreda ekvivalentna psovanju Gejtsove mame. Nije ni čudo što je Internet Explorer javnosti i medijima predstavljen, simbolično, na dan napada na Perl Harbor.

Strategija MS-a ogledala se u nekoliko elemenata: u činjenici da Netscape ima jednodimenzionalan izvor prihoda, dok MS može IE da učini besplatnim, i s tim povezanoj mogućnosti finansijskog preusmeravanja; dalje, kroz praćenje aktivnosti i kopiranje Netscape tehnologija, ali i u sumnjivim radnjama. U poslednju kategoriju pre svega spadaju ucene. Naime, mnogi proizvođači kompjutera (Compaq i IBM samo su neki od njih) bukvalno su ucenjeni gubitkom Windows licence u slučaju instaliranja ili promovisanja Navigatora! Na ovaj način novi korisnici su dobijali IE, a imali su sve manje potrebe da promene browser, imajući u vidu to da je u godinama koje su usledile Microsoft usavršavao svoj browser, isključivo motivisan prisustvom konkurencije. Do 1997. godine bilo je jasno da će Netscape izgubiti rat. Za samo nekoliko godina, od 90 procenata svih korisnika Interneta ova kompanija svela je svoju bazu na 1 odsto „vernika”. Konačan kraj za Netscape bila je akvizicija od nimalo cool kompanije AOL. Da je u to vreme postojao Google...

Microsoft je 1998. godine završio na sudu. Bil Gejts se pošteno preznojio, jer je nekoliko puta uhvaćen u očiglednoj laži. On je pao toliko nisko da je čak prikazan i snimak nestabilnosti Windowsa izazvanog brisanjem IE-a, za koji se vrlo brzo (na osnovu sumnjivog menjanja rasporeda određenih prečica) ispostavilo da je montiran. Ipak, MS se izvukao. Iako je proglašen krivim, kazna je ublažena, a Gejts je morao da se povuče sa mesta prvog čoveka firme. Na kraju, ova kompanija morala je samo da deli svoj API sa ostalim proizvođačima softvera. Internet Explorer 6 zamenjen je tek 2006. godine, dakle nakon pet godina, što je sjajan pokazatelj pravog pokretača brzog razvoja devedesetih.

Kako je interno ime za Netscape Navigator bilo Mozilla, što je kasnije postalo i simbol kompanije, prirodan je i izbor istog imena za fondaciju koja je duhovni naslednik Netscapea. Organizacija Mozilla formirana je još 1998. godine od strane dela zaposlenih u Netscapeu. Rastuća popularnost browsera Firefox svakako je trn u oku kompanije Microsoft, ali intenzitet rata i kulturni kontekst prvog rata browsera nikada neće biti ponovljeni.

Ivan VESIĆ

 
.rs
Da se ne zaboravi
Šta mislite o ovom tekstu?
Zabava ili nešto više?
File hosting
WWW vodič
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera