LG Flatron D2342P i DM2350D
Prvi modeli sa Cinema 3D podrškom su LG-jev D2342P, koji dolazi u vidu klasičnog kompjuterskog ekrana, i LG-jev model DM2350D, koji predstavlja multimedijalni sklop televizora i monitora. Oba modela koriste TN matricu pune HD rezolucije, dijagonale 23 inča, i koriste LED pozadinsko osvetljenje. D2342P izrađen je u klasičnom stilu nove škole dizajna monitora – kućište od plastike klavir-crne boje sa tankim ivicama oko panela i plitkog profila. Prednju masku „ukrašava” grupa od pet tastera za navigaciju i kružno-konkavni taster za uključivanje/isključivanje. Pozadi nalazimo D-Sub, DVI, HDMI (ne dobija se u kutiji), audio (headphone) out i strujni konektor, dok se ergonomija svodi na promenu nagiba do 15 stepeni. Nikakvi detalji ne odaju njegovu specifičnost u odnosu na druge modele sličnog izgleda. Postolje monitora ne uliva poverenje pošto se ekran klati na njemu, a i krckanje plastika govori o tome da kvalitet izrade nije karakteristika kojom bi mogao da se pohvali. Čim otpakujete DM2350D videćete da je reč o monitoru višeg cenovnog ranga, pošto je lepši i elegantniji od prethodno opisanog. Tom utisku doprinosi i aluminijmska lajsna koja preseca pravougaone linije ovog ekrana, kao i tasteri osetljivi na dodir koji se nalaze tik iznad nje. Odmah se primećuje da je kvalitet izrade na višem nivou pošto nema neprijatnog krckanja i ljuljanja postolja. Broj konektora koji se krije na zadnjoj strani je popriličan, ali to je nešto što i očekujemo od jednog mulitmedijalnog monitora (HDMI 1 i 2, headphone out, audio-in, optical audio out, RS-232, RGB, USB, SCART, komponentni (Y, Cr, Cb), audio (L+R) i antenski ulaz), a ni ergonomija nije drugačija, postoji samo mogućnost tiltovanja. Broj opcija u meniju je obiman, u skladu sa mogućnostima koje ovaj monitor pruža. Opcijâ za podešavanje slike ima malo više u odnosu na one kod modela D2342P, koji ima samo osnovna podešavanja (brightness, contrast, colors), i to mu je malo pomoglo u krajnjem kalibrisanju slike. Boje su nešto punije i crna ima veću dubinu, ali se detalji u senkama teško razlikuju. Unifomnost ekrana je bolja, ali je isijavanje pozadinskog osvetljenja naglašenije uz donju i gornju ivicu. Reprodukcija bele nije na nas ostavila pozitivan utisak pošto je dosta prigušena. Test gradijenta pokazuje da se najtamniji tonovi stapaju, što smo i sami zaključili na osnovu testova u radu. Odziv i uglovi gledanja praktično su isti kao kod modela D2342P, pošto nismo primetili razlike ni onda kada smo postavili ekrane jedan do drugog. Dolazimo do dela koji nas je najviše interesova. Kako 3D funkcioniše u praksi? Prvo što ćete primetiti ako sedite blizu ekrana jesu interlace linije preko cele površine slike (manje se primećuju ako ste udaljeniji). Naravno, da biste dobili 3D efekat, prvo je potrebno da instalirate LG-jevu aplikaciju TriDef 3D putem koje otvarate materijal i igre, a koja sadrži veliki broj predefinisanih profila. Da biste uživali u 3D doživljaju, nivo očiju mora biti ispod gornje ivice ekrana, najbolje oko polovine, i potrebno je da budete udaljeni između 50 i 90 cm od ekrana – manje ili veće rastojanje anulira 3D efekat. Kada se pravilno pozicionirate, potrebno je da budete mirni, jer lako možete ispasti iz ose i izgubiti efekat dubine koji stvaraju monitor i naočare (nije bilo karakteristično za nVidijin proizvod). Slike su najbolji pokazatelj 3D efekta, dok u filmovima on nije toliko izražen (manja dubina), ako ne računamo titl. Igre, koje bi upravo i trebalo da budu glavni nosilac i da najbolje demonstriraju ovu tehnologiju, nisu ostavile impresivan utisak. Prikaz dubine 3D efekta u nekim slučajevima nije bio dovoljno izražen, dok se u drugim dešavalo da vidimo duplu sliku. Google Earth se pokazao veoma napornim za korišćenje, pošto je tekst koji se nalazi van 3D mape teško čitljiv. Još jedna mana FPR tehnologije je što se pri stvaranju 3D efekta rezolucija deli na pola, pa prikazani materijal ima duplo manju rezoluciju sa manje detalja od originalne. Međutim, nije sve tako sivo. Velika prednost leži u tome što niste hardverski ograničeni, tj. ovaj monitor možete povezati na bilo koji kompjuter i dobiti 3D efekat. U slučaju nVidijinog rešenja, ograničeni ste na (naj)noviju generaciju njenih grafičkih kartica, uz kupovinu specijalnih (glomaznih) naočara i specifičnog monitora, što znatno podiže cenu. Ni to rešenje nije sazrelo preko noći, već je bazirano na starijem, isprobanom konceptu, koji je malo unapređen, ali ima i neke falinke, te je na FPR (pasivnu) tehnologiju najbolje gledati kao na dobro vino kojem je potrebno da odstoji još neko vreme kako bi bilo kvalitetno. LG je ovim monitorima pokušao korisnicima da približi 3D doživljaj, ali je u tome samo donekle uspeo. Ipak, ako želite samo povremeno da pogledate neki 3D naslov, ovo vam je najpovoljnija ulaznica u taj svet, jer su druga rešenja skuplja i ograničavajuća. S druge strane, kvalitet samih monitora nije na nivou konkurentnih ne-3D monitora u tom cenovnom rangu, gde je za istu količinu novaca moguće pazariti modele daleko boljih karakteristika i kvaliteta prikaza, čak i u LG-jevoj izvedbi. Vojislav VUJANIĆ | |||||||||||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |