TRŽIŠTE<>
112011<><>

Silicijumska dolina

Mesto gde se uzgajaju ideje

Apple, Google, AMD, Intel, nVidia, Adobe, eBay, HP, Facebook, Yahoo i mnogi drugi džinovi IT industrije povezani su na mnogo načina, ali im je zajedničko i to što su komšije

Ako zaista postoji idealni tip društva u informatičkoj postindustrijskoj fazi razvoja, onda je to Silicijumska dolina, kraj u Kaliforniji ušuškan u novcu najprogresivnijih svetskih investitora. Po koncentraciji neke industrije na jednom mestu, to je mesto kakvo ne postoji više nigde u svetu. Ovaj, geografski gledano, mali deo Amerike odgovoran je za jednu trećinu svih investicija u početne biznise u SAD. Na malom prostoru smeštena je većina najznačajnijih IT firmi, koje su oblikovale najpre tržište računara, a sada Interneta i povezanih uređaja. Od tranzistora i mikroprocesora, preko Googlea, do Androida – klice novih tehnologija i hi-tech usluga danas potekle su odatle.

Silicijumska dolina, naravno, nije okupana u blagoslovu muza i nije bogata zato što tamo novac raste na drveću. Ona je toliko uspešna zbog specifične društveno-kulturne atmosfere nastale pod uticajem Univerziteta Stenford, ali i ulaganja američke mornarice, vojske, a kasnije i Nacionalne svemirske agencije u razvoj naučnika. Kako je i privatni kapital u SAD uvek u blizini, nije ni čudo da su mladi inženjeri raketa i oružja postali progresivni umovi iza komercijalnih tehnologija koje su sada deo naše svakodnevice.

Neočekivana funkcija univerziteta

Posle Drugog svetskog rata, vojska je investirala u univerzitete radi školovanja naučnika i inženjera. Na Univerzitetu Stenford bilo je najviše „osećaja za biznis”. Akademci iz ove institucije gledali su na fakultet kao na centar za obuku budućih inovatora, čije su ideje neprocenjivi resurs u koji treba ulagati. Jedan od očeva Silicijumske doline Frederik Terman (Frederick Terman) predložio je da se deo zemljišta tog univerziteta pretvori u Stanford Industrial Park, poslovni kompleks koji je sada dom mnogih poznatih kompanija. Malo je vremena prošlo da bi se interesovanje investitora okrenulo „opuštenijim” delatnostima nego što je to razvoj vojnih tehnologija.

U to vreme, u garaži, u gradu Palo Alto, na granici Silicijumske doline, sveže diplomirani stenfordovci Bil Hjulit i Dejv Pakard (William Bill Reddington Hewlett, David Dave Packard) počeli su da stvaraju jednu od najvećih telekomunikacionih kompanija na svetu. Hewlett-Packard je, ujedno, prvi džin u fazi rađanja koji je nastanio Industrijski park Stenforda, čiji je naziv trebalo da ima vizionarski prefiks „post”. Od te 1953. godine, za Silicijumsku dolinu je počelo novo doba, sa sve manjim vojnim uticajem. Ubrzo je i izumitelj tranzistora Vilijam Šokli (William Shockley), nobelovac, preselio svoju novu kompaniju u Palo Alto. Iz njegove firme izdvojili su se osnivači Intela, finansijeri Googlea i drugi najmoćniji investitori.

Stenford je, dakle, kroz smisao za biznis i vrhunsko obrazovanje orijentisano ka istraživanju i individualnoj praksi, najzaslužniji za razvoj Doline. Ipak, veoma je zanimljivo to što su ovaj i drugi univerziteti svoje studente morali ranije da „puste”. Naime, mnogi osnivači najvećih kompanija u IT-u, uključujući tu i Microsoft, Apple, Facebook i Google, nisu završili fakultet. On je igrao presudnu ulogu u njihovom obrazovanju na drugačiji način – kroz edukaciju, razmenu ideja, praksu...

Silicijumska dolina se, od HP-a do danas, na neki način i nije promenila. Istina, ranije se hardver proizvodio tamo a sada u Kini, ali je ona ostala centar ideja. Istorija se stalno ponavlja – HP je krenuo iz garaže kao i većina drugih, među njima Apple i Google. Najjednostavnije rečeno, sve je nastalo najpre iz interakcije geekova, a zatim iz veze sa bogatim ljudima. Bogataši i štreberi (koji mogu da postanu podjednako bogati, a ponekad i superzvezde) – to je Silicijumska dolina.

Tolerancija prema neuspehu

Istina, bilo je i padova. Za šezdesetak godina Silicijumska dolina je samu sebe redefinisala više puta kroz nastajanje novih tržišnih potreba. Tamo se najbolje vidi budućnost, jer se uvek javljaju sveži inovatori koji u toj budućnosti već žive. Dok se džinovi sporo okreću u pravcu inovacija za koje postoji potreba, „žutokljunci iz garaže” na stvari gledaju iz sveže perspektive. Zato je tamo kultura dinamična i brže se menja, pa različite vremenski bliske generacije najmanje liče jedna na drugu. Na vrhu se ostaje kroz promenu tehnologija, kroz nastanak nove platforme oko koje se svi okupljaju. Svežiji primer ovog fenomena je smena desktop računara. Današnja platforma je oblak (cloud). U toj sferi Silicijumska dolina je svetski lider, baš kao i u početku komercijalizacije tehnologija budućnosti – nanotehnologije i biotehnologije.

Iako je već dugo na vrhu, Dolina je puna neuspeha. To je mesto sa mnogo ideja, međutim mnoge nisu promišljene i ne donose uvek očekivani uspeh jer je konkurencija ogromna. Čak i onda kada stvarate nešto inovativno, konkurencija vam je odmah za petama i uči na vašim greškama. Silicijumska dolina se po tome nimalo ne razlikuje od ostatka sveta. Razlika je u toleranciji prema neuspehu.

U Silicijumskoj dolini postoji izreka da devet od deset start-up kompanija tamo doživi neuspeh, da se brzo pada da bi se što pre krenulo dalje. Dolina je, naime, poznata po velikom procentu neuspelih početaka biznisa. Naravno, reč je o znatno manjem procentu nego što se u izreci kaže. Zaposleni veruju da je bolje da kompanija „pukne” nego da životari, jer uvek imaju priliku da nađu drugi posao ili da se okrenu sopstvenim idejama. Posrnule firme koje nekako funkcionišu godinama u Silicijumskoj dolini nazivaju se „zombi kompanijama”, čije muke neko treba da prekrati.

Većina investitora „ubode” kompaniju iz trećeg ili četvrtog pokušaja. Ideje su uvek prioritet, pa je ovo mesto, ali i IT industrija u mnogim drugim zemljama, „lakša na novčaniku” kada ulaže. Mnogo je nepoznanica jer su proizvodi i tehnologije često sasvim nove, pa se stvara novo tržište. Google, Facebook i druge kompanije pre i posle njih pokazale su da je ponekad dovoljna i samo ideja, naravno ako nastane u pogodnim uslovima.

Mnogi osnivači nisu imali jasnu predstavu o tome kako da zarade od svoje ideje, ali je bilo jasno da imaju proizvod koji će koristiti milioni ljudi, jer je besplatan i dobar. Mnogi početni investitori ponekad nemaju potpuno razumevanje niti mogu da predvide tok događaja. Jednostavno, krene se od ideje, a ostalo se rešava u hodu, koliko god to čudno delovalo. To se vidi i iz istorije sajtova za deljenje video sadržaja, muzičkih servisa u oblaku, geolokacijskih servisa i tako dalje.

Dakle, ideja vodi do pokušaja, a pokušaj možda do propasti. Tradicionalni način vođenja biznisa i ulaganja kapitala znatno je rigorozniji. Zamislite Larija Pejdža i Sergeja Brina (Lawrence Larry Page, Sergey Brin, osnivači Googlea) kako objašnjavaju svoj „izum” ljudima sa klasičnom poslovnom logikom. A njihova ideja još i zvuči dobro kada se uporedi sa Twitterom ili današnjim geolokacijskim servisima čiji korisnici svesno govore drugim ljudima gde se nalaze.

Širenje uticaja van „granica” Doline

Zanimljivo je i to da su kompanije Silicijumske doline mnogo dinamičnije kada je struktura radnika u pitanju – prioriteti se menjaju, odeljenja nastaju i gase se, a mnogi zaposleni stalno menjaju radna mesta. Imajući u vidu visok stepen uložene kreativnosti i sopstvenih ideja, ovi poslovi postaju i životni poziv. Zato je Silicijumska dolina zanimljiva i kao središte IT kulture koja se širi ka „periferiji”. Naravno, ima i drugih jakih centara, ali su mnogi osnovni principi i vrednosti poslovanja, imidža, ponašanja i svega drugog nastali upravo tamo.

Ova kultura se, naravno, nije proširila sama od sebe. Na malo mesta u svetu, i skoro po pravilu u Americi, koncentrisali su se svi pokretači IT industrije. Najpre hardverske, pa softverske, a sada internet kompanije stvorile su ekonomiju gde milioni, iako ne rade direktno za njih, primaju platu zahvaljujući njihovim tehnologijama. Tako je nastala situacija da se van centra uglavnom kloniraju inovacije, dok se o veoma ambicioznim novinama ređe razmišlja. Dobar primer je širenje poslovnog modela grupne kupovine koji je predstavio Groupon u Čikagu 2008. godine. Već sada u Srbiji imamo sve više identičnih servisa, koji u većoj ili manjoj meri uspevaju da kloniraju ovu formulu.

Ovo je inspirisalo sociologe i ekonomiste da se pozabave teorijom nastanka nove klase. „Kreativna klasa” je pokretač ekonomskog razvoja postindustrijskih gradova u Americi, ali i nastanka kompanija širom sveta koje funkcionišu praktično u simbiozi sa „pružaocem platforme”, bio to Windows nekada, sada Facebook, Android ili iOS. Kako su interesi zajednički, a ne postoje razlozi za konflikt, širenje kulturnog uticaja teče neometano.

Na primer, zamislite susret dva Android programera ili dizajnera igara iz različitih delova sveta. To je profesija čiji će pripadnici najverovatnije najbrže doći do zajedničkog jezika u neformalnoj konverzaciji, jer imaju mnogo toga zajedničkog, pored svih lokalnih i individualnih specifičnosti. Sada su možda preko nekoga, sasvim slučajno, povezani i na Google Plusu.

Silicijumska dolina je stvorila postindustrijski sistem baziran na ekonomiji usluga i na zajedničkoj globalnoj kulturi čiji je glavni medij Internet. Poslednjih šezdeset godina ona je nosilac transformacije dela društva u postindustrijsko, a sa razvojem Interneta prestala je da bude geografska lokacija – postala je način života i poslovanja. Do nje može stići svako svojim znanjem i napornim radom, jer su svi alati odavno dostupni online.

• • •

Nažalost, iz primera Silicijumske doline vidi se da nije potrebna samo ideja. Ako uslovi nisu povoljni, kreativne ideje biće naprosto ugušene okovima tradicionalnog razmišljanja. Neka regija ima šansu da postane nova Silicijumska dolina samo ako se iz jednačine uklone lokalne birokrate, sumnjivi investitori, političari sa spremnim makazama za sečenje trake pred izbore i kumova snaja na odgovornoj poziciji, i ako se talenti stimulišu na pravi način i ne opterećuju teretom tromog školstva, koje treba da usmeri, a ne da zacrta put.

Ivan VESIĆ

 
 TRŽIŠTE
Silicijumska dolina
Šta mislite o ovom tekstu?

 PRIMENA
Robotska invazija Marsa

 NA LICU MESTA
Canyon X-Ray prezentacija
TelePresence konferencija – Dejv Evans
CE&HA sajam
Microsoft Sinergija 11
OpenIT
Prvo Strawberry drvo u Beogradu
Doček nove verzije Ubuntua
Ostali događaji, ukratko

 KOMPJUTERI I FILM
Cinemania
Besmrtnici
Filmovi, ukratko

 SITNA CREVCA
Sve o hakerima

 SERVIS
Svestrani fleš

 VREMENSKA MAŠINA
Računarske preteče i druge priče

 PRST NA ČELO
Od Marsovaca do nobelovaca
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera