TEST PLAY<>
022015<><>

Outcast 1.1

Sada već davna 1999. godina, koju mi sa ovih prostora opravdano pamtimo samo po lošem, bila je od izuzetnog značaja za PC i igračku scenu uopšte. Naslovi kao što su Planescape: Torment, Alpha Centauri i System Shock 2 ostavili su neizbrisiv trag u igračkoj istoriji, a među takvom konkurencijom za svoje mesto pod suncem uspeo je da se izbori i Outcast koji je brzo stekao status sleeper hita i mnogi su ga uvrstili među top 100 klasika svih vremena uprkos poražavajućim finansijskim rezultatima, što je sudbina koja je zadesila sve pomenute igre izuzev Firaxisove strategije. Avanture Katera Slejda, američkog specijalca u penziji koji se igrom slučaja zatekao u drugoj dimenziji bile su inspirisane pomalo dosadnim filmom „Zvezdana kapija”, ali za razliku od dotičnog filmskog ostvarenja, igra je publiku ostavila bez daha, čemu su doprineli vanserijska grafika koja je za prikaz koristila voxele umesto poligona, genijalni soundtrack i jedinstvena atmosfera zbog koje se igrači satima nisu odvajali od ekrana. Opijeni uspehom, autori igre su već 2001. započeli stvaranje nastavka pod radnim imenom The Lost Paradise, ali je nedostatak novčanih sredstava rezultovao bankrotom i franšiza je prešla u ruke Atarija, koji očigledno nije imao nameru da je dalje razvija. Tek 2013. godine IP Outcast se vraća pod okrilje njegovih kreatora, a godinu dana kasnije oni pokreću i Kickstarter kampanju za HD rimejk koja, nažalost, nije obezbedila ni polovinu tražene sume. Ožalošćeni, ali ne i obeshrabreni, autori ne odustaju od rimejka, a na stazi do tog cilja kao usputnu stanicu predstavljaju Outcast 1.1, verziju igre zakrpljenu za moderne PC računare koja će da im donese preko potrebnu monetarnu infuziju... ili bar oni tako misle.

Uprkos minornoj modernizaciji Outcast nije kvalitetno ostario.

U trenutku kada se pojavio na tržištu, Outcast je doneo znatno lepšu grafiku u odnosu na većinu drugih naslova iz tog perioda i na opšte čuđenje, za razliku od njih nije koristio napredne mogućnosti 3D akceleratorskih adaptera, koji su mnogima tada još uvek bili misaona imenica, ali je isto to bio i, za tadašnje pojmove zverski, Pentium II radnog takta od 200 MHz uparen sa „neverovatnih” 32 MB RAM što je bila kombinacija potrebna za softverski rendering. Iako autori naglašavaju kako je stari kôd rekompajliran i unapređen podrškom za multi-threaded rendering i ponosno ističu kako ni ovaj put performanse ne zavise od grafičkog adaptera, potrebnu konfiguraciju iz info boksa i procesor na 1,2 GHz shvatite kao neslanu šalu PR tima jer praksa pokazuje da „nasvirani” i5 postiže bednih desetak frejmova u sekundi pri 1080p rezoluciji. Jedina novina iole vredna pomena je podrška za moderne igračke periferije koje koriste standard Xinput.

Kao što je slučaj sa većinom 3D igara, uprkos minornoj modernizaciji Outcast nije kvalitetno ostario – objektivno i bez okolišanja, igra izgleda jadno. Dok modeli likova još i mogu da prođu jer su i onomad bili ispred vremena, to se ne može reći za očajan „kratkovidi” draw distance, mutne teksture koje pate od nedostatka detalja i propratne objekte koji su ostali krzavi i nazubljeni kao motivi na pirotskom ćilimu, dok animacija pokreta nije ispeglana i Kater pri skoku još uvek izgleda kao da igra crnogorsko oro. Kao da sve to ne doprinosi dovoljno opštem utisku otaljanog posla, igra se guši pod pritiskom brojnih bagova. Nestajanje objekata sa ekrana još i može da se toleriše, ali se dešava da Kater doslovno izgubi tlo pod nogama kada kompletan teren po kome hodi neobjašnjivo ispari. Likovi koji su neophodni za dalje odmotavanje radnje često i samoinicijativno odlaze na puš-pauzu pa ih nećete nahvatiti ni uz pomoć bućkala. Nestajanje, kao nesrećna nit koja prožima kompletnu igru, ogleda se i u učestalom izmeštanju Katera van kadra, što šunjanje čini nemogućim, a suprotnost tome manifestuje se nasumičnim zumiranjem kamere, pri čemu glavni lik zauzme kompletnu veličinu ekrana po vertikali i tada se snalaženje u prostoru pretvara u pravu noćnu moru. Kao šlag na torti (bolje rečeno, sloj užegle masti na dvonedeljnoj pihtiji) tu su pogrešno navedene komande na info ekranu i igračima-namernicima ne gine besomučno treskanje po tastaturi u potrazi za tasterom koji vrši željenu funkciju.

Muzičke kompozicije u izvođenju Moskovskog simfonijskog orkestra i dan danas zvuče fenomenalno.

Nasuprot tome, muzičke kompozicije u izvođenju Moskovskog simfonijskog orkestra i dan danas zvuče fenomenalno i njihovom kvalitetu bi sigurno pozavidele i takve veličine kao što su Džon Vilijems i Hauard Šor. Soundtrack za konzumaciju van igre je ujedno i jedini DLC, košta svega četiri evra i vredi svaki cent. Voiceover je, takođe, ostao isti kao u originalu, što znači da glasovna gluma pojedinih aktera izaziva bolne grimase na licu i transfer blama. Nažalost, softverske „bube” nisu zaobišle ni ovaj segment pa se spremite na preskakanje sa jedne muzičke numere na drugu u neodgovarajućim momentima, kao i na iznenadno „odvrtanje” jačine zvuka na maksimum koje probija uši i uzrokuje srčane udare.

Sa gorkim ukusom u ustima sledi konstatacija da je Outcast 1.1 neadekvatna prezentacija nekadašnje veličine i samo kalja uspomenu na slavni original i zbog toga, bez obzira na nisku cenu, mlađim igračima koji nisu bili u prilici da krajem prošlog veka prošetaju magičnim svetom Adelfe preporučujem da preskoče i ovu verziju. Jedino što spašava igru od niže ocene jesu faktor nostalgije na račun stare slave i to što se jedan od likova zove Jan (gadan je kao i ovaj što piše recenziju). Ako digitalni bog da, možda jednom svetlost dana konačno ugleda pravi, punokrvni i moderni rimejk koji će da poboljša igru u svakom smislu (osim savršene muzike) jer Outcast nesumnjivo zaslužuje da ponovo bude ispričan. Ma koliko bio ljubitelj starih i skeptik po pitanju modernih igara, gledajući ovo izdanje Outcasta ne mogu a da u sebi ne zapevušim stihove poznatog hita Fatboy Slima iz doba kada je prvobitna inkarnacija ove igre bila aktuelna: we’ve come a long long way together...

Jan ČMELIK

 
Elite: Dangerous
Ziggurat
Resident Evil HD Remaster
Outcast 1.1
Šta mislite o ovom tekstu?
Warhammer Quest
Assetto Corsa
Karmaflow: The Rock Opera Videogame; Act 1
It’s A Wipe!
Sentinels of the Multiverse
McDROID
Metrocide
Tengami

Platforma:
PC
Potrebno:
procesor na 1,2 GHz, 1 GB RAM
Poželjno:
Intel Core i7, 2 GB RAM
Veličina:
1,5 GB
Adresa:
www .fresh3d .com

57
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera