TEST PLAY<>
052015<><>

Grand Theft Auto V

Kad bi žudnja mogla da se izmeri i njena energija zauzda i usmeri, giganjutnaža strasnog iščekivanja PC verzije igre Grand Theft Auto V mogla bi da suši mora, čupa planine iz korena i pomeri osu Zemljinog nagiba za najmanje dva stepena. Hronično kašnjenje u odnosu na konzolne verzije i višestruka odlaganja u poslednjem trenutku svaki put su proizveli masivni GNJARK!, globalni krik razočaranog besa PC publike, nestrpljivije od konzolne teladi i sklonije potezanju društvenomrežnih revolvera na onog ko je perzistentno razočarava. Rockstar Games je ispunio obećanja bukvalno pet minuta pre eksplozije kočeva, metaka, sačme i mošnica beskrajnih legija mladih gnevnih ljudi.

Grand Theft Auto V za personalni kompjuter je neverovatno kompletnija igra u odnosu na sve druge aktuelne sandbox igre.

Verzija igre koju smo konačno dobili nije umiveni port osnovne igre za prethodnu generaciju konzola iz jeseni 2013, već versajski raskošna, lenjingradski kitnjasta i svemirski unapređena verzija najuspešnije projektovanog sandboxa u istoriji. Grand Theft Auto V za personalni kompjuter toliko je kompletnija igra u odnosu na sve druge aktuelne sandbox igre da je brojka od 65 gigabajta, koliko zaprema instalacija, zapravo začuđujuće skromna. GTA V spada u igre koje su deset evra skuplje od za AAA standardnih 50, ali za razliku od, recimo, neke konzolno ekskluzivne gluposti poput The Ordera: 1886 koji košta iste novce, iz njega možete da izmuzete linearno sto puta više nego šest sati mlake zabave.

U opisu GTA V za Xbox 360 pre godinu i po dana rekao sam sledeće: „Grand Theft Auto V je fantastičan, ali drugačije fantastičan u odnosu na GTA IV. Četvorku smo voleli prvenstveno zbog Nika Belića, zemljaka-junaka s kojim smo se identifikovali od prve sekunde i narednih pedeset sati jahali na tom talasu empatije: nelinearna sloboda i gameplay mehanizmi, bar za nas, u četvorci su bili krajnje sekundarni. Petica prioritete okreće naglavačke i nudi vam trojicu protagonista s kojima će mentalno povezivanje ići teže, ali vam zauzvrat daje slobodu, opcije i nivo produkcije kakav do sada niste iskusili...” S Frenklinom, Majklom i Trevorom nema empatije jer su sva trojica antipatični govnari s kojima se može identifikovati samo neko ko posećuje sportske kladionice i loži se na lupanje pluseva i minusa na sajtovima tabloidnih novina. GTA V nije „Sopranos”, a čak ni Majkl, najčovekolikiji od trojice krimosa čije eskapade igra prati, nema ni zere Tonijevog šmeka, bez obzira na psihološki profil depresivnog, od porodice alijenizovanog gangstera u srednjim godinama. U tom trokomponentnom sendviču mladi crnac Frenklin je somun ili lepinja, efektivno bezukusan sâm za sebe, protagonista koji služi da potcrta i pojača osobine druge dvojice antiheroja. Treći junoša, manijakalni Trevor, jeste njuška s kojom sam imao najviše problema – njegov akutni manjak ljudskih osobina i makar jednog iskupljujućeg elementa čine ga vrlo odbojnim za igranje. Svaka scena s njim nateraće vam krv u glavu i belilo u stisnute pesnice. Tukao bih ga volujskom žilom, gada.

Himalajski krupna komponenta GTA V je GTA Online, nelinearni multiplayer sanbox hirurški odvojen od osnovne igre.

Ovakvo profilisanje junaka i otvoreni nihilizam koji provejava iz svega što rade potencijalno svedoče o dva moguća mentalna stanja u dizajnerskom vrhu Rockstara. Manje verovatniji sentiment je želja da naprave interaktivni artistički otklon ka Alberu Kamiju i gangsteraj ogole od romantičnih elemenata, podvlačeći poentu proste fiziologije zločina i pokreta, čina, udarca i pucnja iz pištolja kao jedinih atributa smisla i individualne zadovoljštine. Drugi, plauzibilniji motiv tiče se žarke želje za guranjem prsta u oko svim militantnim protivnicima nasilja u igrama. Grand Theft Auto V je glasan krik i vrući šamar svim antinasilnim krstašima, ali je apsolutno nepotreban jer su svi Džekovi Tompsoni odavno pobeđeni. Nasilje u igrama više nije vest zbog koje bi se bilo ko potresao, pa ni vaša gospođa mama.

Većini ciljne publike svaka filozofija vezana za igru biće besmislena i nepotrebna jer je ono što nudi s gameplay strane dovoljno da napuni mozak i zamori sinapse svakoga ko želi da se zabavi bez razmišljanja. Osim dugačke priče prepune odlično režiranih, skriptovanih misija, igra vam nudi neviđen stepen slobode kroz masivnu količinu opcionalnih aktivnosti. Los Santos je posejan apsurdno velikom količinom detalja i aktivnog sadržaja: u igri možete igrati golf, tenis, žvalaviti u striptiz-klubu, skakati padobranom, voziti bicikl, ploviti, trenirati u streljani, trkati se u gradu, na vodi i u divljini, mešetariti na berzi, ići u lov, šlepovati vozila za pare, leteti, surfovati internetom, gledati televiziju, skupljati raznorazne gluposti... GTA V je prva GTA igra koja renderuje morsko dno, tako da ovde možete i roniti na dah ili u batiskafu, tražiti blago u potonulim brodovima i trošiti stotine sati na jurnjavu ka stopostotnom stepenu kompletiranosti igre. U konkurenciji sandbox okruženja Los Santos je klasa za sebe i neumesno ga je porediti čak i sa fino realizovanim svetovima iz franšiza Assassin’s Creed ili Saints Row.

Grand Theft Auto V je glasan krik i vrući šamar svim antinasilnim krstašima.

Single-player priča će za mnoge, a pogotovo za igrače koji igraju warez verziju, biti glavna i jedina stvar po kojoj će pamtiti Grand Theft Auto V. Himalajski krupna komponenta igre je GTA Online, nelinearni multiplayer sanbox hirurški odvojen od osnovne igre, kako po sadržaju tako i po stepenu progresije. Po obimu i formi, GTA Online mnogo više vuče ka MMORPG-u nego ka prostom multiplayer modu koji je prilepak osnovnoj igri – u nekim elementima podseća na nesrećni APB (All Points Bulletin), multiplayer krimi sandbox koji pjevao je samo jedno leto (koliko čujemo, neko ponovo hoće da ga pokrene).

Multiplayer verzija Los Santosa prepuna je hot-spotova na kojima možete inicirati takmičarske „iventove”, koji variraju od instanciranog team deathmatcha, capture, raid ili hold meča, trke protiv drugih igrača ili heist modova koji predstavljaju ultimativni test individualne veštine i timske koordinacije. Omotač oko svega je delikatan modul progresije po igračkim i nivoima reputacije koji vam progresivno otvara sva vrata igre, od arsenala i mogućnosti njegove kastomizacije do kozmetičkih dodataka, krpica, vozila, delova za vozila i opcija za kupovinu nekretnina.

Ekskluzivna poslastica PC verzije GTA V je tzv. Director mod koji omogućava kreaciju filmova kroz projektovanje i kontrolu scena

Ludilo obima sadržaja ide dotle da vam igra dozvoljava da se sa pravim ili in-game prijateljima okupite u svom in-game apartmanu i da na TV-u gledate real-time policijski rijaliti šou u kojem druge igrače U TOM TRENUTKU juri policija, sa sve satiričnim real-time, pseudonovinarskim in-game komentatorom. Pokušajte da ovo objasnite nekome ko nema veze s igrama (pogotovo online igrama): misliće da je magija ili da ga lažete. Neupućeni stalno kvocaju da sve GTA igre funkcionišu na isti način i da godinama ne nude nikakav napredak te ova vinjetica sadržaja nudi najbolji lepak za zapušavanje njihovih neinformisanih usta.

GTA V je igra koja se „organski” najbolje kontroliše Xbox 360 gejmpedom, što će, nažalost, predstavljati hendikep u svim multiplayer modovima osim trkanja. Gledano iz subjektivnog i objektivnog ugla, miš i tastatura nude inferiornije iskustvo, ali omogućavaju jednu bitnu prednost – veću preciznost gađanja iz vatrenog oružja, što je jedino realno bitno u svakom modu zasnovanom na pucnjavi (team deathmatch, recimo). Pre početka svakog multiplayer meča jasno ćete videti šta svaki pojedinačni igrač koristi kao kontrolni mehanizam – često mi se dešavalo da budem jedina budala koja igra sa gejmpedom, a rezultate možete da pretpostavite. Ako imate original i mislite da se ozbiljnije posvetite multiplayeru, možda je najbolje da odmah krenete s mišem i tastaturom i da single-player iskoristite da vam vožnja kola uđe u prste, tako da ni u ovom segmentu nećete biti hendikepirani u online makljanju.

Grand Theft Auto V je vanserijska igra u svakom pogledu, escencijalna kupovina za gotovo svakog igrača

Kao ekskluzivna poslastica rezervisana samo za PC publiku, GTA V donosi tzv. Director mod koji omogućava kreaciju filmova kroz projektovanje i kontrolu scena. Za ljubitelje machinima ostvarenja ovo će predstavljati sveti gral i dovoljnu motivaciju za trošak od 60 evra koliko igra košta. Režiserski interfejs podseća na jako pojednostavljeni Sony Vegas, ali je u kontekstu onoga što se od njega traži maksimalno svrsishodan.

Grand Theft Auto V je vanserijska igra u svakom pogledu, escencijalna kupovina za svakog osim za igrača koji od svojih igara traži da imaju moralno identifikacioni identitet. Ovo je igra zbog koje gotovo da ima smisla zavideti ljudskim smradovima i spodobama koji koriste „brte” nekoliko puta u svakoj rečenici jer će u njoj uživati bar duplo više od vas.

Miodrag KUZMANOVIĆ

 
Grand Theft Auto V
Šta mislite o ovom tekstu?
Titan Souls
Battlefield Hardline
Pillars of Eternity
Etherium
Mortal Kombat X
Bloodborne
Ironcast
Dark Souls II: Scholar of the First Sin
Dead or Alive 5: Last Round
Final Fantasy: Type-0 HD
Ride
I Am Bread
Dead Synchronicity: Tomorrow Comes Today
Halo: Spartan Strike
Son of Nor
Toukiden: Kiwami
The Escapists

Platforma:
PC, Xbox 360/One, PlayStation 3/4
Potrebno:
Intel Core2Quad ili ekvivalent, 4 GB RAM, GeForce 9800 GT ili Radeon HD 4870
Poželjno:
Intel Core i5 ili ekvivalent, 8 GB RAM, GeForce GTX 660 ili Radeon HD 7870
Veličina:
65 GB
Adresa:
www .rockstargames .com /V
Kontakt:
ComputerLand
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera