TEST RUN<>
092015<><>

Windows 10

Skoro za desetku

Mesec dana druženja prošlo je u treptaju oka. Iako smo se naoružali strpljenjem i pripremili za nezgodnu vožnju po rupama, do cilja smo stigli jezdeći najmodernijim autoputem. Gutajući kilometre maksimalno dozvoljenom brzinom, nismo se osvrtali, ni u jednom momentu nismo poželeli da se vratimo nazad jer nas je avantura ispred vodila nekom nevidljivom i snažnom rukom. Otkrivali smo nova mesta i nove običaje, a opet nam je sve bilo tako poznato i svi sa kojima smo se susreli pričali su istim jezikom. Da li je ovo reportaža o putovanju na neku egzotičnu turističku destinaciju? Nije! Da li smo se pod stare dane otisnuli iz domovine i pošli trbuhom za kruhom u beli svet? Nismo! Ovo je opis novog Windowsa, Microsoftove najnovije uzdanice za koju su nam mnogi rekli da nije dobar uzor, da ga treba držati na odstojanju i da iz družbovanja mogu proizići samo problemi. Oh, kako nam je samo drago što ih nismo poslušali i što smo tvrdoglavo odlučili da zaključak donesemo sami...

Windows 10 je krajem jula uz priličnu pompu i tresak stigao na računare širom sveta. Najhrabriji su požurili da ga instaliraju odmah i dobili su ga besplatno, iako je razum govorio da treba sačekati razvoj situacije i izlazak na videlo svih propusta, bagova i nekompatibilnosti koja mora da je zastrašujuća. Paranojom su komandovali korisnici Windowsa 7 kojima je ovaj šestogodišnjak sa pravom prirastao za srce. Strah od promene, strah od novog – nešto tako uobičajeno kada se u rečenici pominje ime giganta iz Redmonda. Zašto je upravljački interfejs toliko pojednostavljen i „ravan”? Zašto da se odreknem udobnog okruženja na koje sam navikao i ponovo pristupim učenju? Zar je moguće da Microsoft nije obezbedio drajvere za moj 15 godina stari štampač? Pitanja su se rojila i rojila, a iracionalni strah gojio pretivši da preraste u panični napad. Stop i reset – odmah!

Predispozicije i verzije

Iz Microsofta tvrde da je Windows 10 moguće pokrenuti na bilo kom računaru u čijem srcu se nalazi procesor brzine 1 gigaherca i koji „operiše” sa gigabajtom radne memorije. 64-bitna verzija sistema zahteva 2 gigabajta radne memorije, ali mi ipak ne bismo išli tako daleko u određivanju granica. Ovakve specifikacije ipak su primerenije nekom XP okruženju i, iako je Desetka izuzetno dobro optimizovana, za njeno udobno pokretanje valjalo bi imati minimalno procesor sa dva jezgra i 2/4 gigabajta radne memorije. Da budemo krajnje pragmatični, Windows 10 će lepo raditi na svim mašinama koje su u granicama prihvatljivog „terale” Windows 7. Štaviše, mišljenja smo da će u takvom okruženju Desetka čak doneti određeni stepen ubrzanja. Što zbog (opet ponavljamo) dobre optimizacije, što zbog upravljačkog interfejsa koji znatno manje opterećuje resurse računara. Mi smo novi Microsoftov operativni sistem probali na Intelovom procesoru sa četiri jezgra (2,4 gigaherca) i 8 gigabajta DDR2 memorije. Sistem se upadljivo brže podizao, hitrije se odazivao na komande i doneo sveukupno, na oko vidljivo, poboljšanje performansi.

Kada su verzije u pitanju, konstatujemo da je Microsoft (nažalost) odustao od ukrupnjavanja i da se Desetka nudi u čak sedam različitih varijanti! Kako se snaći u takvoj ponudi i odlučiti koja verzija je prava? Internet of Things (IoT) verzija namenjena je takozvanim singleboard i visokointegrisanim računarskim sistemima (Raspberry Pi, na primer, automati za igre na sreću, bankomati...), Mobile verzija rezervisana je za prenosne uređaje poput telefona i tableta (sa ekranima manjim od 8 inča), dok su desktop/laptop korisnicima namenjene čak tri verzije – Home, Enterprise i Professional. Većinu kućnih korisnika upravo će zanimati verzije Home i Professional, pošto je Enterprise okrenuta ka ozbiljnom poslovnom okruženju i nudi veći nivo sigurnosti, ali i mogućnost „blokiranja” nadogradnji na ograničen vremenski period. S druge strane, Home verzija zadovoljiće većinu prosečnih potreba. Ona dolazi sa Cortanom, famoznim sistemom Hallo za biometrijsko logovanje na sistem, mogućnošću strimovanja igara sa konzole Xbox One, kao i dodatkom Continuum, koji upravljački interfejs automatski „prebacuje” iz desktop u tablet režim rada. Takođe, ako se odlučite za ovu verziju, budite spremni na obavezne apdejte sistema koji se ne mogu blokirati, što je jedna od velikih i važnih novina koje Desetka donosi sa sobom. S druge strane, verzija Professional namenjena je onima koji levitiraju između kućnih i poslovnih korisnika. Ovde se kao bonus dobija mogućnost korišćenja AAD-a (Azure Active Directory), kriptovanja sadržaja kompletnih drajvova uz pomoć BitLockera, tu je i Hyper-V virtuelizacija, podrška za Remote Desktop, kao i naročiti Windows Store za sopstveni biznis. U slučaju ove verzije, apdejtovanje sistema može da se „zakazuje”, što znači da se mogu izbeći nezgodne situacije i restartovanja računara za vreme radnog vremena.

Windows 10 se tržištu nudi i u dve specijalne varijante. Education namenjena je obrazovnim institucijama i gotovo da predstavlja indigo kopiju verzije Enterprise (jedna od razlika je jednostavnija nadogradnja). Konačno, tu je i Mobile Enterprise verzija koja je svojevrsni pandan desktop verzije Desetke za prenosne uređaje. Kako sada stvari stoje, prosečni korisnici će se u kućnom/kancelarijskom okruženju najviše sretati sa verzijama Home i Professional pa samo testiranje upravo usmerili ka ova dva izdanja Desetke.

Stara ljubav zaborava nema

Windows bez klasičnog Start dugmeta i Start menija nije Windows! Microsoftu se izbacivanje Starta iz Osmice i te kako obilo o glavu, jer korisnici jednostavno nisu bili spremni na kompenzaciju ove vrste i koketiranje sa „živim pločicama” i Metro okruženjem. Pošto je mašinerija davno pokrenuta (čitaj: potrošene su silni novci na razvoj) bilo je očekivano da razvojni tim neće tek tako odustati od prvobitne ideje, pa se došlo do kompromisnog rešenja. Metro Start meni je redukovan i sada „živi” pod skutima klasičnog Start menija. Veličina radne površine može da se podešava po volji (kao klasičan prozor) i na njoj se mogu postavljati kako „žive pločice”, tako i prečice do desktop programa. Pločice mogu da se grupišu i imenuju po želji, na raspolaganju je tweakovanje njihove veličine u četiri koraka (Small, Medium, Wide, Large), uz opciju isključivanja osvežavanja sadržaja. Bukvalno je u pitanju Metro Start meni „u malom”.

Što se klasičnog dela tiče, on je sveden na krajnju meru. Pri vrhu se nalazi dugme sa imenom i avatarom trenutno aktivnog korisnika preko kojeg se može izvršiti zaključavanje računara, promena korisnika, pa čak i pristupiti opcijama za podešavanje naloga. Logično... Ispod je smešten spisak najčešće pokretanih aplikacija, slede prečice za pristup File Exploreru, sekcijama Settings i Power (odavde se obavlja restartovanje i isključivanje računara), a tu je i prečica za pristup svim instaliranim aplikacijama – All apps. Njenim pozivanjem korisnik dobija spisak svih instaliranih aplikacija sortiran po abecednom redu i odavde može da ih pinuje na Start meni/Taskbar ili da ih prevuče na desktop. Pomalo nam nedostaje opcija automatskog slanja komandnih ikonica na desktop i kreiranja prečica, ali sve u svemu novi Start meni je funkcionalan, pregledan i veoma prijatan za oko. Inače, u Microsoftu nisu odustali ni od takozvanog Power User menija koji se poziva pritiskom desnog dugmeta miša na Start dugme. Odavde se pristupa Control Panelu, komandnom promptu, dijalogu Run, sekciji System i ostalim važnim delovima sistema.

Taskbar i njegove žene

Kada već pričamo o Start dugmetu/meniju, iskoristićemo priliku da se osvrnemo i na njegovog „stanodavca” – Taskbar. Potpuno je sravnjen, donosi dve nove ikonice i ukida systray u obliku u kakvom smo ga do sada poznavali. Pomenute dve nove ikonice smeštene su odmah do dugmeta Start, a prva je Search. Pretraživati se može sadržaj čitavog računara i to ne samo u potrazi za dokumentima i naročitim fajlovima, već i samim činiocima sistema. Dozvoljeno je pokretati i sistemske komande koje smo navikli da „lansiramo” iz dijaloga Run (recimo, ipconfig, regedit, winver...). Dalje, Search omogućava i pretraživanje interneta (opcija se posebno aktivira), kao i koketiranje sa Cortanom. Nažalost, Cortana ne funkcioniše u našem regionu i sa našim jezikom i, mada postoji način da se ovo zaobiđe, ovaj put se nećemo baviti njome. Sledeća ikonica je Task View koja predstavlja svojevrsnu zamenu za pritiskanje kombinacije tastera ’Alt + Tab’, odnosno vizuelno sticanje uvida u pokrenute programe. Umesto u liniji, na ekranu se u dva reda postavljaju prozori svih pokrenutih programa, ali bez ikakvih grafičkih efekata i 3D marifetluka – jednostavno i pregledno. Task View ima još jednu važnu funkciju, a to je manipulacija virtuelnim desktopima. Baš odavde vrši se aktiviranje i terminisanje novih radnih površina, kao i žongliranje pokrenutim programima i njihovo „seljakanje” iz jednog virtuelnog desktopa u drugi. ’Alt + Tab’ kombinacija i dalje je funkcionalna, ali je njena upotrebna vrednost ograničena na listanje pokrenutih programa na trenutno aktivnom desktopu. Task View se, takođe, može pozvati preko tastature, „overavanjem” ’Win + Tab’ kombinacije tastera.

Prateći lajtmotiv Desetke – svedenost upravljačkog okruženja ili propast, Taskbar aktivne programe koji su pinovani jednostavno obeležava horizontalnom linijom u dnu ikonice. Ako je došlo do grupisanja sadržaja (više otvorenih instanci/prozora programa), linija na svom kraju dobija boju druge nijanse i na taj način diskretno obaveštava korisnika o postojanju više otvorenih prozora. Ovde pažnju treba obratiti na još jednu stvar. Start dugme je značajno smanjeno i ima veličinu pinovanih ikonica na taskbaru. Naravno, na njemu je novi Windows logo.

Rekli smo da je systray otišao u penziju, ali nismo da se sa strane funkcionalnosti ništa nije promenilo, jedino što se oblast ispred sata i datuma sada zove Notification Area. Tu i dalje nalazimo ikonice za promenu jezika i tastature, zvučnik, informacije o mrežnom priključku i slično. Ostale ikonice smeštaju se u „iskačućem” prozorčetu koje se poziva klikom na strelicu na krajnjem levom delu Notifications oblasti. Ukoliko želite da neke od ovde smeštenih ikonica budu stalno vidljive, jednostavno ih treba prevući u Notifications oblast.

Novina je i Action Centar koji predstavlja neku vrstu alarm sistema za obaveštavanje korisnika o raznim događajima koji se obavljaju pod okriljem sistema. Klikom na komandnu ikonicu otvara se naročiti sidebar koji sadrži spisak svih notifikacija u prethodnom periodu. To nije sve! Odavde se vrši konekcija sa Wi-Fi uređajima, pristupa se programu OneNote za „hvatanje” beleški, na raspolaganju je prečica ka sekciji Settings, pa čak i komanda za aktiviranje pomenutog Continuum radnog režima (Tablet mode), koji desktop zamenjuje Metro Start menijem sličnom onom iz 8.x edicije Windowsa.

Staro jezgro sistema i promene

Microsoft već neko vreme traga za upravljačkim sistemom koji će zameniti vremešni Control Panel i poslati ga na zasluženi počinak. Kako je to prošlo u Windowsu 8 videli smo svi, a bolje je da nismo – more nepreglednih i arhaično organizovanih opcija dizale su nam kosu na glavi svakodnevno. Novi igrač na terenu je sekcija Settings koja po organizaciji posla podseća na rešenje iz Osmice, ali sada je mera pogođena gotovo u gram. Opcije su podeljene u devet oblasti koje se dalje granaju na desetine dostupnih funkcija. Sve u novoustanovljenom, flat režimu rada. Treba malo vremena za navikavanje, ne samo zbog friškog rasporeda, već i zbog velikog broja novih opcija koje nisu figurisale u prethodnim verzijama Prozora. Doza arhaizma i dalje je prisutna i to je nešto što vam može zasmetati dok se ne naviknete. Ipak, autorima mnogo više zameramo to što se iz sekcije Settings ne može pristupiti svim podešavanjima, pa je Control Panel (za sada) i dalje sastavni deo Windowsa.

Za File Explorer (zanemarite trenutni naziv) može da se kaže da je jedna od najstarijih komponenti Windowsa, koja se pri tome tokom godina skoro uopšte nije promenila. Iako su mnogi očekivali da će nova verzija dobiti „dvoglavi” interfejs i konačno ispratiti odavno postavljene standarde u klasi, to se nije dogodilo. Umesto toga, autori su implementirali sekciju Quick Access koja je prva na listi u opcija u „drvo prikazu”. Ona služi za pinovanje fizičkih lokacija na diskovima radi lakšeg pristupa. Istovremeno, korisnik dobija uvid u foldere kojima najčešće pristupa, kao i spisak nedavno korišćenih fajlova. Sadržaj Quick Access sekcije može da se pretražuje preko Explorerove Search funkcije.

Livin’ on the Edge

Iako je na generičkim testovima (našim, ne onim instruiranim od strane Microsofta) prošao kao bos po trnju, Edge je jedna od najsvetlijih tačaka novog Windowsa. Ovaj browser nas je oduševio svojom brzinom – činilo nam se kao da nam čita misli. Toliko se brzo podiže i otvara stranice, da mu trenutno nijedan takmac iz klase ne može prići. Zbog svojih brzinskih osobina u potpunosti je zamenio browser koji smo do tada koristili i gurnuo ga u zapećak kao staru igračku. Ipak, korisnike treba upozoriti da Edge može da stvori probleme prilikom „renderinga” sadržaja, jer je gotovo u potpunosti raskrstio sa svim starim protokolima i standardima, pa čak i onima koje je sam Microsoft ustoličio (Silverlight, na primer).

Najveća mana Edgea je to što je u pitanju zatvoren sistem koji ne može da se nadograđuje instalacijom naročitih plug-inova. To će u mnogome ograničiti manevarski prostor korisnicima, ali ako cenite svedenost, ogroman slobodni prostor za prikaz sadržaja stranica, brzinu rada i jednostavno podešavanje, na Edgeovu zatvorenost ćete moći da zažmurite. Nama je zasmetalo nekoliko nelogičnosti za koje smatramo da ne treba da se rešavaju plug-inovima, već bi trebalo da postoje po defaultu. Na primer, Edge ne dozvoljava odabir lokacije u koju će vršiti skladištenje downloadovanih datoteka i automatski ih smešta u korisnikov direktorijum koji mu je operativni sistem dodelio.

S druge strane, Reading mod nas je prijatno iznenadio jer sa ekrana uklanja sav nepotreban sadržaj (čak i reklame) i čitanje teksta čini jako prijatnim iskustvom. Tu je i mogućnost anotacije materijala i snimanje sadržaja u cloud, a da su se autori „protegli” i pride ubacili podršku za rad sa multimedijalnim datotekama (snimanje, konverzija, reprodukcija), mi ne bismo imali ništa više da dodamo ili oduzmemo.

Metro aplikacije su mrtve, živele univerzalne aplikacije

Ideja koju Microsoft ima je sledeća – sinergija! Sve aplikacije koje mogu da se preuzmu sa novog Storea (a ne spadaju u domen klasičnih, desktop alatki) napisane su tako da rade na svim podržanim uređajima. Na desktop računaru, na mobilnom telefonu, na tabletu, na Xbox Oneu... To nije sve, Microsoft je razvojnim timovima omogućio lako „pretabavanje” programa pisanih za Android i iOS u Windows 10 oblik. Ako se vratimo nekoliko godina unazad i pogledamo šta je bilo sa Metro aplikacijama, ni budućnost univerzalnih aplikacija nema svetlu budućnost. Android i iOS programeri ne pokazuju interesovanje za konverziju (ma koliko ona bila jednostavna), desktop korisnici imaju veoma malu korist od „živih pločica” i svedenih rešenja kojih je Store trenutno prepun, dok vlasnici Xbox Onea na umu imaju igranje, a ne zamlaćivanje sa programima za obradu slika, torrent klijentima, vremenskim prognozama i ostalim papazjanijama. Ne treba zaboraviti ni aplikacije pisane za mobilne telefone: šta to Windows Phone ima što bi prosečan korisnik Windowsa 10 želeo da vidi na svom desktopu? Pa čak i obrnuto! Odgovor se nameće sam...

Gledano striktno iz ugla desktop korisnika, univerzalne aplikacije su tek za pinkicu važnije od propalih Metro rešenja. „Žive pločice” lepo izgledaju u Start meniju, ali nakon mesec dana korišćenja Windowsa 10, shvatate da su jedine aplikacije koje ima smisla koristiti na dnevnoj bazi vremenska prognoza, kalendar, klijent za manipulaciju e-poštom i, eventualno, program Photos. Sve ostalo gotovo da nema smisla, i slobodno može da se deinstalira, pogotovo što je na raspolaganju sijaset desktop komplementa koji po organizaciji, kvalitetu i bogatstvu sadržaja daleko premašuju ono što Windows 10 u ovom momentu nudi. Baš zbog toga, na ovaj deo Windowsa (i posebno Start menija) gledamo kao na nužno zlo. Aplikacije ne smetaju dokle god ih smatrate za deo nekakvog widget sistema koji umesto na desktopu živi u Start meniju.

Jedno telo, dve glave

U određenim momentima, Windows 10 nam se čini kao osoba sa podvojenom ličnošću. Akcenat je ponovo na desktop iskustvu, ali su univerzalne (Metro) aplikacije ipak našle svoj put do finalnog izdanja. Dalje, Edge je označen kao browser nove generacije, iako se nije odustalo od distribucije potonjeg Internet Explorera, koji je sastavni deo paketa. Settings je sekcija koja korisnika usmerava na dostupna podešavanja sistema, mada i dalje postoji Control Panel. Baš kao i do Internet Explorera, do njega se nešto teže stiže, ali je tu! Primera ima još, ali mislimo da shvatate šta smo hteli da kažemo. U Microsoftu kao da su se bojali da preseku stvari i jasno odluče kojim putem će da idu. Na kraju krajeva, takva akcija im ništa dobro nije donela u slučaju Osmice, zbog čega je u kompaniji nastao pravi ršum, a letele su i glave.

• • •

Windows 10 je na nas ostavio snažan utisak. Još prilikom igranja sa prvim testnim buildovima konstatovali smo da je Microsoft na dobrom putu i zadovoljni smo što sa njega nije skrenuo. Desetka je brza, blaga prema hardverskim resursima i pleni svojim modernim, svedenim izgledom. On se možda neće svideti svima, ali je sigurno da u svakodnevni rad unosi novu dimenziju.

Što se kompatibilnosti tiče, to je priča koje smo se ranije već doticali. Probleme možete da očekujete, ali ne u tolikoj meri da će vam rad biti onemogućen. U našem slučaju, svi uređaji, sem PlayStation Eye kamere (ionako ne koristi oficijelne drajvere), prepoznati su bez ikakvih problema, iako su neke komponente prilično vremešne. Bez ikakvih intervencija sa strane radio nam je i DualShock 4 kontroler.

U ovom prikazu namerno smo preskočili neke stvari (na primer, škakljivu temu o zaštiti privatnosti o kojoj online zajednica prethodnih nedelja bruji kao roj pobesnelih osa), ali ćemo ih sve obraditi u narednim brojevima. Windows 10 je pokrenuo lavinu komentara i polemika, kao nijedna iteracija Prozora do sada. Strpite se, obradićemo ih sve po redu i pravilu.

Vladimir PISODOROV

 
Windows 10
Šta mislite o ovom tekstu?
BluffTitler 12
Stream-Cloner 2.30
NetDrive 2.5.8
Citrio 44.0
gImageReader 3.1
UsbFix 2015
Marble Virtual Globe 1.11.3
MEmu 1.8.5
GreenCloud Printer 7.7.5.5
PhotoScissors 2.1
WebcamMax 7.9.4.2
AKVIS OilPaint 4.0
FossaMail 25.1.6
ScreenOut 1.0.10
Nootka 1.2.0
Animated Flower
qSnap 1.4.1
NoScript 2.6.9
NegativeScreen 2.4
PopKey for Desktop
Google AdSense 1.1.1
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera