INTERNET<>
112015<><>

Nasilje na internetu

Znate li šta vaše dete radi?

Prevencija nasilja na internetu najviše se bavi tinejdžerima koji su najugroženija kategorija

Međunarodni dan prevencije zlostavljanja i zanemarivanja dece obeležava se svakog 19. novembra. Nasilje nad decom ima različite oblike – može da bude nasilje u porodici, seksualno nasilje, a sve veći mah uzima vid nasilja koji je najrasprostranjeniji među omladinom, a to je zlostavljanje preko interneta, poznatije kao cyber bullying. Prema istraživanjima Unicefa, dve trećine mladih izloženo je nekoj vrsti rizika ili nasilja preko interneta. Međutim, kao i svaka vrsta maltretiranja, ne može se omeđiti godinama, a tako ni rodom, polom ili nivoom obrazovanja. Svako od nas u bilo kom trenutku može da bude izložen ovim savremenim vidom nasilja koji može ostaviti trajne posledice po psihu žrtve. Međutim, istraživanja pokazuju da su najugorženija grupa upravo tinejdžeri.

Termin cyberbullying, odnosno, nasilje preko interneta, online nasilje, elektronsko nasilje ili online zlostavljanje koristi se sve češće u poslednjih nekoliko godina. Sajber zlostavljanje prvenstveno označava ponašanje u kom se koristi tehnologija i elektronski uređaji kako bi se izvršavale radnje koje imaju pogubno dejstvo po psihu i samopouzdanje osobe prema kojoj je zlostavljanje usmereno. Obično se zlostavljanje manifestuje pokretanjem različitih glasina, slanjem poruka neprijatnog ili neprikladnog sadržaja na društvenim mrežama ili krađom identiteta. Posrednici ove komunikacije su bilo koja vrsta uređaja – računari, telefoni, ili tableti. Ne retko se poruke šalju preko različitih soba za chat ili društvenih mreža, a sve češća pojava je maltretiranje u toku online igranja video igara.

Kada doživljavamo nasilje koje se odvija u „stvarnom svetu” mi znamo osobu koja sprovodi nasilje nad nama. Možda joj nužno ne znamo ime, ali joj vidimo lice, možemo je prepoznati i identifikovati u svakom trenutku. U sajber nasilju, nama je naš zlostavljač nepoznat. Mi često ne možemo da stavimo lice na niz uvredljivih komentara, fotografija ili privatnih poruka. Anonimnost počiniteljima nasilja preko interneta daje mu osećaj da može proći nekažnjeno, iako ne poštuje socijalne norme i ograničenja.

Posledice ovog savremenog tipa nasilja ne mogu biti vidljive u početku, već se stres vremenom akumulira, sve dok se odvija maltretiranje čije se trajanje može meriti i u mesecima. Mnogi učenici koji se suočavaju sa sajber nasiljem osećaju se izolovano i nesigurno. Većina dece prestaje da ima želju da ide u školu i da ulazi u interakciju sa drugim učenicima, te se najčešće dešava da dete počinje da beži iz škole. To se posebno odražava i na ocene deteta koje vremenom postaju sve gore, što zbog izostanaka sa časova i nemogućnosti da se propušteno gradivo nadoknadi, što zbog gubitka motivacije i samopoštovanja. Istraživanja su pokazala da sve veći broj žrtava online nasilja u rešavanju svojim emotivnih problema pribegava alkoholu i narkoticima.

Iako se ranije smatralo samo dečijim hirom, nasilje preko interneta je danas predmet velikog broja zakona. To je posledica značajnog porasta samoubistava među omladinom. Istraživanja su pokazala da nasilje ne vodi nužno do samoubistva, ali su takođe pokazala da je svako ko je počinio samoubistvo doživeo neku vrstu zlostavljanja. Američka legislativa predlaže čitav niz rešenja i kažnjavanja ovakvog online ponašanja, počevši od ukora, suspenzije, pa do zatvorske kazne. Ali i pored snažne inicijative u rešavanju ovog problema, postoje države koje u svojim zakonima protiv nasilja na internetu ne navode nijednu sankciju.

Još jedan način prevencije ovog savremenog problema je, paradoksalno, korišćenje tehnologije protiv tehnologijom posredovanog nasilja, naime, stvaranje aplikacija. Jedan od mnogih, NearParent je aplikacija koja stvara pouzdanu mrežu roditelja koji su dostupni detetu kom je potrebna pomoć. Dete preko aplikacije bira između opcija „Small alert” ili „Urgent alert”, pa će roditelj najbliži detetu u nevolji biti obavešten i pomoći mu. Ali najveći broj aplikacija zapravo služi da detaljno pratite aktivnosti vašeg deteta u sajber prostoru, i to za u proseku 20 dolara, neretko i za redovnu mesečnu pretplatu. Praćenje sadržaja može se obaviti filtriranjem ili blokiranjem poruka, sajtova i nepoznatih brojeva telefona. Iako ova vrsta prevencije nije najpopularnija mera među roditeljima, ipak se smatra da je bolje žrtvovati privatnost deteta kako bi ono bilo zaštićeno u slučaju online napada. Pojedini autori, doduše, upozoravaju da isključivanjem tehnologije iz jednačine vršnjačko nasilje samo vraćamo na njegovo inicijalno polje – na igrališta i velike odmore. Nasilje ne prestaje ako deci ugasimo pojedine sajtove ili posmatramo konstantno s kim komuniciraju. Kanal komunikacije će se možda prekinuti, ali problem ostaje. Psiholozi skreću pažnju i da veliki procenat online nasilja započinje interakcijom van sajber prostora, licem u lice, a tehnologija samo predstavlja dodatni način kroz koje će se ono nastaviti.

Dok se većina saveta na koje možete nabasati na internetu bave prevencijom kroz cenzuru sadržaja kojim dete pristupa ili pomno praćenje svakog njegovog online pokreta, Triša Parbu ima drugačiji pristup. Ova petnaestogodišnjakinja stvorila je aplikaciju ReThink, koja nije namenjena žrtvi nasilja, nego nasilniku. Aplikacija sadrži bazu podataka reči i fraza koji bi mogle biti uvredljive drugim ljudima. Kada osoba napiše nešto uvredljivo, aplikacija detektuje sporne reči i aktivira poseban prozor koji pita nasilnika da li zaista želi da postavi to što je napisao. Na ovaj način aplikacija ga navodi da ponovo razmisli o posledicama koje bi njegove poruke imale po druge ljude. Sâma Parbu je istraživanjem na uzorku od 300 učenika došla do neverovatnih rezultata – nakon obaveštenja aplikacije, ukupna spremnost da se postavi uvredljiva poruka opada sa 71% na 4%! Iako su ovi rezultati poprilično obećavajući, i dalje treba uložiti mnogo vremena kako bi se pravilno zakonski regulisalo ovo pitanje i deca socijalizacijom odvratila od tog ponašanja.

Zakonodavstvo u Srbiji, posebno u oblasti interneta, poprilično kaska za ostatkom sveta. Iako postoje napori u suzbijanju nasilja (najčešće među vršnjacima), zakonodavac se ne bavi mnogo nasiljem koje se može vršiti preko interneta. Ukazivanje na ovaj problem vršilo se kroz napore stranog i domaćeg nevladinog sektora, Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, kao i Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija ali i Unicefa. Unicef je podržao jačanje kapaciteta obrazovnog sistema u Srbiji da odgovori na slučajeve nasilja kroz program „Škola bez nasilja” koji je obuhvatio 250 škola u Srbiji i čija su iskustva predstavljala osnov za razvoj zakonskog okvira. U februaru 2012. godine formirana je i Jedinica za prevenciju nasilja unutar Ministarstva prosvete i nauke koja koordiniše sve aktivnosti prevencije nasilja u obrazovnom sistemu. O aktivnostima te posebne Jedinice se ne piše od njenog osnivanja, ali zato 2014. godine ministar prosvete Srđan Verbić izjavljuje agenciji Beta da se u Ministarstvu radi na formiranju stalne jedinice za prevenciju nasilja u školama(?).

Ministarstvo je u partnerstvu sa Unicefom i kompanijom Telenor počelo i sprovođenje projekta koji se bavi prevencijom digitalnog nasilja nad i među decom. Ovaj projekat se jedini eksplicitno bavio ovim problemom. Projekat ima za cilj povećanje svesnosti o novim oblicima nasilja, rizicima koji dolaze sa upotrebom interneta i upoznavanje sa adekvatnim načinima zaštite i reagovanja u nasilnim situacijama. U okviru projekta, sprovode se obuke za učenike, nastavnike i roditelje, a pokrenuta je i kampanja krajnje blamantnog naziva „Biraj reči, hejt spreči” pozivajući sve mlade da reaguju i prijavljuju digitalno nasilje. Takođe, dva sajta su se eksplicitno bavila negativnim online interakcijama- sajtovi SigurNETica.com i Netpatrola.rs. SigurNETica pruža osnovne informacije o elektronskom nasilju, dok je Netpatrola, kako se navodi na njihovom sajtu, onlajn mehanizam za podnošenje prijava Centra za bezbedni internet osnovanim u svrhu prijema i obrade prijava o nelegalnim ili štetnim sadržajima na internetu. Sajt Netpatrole sadrži i članove zakona koje su relevantne za ovo pitanje, kao i šemu procedure prijave sadržaja na internetu. Ono što je poražavajuće jeste da od januara ove godine ni SigurNETica ni Netpatrola nisu aktivni.

Sanja DOJKIĆ

 
SBB hotspot kućna mreža
„Besplatan internet” za treći svet
Nasilje na internetu
Šta mislite o ovom tekstu?
WWW vodič
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera