TEST PLAY<>
052016<><>

Soviet City

Kroz pregršt tycoon igara maštoviti programeri su nam do sada pružili priliku da se oprobamo u ulogama upravnika zoološkog vrta, luna-parka, filmskog studija i gotovo bilo čega što jednom čoveku može da padne na pamet. Neko se konačno dosetio da tematiku upravljanja neimenovanim ruskim gradom iz perioda hladnog rata postavi na operacioni sto, što je ideja koja će svakog zaljubljenika u pomenuto razdoblje naterati da zaciči od uzbuđenja. Ako ste automatski pomislili na istraživanje svemira, razvoj teške i poljoprivredne industrije, tajne projekte, međunarodne intrige i špijunažu – više sreće drugi put. U alternativnom univerzumu ove igre komunističke snage Sovjetskog Saveza su osvojile ceo svet i isisale sve planetarne resurse, ostavljajući za sobom pustoš i leševe disidenata (sreća pa kapitalistička žeđ za naftom nije bila uzrok smrti miliona ljudi, možemo da odahnemo). Nemajući kud, sva preostala sredstva preusmeravaju u kosmički program sa namerom da pošalju misiju ka Suncu i upregnu solarnu energiju, ali ih u tome sprečava nezadovoljna populacija kojoj lagano puca film jer na svakom kanalu gleda Brežnjeva.

U alternativnom univerzumu ove igre komunističke snage Sovjetskog Saveza osvojile su ceo svet i isisale sve planetarne resurse, ostavivši za sobom pustoš.

Igra koristi uobičajeni Sim City šablon izometrijske simulacije upravljanja gradom, doduše sa znatno većom količinom ograničenja u izgradnji urbane infrastrukture. Za razliku od većine igara iz ovog žanra autori su se odlučili za kraće, vremenski ograničene misije umesto nefokusiranog sandbox moda, pa ćete tako biti u prilici da ostvarujete petogodišnje (tačnije, petominutne) planove po ugledu na Staljina. Centralna građevina na koju se sve ostale nadovezuju predstavljena je palatom, a podjednako bitni su i putevi jer nije moguća proizvoljna izgradnja, već svako zdanje mora da se postavi pored neke saobraćajnice. Od raspoloživih resursa tu su ugalj, hrana, drvo, struja, dokumentacija o građanstvu, propaganda, robovi i krzneni kaputi (kad se već išlo na stereotipe, mogli su da ubace i vodku). Građevine koje služe za proizvodnju, kao što su fabrika i rudnik, priključuju se skladištu, a ono se zatim povezuje sa železničkom stanicom kao glavnim čvorištem za izvoz materijala, što ujedno predstavlja i primarni izvor novčane zarade. Početni spisak zgrada spremnih za zidanje proširuje se podizanjem laboratorije koja takođe omogućava istraživanje i primenu posebnih „tehnika” među kojima je sasvim sigurno najzanimljivija ona koja vam na raspolaganje stavlja Mao Cedunga lično sa zadatkom da interveniše u slučajevima kada opadne proizvodnja i motiviše narod.

Pošto svaka zgrada u zavisnosti od tipa i namene utiče pozitivno ili negativno na skalu terora, od suštinske je važnosti balansiranje između javnog reda i mira i maltretiranja populacije. Ako preterate sa ugnjetavanjem doći će do narodne pobune, a u slučaju da dozvolite građanstvu da radi šta mu je volja, diktator će vas poslati na nagradno zimovanje u Sibir. Od ključne pomoći u takvim situacijama je krematorijum u kome leševe prethodno ubijenih disidenata prerađujete u ugalj ili hranu (dobro ste pročitali). Pošto se građani često pobune bez ikakvog razloga i bombaškim napadima vam za sekund unište teško stečene zgrade, igra vas otvoreno tera da ih eliminišete i pošaljete u sovjetsku verziju „Matijevića” ili podmitite jednokratnom rubaljskom infuzijom ne bi li ućutali. Kao preventivno sredstvo može da posluži crkva u kojoj regrutujete pravoslavnog popa da špijunira narod.

Soviet City koristi uobičajeni Sim City šablon izometrijske simulacije upravljanja gradom, ali su se autori odlučili za kraće, vremenski ograničene misije umesto nefokusiranog sandbox moda.

Soviet City je još jedna igra čiji je autori opisuju kao roguelike, samo zato što je raspored drveća na mapi drugačiji u svakoj novoj partiji. Igra vrvi od tehničkih problema svih vrsta: terror level raste i smanjuje se proizvoljno bez ikakvog reda i poretka, zadaci i put do njihovog izvršenja su nejasni, a bezbrojne slovne i gramatičke greške ukazuju na to da je nekome u detinjstvu pao samovar na glavu. Često ćete morati da konsultujete horoskop ne biste li pronikli u tajne algoritma za postavljanje građevina, a kada vam konačno uspe da otvorite gradilište, ostaćete uskraćeni za bilo kakav indikator toka izgradnje. Dešava se da igra ni ne registruje okončanje datog zadatka pa vam u takvoj situaciji ne ostaje ništa drugo nego da sačekate da istekne vreme i popijete još jedan game over. Strahovito iritantna muzička podloga u vidu dubstep numera čiji autori-amateri očigledno veruju da je prekomerna upotreba side-chain tehnike sasvim normalna stvar igra crnogorsko oro po živcima.

Kako izbeći politički komentar igre koja je zbog same svoje ideje, a posebno prezentacije decidirano politički obojena i uopšte se ne trudi da to prikrije? S obzirom na opštu polupanost mehaničkog kostura igre, zaključak koji se sam nameće je da cilj nije zabavno rešavanje izazova nego besmisleno pljuvanje. Sve biva mnogo jasnije kada se zagrebe ispod površine i dođe do podatka da je ova igra delo poljskih autora čija rodbina verovatno vuče ko zna kakve traume iz onog perioda, ali kada nešto nema veze sa mozgom – nema. Ogromna je razlika između satire i frustracija, odnosno objektivne kritike i patološke mržnje. Jedna od karakteristika društvenog uređenja u Sovjetskom Savezu bilo je i to što nije svaka budala mogla da se popne na podijum i prezentuje svoje baljezgarije, što modernom svetu gde aršini političke korektnosti važe samo za jednu stranu (ko zna kakva bi se dreka digla da je neko napravio Nazi City) evidentno nedostaje. Kada se na sve to dodaju utisci gomile američkih balavandera koji dižu igru u nebesa uz komentar kako Soviet City „realno dočarava stanje stvari u nekadašnjem Sovjetskom Savezu” (putem konfuznog, morbidnog i polu-igrivog proizvoda koji svakog pojedinačnog Rusa prikazuje kao pijanduru crvenog nosa i sve žene imaju bradu i brkove), kao i jadni developer koji bez trunke srama otvoreno moljaka prethodno pomenute da pišu pozitivne recenzije, računica je jasna.

Jan ČMELIK

 
Dark Souls III
Subterrain
Quantum Break
The Banner Saga 2
TrackMania Turbo
The Descendant: Episode One
Soviet City
Šta mislite o ovom tekstu?
Hyper Light Drifter
Battlefleet Gothic: Armada
RaceRoom Racing Experience
Ashes of the Singularity
Epistory: Typing Chronicles
Enter the Gungeon
StarCraft II: Nova Covert Ops
ZHEROS
Atari Vault
Baldur’s Gate: Siege of Dragonspear

Platforma:
PC
Potrebno:
dual core procesor na 1,6 GHz, GeForce 6100, 1 GB RAM
Poželjno:
quad core procesor na 2 GHz, GeForce 7800 GT, 2 GB RAM
Veličina:
962 MB
Adresa:
goo .gl /gNbVVO
PEGI:
nema

29
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera