Kad kineski developer napravi roguelike resursno-taktičku simulaciju preživljavanja u uslovima zombi apokalipse i pri tome pozajmi dosta elemenata iz This War of Mine, to je igra koja, makar u mom slučaju, nepodnošljivo golica receptore za radoznalost.Buried Town vas stavlja u ulogu lika koji je, iako privremeno bezbedan u svom malom urbanom skloništu, shvatio da neće dugo preživeti bez hrane i lekova, te je odlučio da preduzme seriju ekspedicija u grad koji plazi od živih mrtvaca. Svaka šetnja do strateških lokacija (šoping centar, apartmani, razna skladišta, kasarna...) zahteva određenu količinu vremena, a isto to važi i za crafting, odmor i bilo koju drugu aktivnost u igri. Naš junak mora da vodi računa o šest bitnih faktora – fizičkim povredama, infekciji, gladi, umoru, nivou morala i generalnom zdravlju. Protok vremena brzo povećava skalu gladi i umora i predstavlja bitan taktički faktor – ako vas noć zatekne na otvorenom, imaćete mnogo više susreta trule vrste nego što biste imali tokom dana. Dugoročno zadovoljavanje potreba podrazumeva dovlačenje resursa u sklonište i stolarsko-bravarske radove koji će od njega načiniti kućicu-slobodicu. Recimo, jedan od načina za podizanje morala je ispijanje kafe na stolici za ljuljanje, za šta vam treba dasaka, eksera i kafe... Bitan elemenat craftinga je kreacija oružja, bez kojeg nećete daleko stići. Borba je automatska, odnosno, pri susretu sa zombijima (ako se ne odlučite na bežanje) po defaultu koristite vatreno oružje (ako/dok imate municije), a kada zombiji dođu u melee rang, sekire, mačeve i drugi hladni hardver. Vizuelno, igra veoma podseća na This War of Mine, kada bi taj sjajan antiratni hit mogao da se igra iz ptičje perspektive.Igra je besplatna i neće vas daviti oglasima niti gušiti ponudama starter paketa za preživljavanje – njena celokupna „fritoplejnost” i freemium momenti ogledaju se u ponudi žetona za oživljavanje kada vas ubiju. Plaćanje jednog američkog dolara za novi život stoji u tolikoj disproporciji sa karakterom igre da niko normalan za tim neće da posegne ukoliko želi da igra i zadrži uzbudljiv roguelike karakter, tako da je, u kontekstu onoga što ciljna publika želi, besplatna kao kiseonik. Miodrag KUZMANOVIĆ | | |