TEST PLAY<>
062016<><>

Stellaris

Kad se povede razgovor o 4X igrama, ljušturu pitomog razgovora i dobronamernog sanjarenja s verbalnom komponentom često probije jedna od dve kategorije sveznajućih kljunara. Prvi i glasniji uvežbanim pokretom šake negiraju da se nakon Master of Orion 2 u ovom žanru desilo išta vredno pomena, dok drugi to isto tvrde, ali za Sins of a Solar Empire. Nema diskusije, sve ostalo je bez veze. Šta Ascendancy, šta Endless Space, šta Distant Worlds? Ko je to uopšte igrao?

Stellaris je po mnogo čemu jedinstven 4X naslov koja uspešno prevazilazi najveći problem sa svim igrama ovog tipa: depersonalizovanu posnost.

Ja sam dozvolio da moje mišljenje po tom pitanju skvikne od opterećenja jer sam tokom proteklih decenija odigrao (ili makar probao) sve 4X igre (da, baš sve, čak i nebitne gluposti...), čime sam pregoreo većinu sinapsi koje bi bile sposobne da ga održe u životu. Čisti overload. Master of Orion 2 i Sins of a Solar Empire meni su istovremeno odlični i (sada već) veoma dosadni, to jest cenim ih iz daljine, ali ne planiram da im se vraćam ako baš ne moram.

Ovo stanje duha sam imao do prošlog sajma Gamescom, kad sam doživeo blagoslovenu transformaciju u ponovo rođenog sledbenika četiri iksa. Poslednjeg dana fešte u Kelnu imao sam zakazane prezentacije Hearts of Iron IV i Stellarisa u Paradoxovim kontejnerima. Valjda radi uštede novca za sajamske štandove ili u želji da očuvaju duh gerile (gorile?), Paradoxovci su van sale dovukli nekakve plastične paralelopipede sortirane po igrama, u koje su puštali jednog po jednog novinara. Sredina avgusta, znojavi sobičci od plastike, češanje ramena kroz uske prolaze, portabl klime koje cvile i istopljene bombone na stolovima, entuzijazam i magija... Privju Stellarisa pokazao mi je da žanr nije mrtav, već da sveža krv samo što nije stigla u njegove suve sudove.

Igru krasi obilje skriptovanih dešavanja i nepredvidljivih čuda koja daju preko potrebni začin krčenju državotvornog puta kroz vakuum.

Devet meseci kasnije, evo i pune, komercijalno dostupne verzije igre, koja me nije razočarala niti otupela oštricu entuzijazma za revitalizovanjem 4X žanrovskog univerzuma. Stellaris je po mnogo čemu jedinstven 4X naslov koja uspešno prevazilazi najveći problem sa svim igrama ovog tipa: depersonalizovanu posnost. Pored mehaničkih „poslova” lidera intergalaktičke imperije i truda u cilju širenja i postizanja dominacije, Stellaris donosi i obilje skriptovanih dešavanja i nepredvidljivih čuda koja daju preko potrebni začin krčenju državotvornog puta kroz vakuum. Istraživački brodovi koje šaljete da inventarišu planetarne sisteme povremeno će nalaziti fantastične relikte prošlih civilizacija, neobjašnjive artefakte ili prirodne fenomene koji zahtevaju dublje istraživanje koje će ponekad prerasti u prave interplanetarne questove koji zahtevaju totalno angažovanje resursa vaše imperije. Desiće vam se da nabasate na pre-warp civilizacije u različitim stadijumima razvoja, koje ćete moći da proučavate ako izgradite opservacionu stanicu u njihovoj orbiti, pa i da ih „upliftujete” u najboljoj tradiciji književnog dela Dejvida Brina (ukoliko posedujete odgovarajuću tehnologiju) i uvedete u društvo inteligentnih civilizacija.

Pored konkurentskih civilizacija koje startuju s istih pozicija kao i vaša, u igri postoje i „pale imperije”, prostorno ograničeni, ali i dalje supermoćni ostaci civilizacija koje su odavno prošle svoj zenit. Svaka od njih ima određena obeležja i moralne prefikse koji se često neće poklapati s vašima. Na primer, ukoliko u ratu s konkurencijom umesto mirne integracije odaberete porobljavanje populacije na osvojenim planetama, a imate nesreću da vam je komšija fallen empire koji prezire robovlasništvo, za tili čas ćete biti obrisani s mape. Pored eksterne real politike ovakvog tipa (jači tlači), imate i široke mogućnosti za diplomatsku inicijativu, dogovore i ugovore s drugim civilizacijama i uspostavljanje odnosa koji zavise od zaista mnogo faktora, a ponajviše od vašeg ponašanja i karakteristika imperije s kojom ste počeli partiju. Militantni ksenofobi će, logično, morati mnogo više da se potrude oko šarmiranja komšija nego pitomi, dobronamerni pacifisti.

Umesto unapred definisanih tehnoloških međaša i fiksnih koraka napretka, tehnologije su nelinearne, i u izvesnoj meri „randomizovane” što je jedinstveni element Stellarisa.

Pored spoljnje, u igri postoji i vrlo razvijena unutrašnja politika, čiji faktori (ponovo) zavise od početnog dispozitiva imperije. Izbori, političke frakcije, etnička tolerancija stanovništva (s kojom ksenofobi koji sprečavaju međurasne migracije nemaju problema), ekonomske migracije i drugi elementi držaće vas budnim i na oprezu čak i ako je spoljna situacija skladna i stanje na granicama mirno.

Sledeći jedinstveni element Stellarisa su nelinearne tehnologije. Umesto unapred definisanih tehnoloških međaša i fiksnih koraka napretka, tehnologije su u izvesnoj meri „randomizovane”. U svakom trenutku, u okviru jedne od tri discipline (fizika, društvene nauke i inženjerske discipline) imate tri „predloga” za istraživanje, koji se resetuju kad istražite prethodno odabranu tehnologiju. Ovo stvara konstantnu neizvesnost bez obzira na to što su neke ključne tehnologije (kolonizacija drugih svetova) manje-više uvek dostupne. Nekada će vas sistem počastiti nasumičnim „epskim” tehnologijama, a nekada ćete naučni napredak pabirčiti analizom ruševina ili protivničkih ostataka nakon svemirske bitke. Na primer, uništavanje i analiza krhotina nekakvih agresivnih kristalnih entiteta daće vam ogroman bonus u istraživanju lansera kristalnih šardova, efikasnog brodskog oružja srednjeg dometa. Sve je isprepletano, sve ima veze jedno s drugim...

Jedna od najkorisnijih novina na polju menadžmenta jesu sektori imperije koje ćete kreirati kad ispucate limit planeta kojima možete neposredno upravljati. Sektori funkcionišu kao vazali u Crusader Kingsu i mogu se većim delom automatizovati čime se sprečava zamor igračevog umnog materijala prilikom upravljanja masivnim imperijama. AI koji kontroliše njihov razvoj nije idealan i često je previše spor i pasivan, ali pretpostavljam da će to biti rešeno u nekom sledećem peču.

Problemi u osnovnoj verziji Stellarisa su mnogobrojni, ali nijedan nije fatalan. Vizionari s jedne, duboki konzervativci s druge strane, Paradoxsmanlije PONOVO nisu omogućile skaliranje korisničkog interfejsa. Njihovo insistiranje na nefleksibilnom Clausewitz engineu koji je optimizovan za rezolucije niže od 1080p odavno poprima granice dostojne memea i forumskog zezanja. Ako imate 2,5 ili 4K monitor, a Stellaris želite da igrate u nativnoj rezoluciji, pripremite se na gubljenje očiju ili eksperimentisanje s modovima i ručno editovanje *.ini fajlova radi postizanja srazmernog interfejsa (uz obilje bagova vezanih za pozicioniranje njegovih elemenata na ekranu). Čudni svati su ti Paradoxovci... Koliko god da se s konceptualne strane nalaze u hyperloop budućnosti, toliko s tehničke strane bombardovanje SRJ za njih još uvek nije počelo, a monitori čiji je maksimum 800 x 600 i dalje čine većinu u evropskim domaćinstvima.

Ovo prvo možda spada u kategoriju „first world problems”, ali drugi veliki minus, onaj vezan za stagnaciju srednje i finalne faze igre, mnogo je univerzalniji i pogađa sve kategorije igrača. Početak svake partije je čista fascinacija, pionirski raš iz gravitacionog bunara matičnog sveta, radost slanja ekspedicija u nepoznato, istraživanje čudesa fantastičnog svemira, potraga za nastanjivim svetovima, ruševinama drevnih civilizacija i inteligentnim životom... Kad se nakon nekoliko sati proširite koliko god možete bez rata, formirate i razvijete kolonije i istražite sve sisteme u bližoj i daljoj okolini, očekuju vas stagnacija i šablonizovano ratovanje. Zašto ratovanje? Zato što je dominacija jedini preduslov za pobedu. Kulturne, naučne ili transcendentne pobede igra ne poznaje, bar za sada (sigurno su planirane za neki budući DLC). Autori igre su nedavno priznali da jednostavno nisu imali dovoljno vremena za profilisanje srednje i pozne faze igre, ali da intenzivno rade na implementaciji sadržaja i sistema koji će u bližoj budućnosti sanirati taj problem. Kao i svaka Paradoxova igra u bližem i daljem sećanju, i Stellaris je došao u formi Zvezde smrti iz „Povratka džedaja” – (skoro) sve radi, laser fercera, ali pola tela fali i žice vire kroz armaturu...

Grandiozna, zapravo grandomanska vizija igre nije realizovana u njenoj početnoj verziji, već će, kao i svaki Paradoxov eksperiment, morati da sazri u buretu minimum godinu dana. Developer je obećao da će besplatnih apdejtova i komercijalnih DLC paketa biti tušta i tma u narednim godinama, nalik na dinamiku koja prati Crusader Kings II i Europa Universalis IV. Kombinacija oficijelne podrške i plodova entuzijazma moderske zajednice izvajaće do kraja ovaj lepi spomenik igračkom progresu na polzu budućih generacija i starih 4X fanova koji će slobodno moći da zaborave na Orion i njegovog gospodara, jer će zvezdama stolovati novi sizeren.

Miodrag KUZMANOVIĆ

 
DOOM
Stellaris
Šta mislite o ovom tekstu?
Battlezone 98 Redux
Battleborn
Uncharted IV: A Thief’s End
TransOcean 2: Rivals
Fragments of Him
P·O·L·L·E·N
Offworld Trading Company
Pang Adventures
Action Legion
Shadow of the Beast
SpeedRunners
Rogue Stormers
March of the Living
Act of Aggression – Reboot Edition
Shardlight
The East New World

Platforma:
PC (Windows), Mac
Potrebno:
Intel Core 2 Quad ili AMD Athlon II X4, 2 GB RAM, GeForce GTX 460 ili Radeon HD 5770
Poželjno:
Intel i3 ili AMD Phenom II X4, 4 GB RAM, GeForce GTX 560 Ti ili Radeon HD 6850
Veličina:
3,6 GB
Adresa:
www .stellarisgame .com

84
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera