TEST JOY<>
062016<><>

HTC Vive

Potpuno uranjanje

Početkom 2013. godine, pre svega zahvaljujući impresivnoj prezentaciji sistema Oculus Rift na sajmu CES, započela je aktuelna renesansa uređaja koji omogućavaju korisnicima da urone u virtuelnu stvarnost (VR, Virtual Reality). Sav hype, očekivanja i nade na najvažnijoj su probi upravo tokom ove, 2016. godine, kada većina najbitnijih kompanija u trci za mesto VR sistema vašeg izbora konačno započinje sa zvaničnom prodajom svojih modela. Među svim sistemima za virtuelnu stvarnost koji mogu da se kupe izdvaja se jedan – Vive (čita se „vajv”) iz kompanije HTC. Ovaj komplet uređaja spada u najvišu klasu aktuelnih VR sistema. U istoj klasi je i slavni Oculus Rift (koji je, otkad je predstavljen, postao sinonim za kvalitetan, moderan VR), ali Vive je, jednostavno rečeno, gotovo po svemu malo bolji. „Malo bolji” samo po sebi ne zvuči kao impresivna pohvala, ali pri upotrebi VR sistema ono najbitnije je ugođaj koji korisnik ima, a njemu doprinose i video prikaz, i kvalitet zvuka, i komande, i mogućnost kretanja. Kada se sve ovo sabere, dobija se činjenično stanje – ukoliko danas želite najbolji mogući doživljaj virtuelne stvarnosti, nabavićete HTC Vive.

Maska

Sam headset ima veoma prepoznatljiv izgled nalik na oveću masku za ronjenje. U njemu su smeštena dva displeja rezolucije 1200 x 1080 piksela, po jedan za svako oko. Kako bi prikaz mogao da se idealno prilagodi vašim očima, sa donje strane desne ivice „maske” nalazi se cilindar za podešavanje razmaka displeja (koje treba da odgovara rastojanju između zenica korisnika). Sem toga, sa obe strane headseta centralno su pozicionirani točkići za samostalno podešavanje rastojanja displeja od vašeg oka. Na ovaj način korisnici sa manjim dioptrijama mogu potpuno da prilagode Vive za upotrebu bez naočara. Ako, pak, imate astigmatizam ili veću dioptriju – opet nema problema. Vive može da se nosi preko naočara i to mnogo udobnije od ranijih razvojnih modela jer sa unutrašnje strane ima udubljenja za nožice naočara. Prilagođavanje sočiva sopstvenim očima veoma je bitno kada koristite bilo koji VR, jer pomeranje za deo milimetra može da zamuti sliku. Zbog toga je veoma bitno i da se elastična traka za nošenje headseta pravilno zategne. Pravilno „dihtovanje” između Vivea i lica korisnika olakšava kombinacija meke gume i sunđerastog materijala (koji može da se skine i pere, ili zameni)

Na prednjoj strani maske, strateški je raspoređeno preko trideset fotosenzora koji omogućavaju precizno praćenje headseta (više o ovome dalje u tekstu). Sem toga, uz donju ivicu prednje strane postavljena je kamera i iza nje mikrofon. Sa gornje strane headseta otvara se panel za povezivanje sa četiri konektorska porta. Za funkcionisanje su neophodna prva tri: naponski, USB za komunikaciju sa računarom i HDMI. Četvrti port je dodatni USB 3.0 za povezivanje sa dodatnim kompatibilnim periferijama. Sa gornje strane headseta izlazi i kratak kabl sa 3,5-milimetarskim priključkom za slušalice. Headset se sa računarom i napajanjem povezuje preko malog „link boxa” koji sa „VR strane” ima ista tri osnovna konektora, kao na headsetu, dok sa „PC strane” postoji i mini DisplayPort za slučaj da vaš računar nema HDMI (neophodan je računar ili sa HDMI 1.4 portom ili DisplayPortom 1.2).

Svetionik

Paket Vive uz headset sadrži i dve bazne stanice za praćenje korisnika koje su zasnovane na sistemu Steam VR Lighthouse. Svaka bazna stanica sadrži bateriju dioda koje infracrvenim laserima neprestano skeniraju prostoriju u rasponu od 120 stepeni. Svaki put kada laserski zrak pogađa bilo koji od preko sedamdeset fotosenzora na upravljačima i headsetu, sistem izračunava njihovu relativnu udaljenost i na osnovu nje položaj u prostoru. Da bi sistem funkcionisao besprekorno, bazne stanice moraju da budu u neprestanoj vezi, bilo bežično putem Bluetootha, ili kablom koji se takođe dobija u paketu. Pošto je Lighthouse zasnovan na praćenju refleksija laserskih zraka, sve glatke površine u prostoriji gde koristite Vive mogu da prave probleme. To znači da prozori, ogledala ili stakleni delovi nameštaja ne bi trebalo da su u blizini ili da su pokriveni. Sem toga, bazne stanice treba da se nalaze u suprotnim uglovima pravougaonog prostora u kom nameravate da koristite Vive, da ne budu međusobno udaljene više od pet metara i da se ne pomeraju nakon što se obavi kalibracija. HTC preporučuje da ih, u sobi gde koristite Vive, postavite na zid, police ili čak plafon oko dva metra od nivoa poda i nagnute na dole pod uglom od oko 40 stepeni. Svaka bazna stanica zahteva sopstveno napajanje tako da je moguće da će vam zatrebati produžni kablovi za njihovo idealno postavljanje.

Poslednji deo VR seta HTC Vive je par kontrolera koji su, efektivno, presečen Steam džojped sa senzorskom grupom na vrhu. Svaki kontroler ima centralno postavljen trackpad za palac, funkcijski taster iznad i ispod trackpada na gornjoj strani, po taster levo i desno u bočnim stranama drške i jedan trigger za kažiprst sa donje strane. Na dnu kontrolera je mikro USB port za punjenje integrisane baterije koja omogućava autonomni rad kontrolera od nešto preko četiri sata. Svaki kontroler se pojedinačno pušta u pogon držanjem donjeg funkcijskog tastera tri sekunde.

Puštanje sistema u pogon je prilično jednostavno. Trebaće vam dvadesetak minuta da sve postavite pre zaranjanja u virtuelne svetove. Link box povežete sa računarom i izvorom napajanja sa jedne strane i headsetom sa druge. Trostruki kabl ka headsetu dugačak je pet metara i ta udaljenost od računara vam je glavni ograničavajući faktor prilikom kretanja u virtuelnom svetu. Nakon što postavite i povežete bazne stanice, pokrenete Steam VR na računaru (ako ga nemate, instalirate ga preko Steama) i u njemu definišete prostor za kretanje. Definisanje se obavlja Vive kontrolerom, na kom pritisnete trigger i hodate po sobi ivicama slobodnog prostora u kom planirate da se krećete. Nakon što „zatvorite” granice ovog prostora, Steam VR će u njemu da definiše najveći mogući pravougaonik. Nakon definisanja, tokom korišćenja Vivea možete da se krećete slobodno u tom prostoru koji ste odredili, a kada se približite „zidu” sistem će vam u virtuelnom prostoru iscrtavati rešetku koja ukazuje gde su granice, kako ih ne biste prešli.

Idealno bi bilo da se prostor za kretanje nalazi što bliže računaru i da su mu dimenzije 4 x 3 metra, dok je minimum za udobno igranje 1,5 x 2 metra. Mi smo prilikom testiranja napravili pravougaonik od 1,7 x 2,4 metra i taj prostor nam je bio dovoljan tokom većeg dela testiranja. Ipak nekolicina programa i igara jednostavno su udobniji sa malo većim prostorom, pa nam je subjektivni utisak da su dimenzije od 2,5 x 3,5 metra „baš kako treba”. Kao što rekosmo, ukoliko ne pomerate bazne stanice, ovo definisanje ne treba nikada više da se radi pre uranjanja u VR svet. Ukoliko, pak, nemate toliko prostora, možete u Steam VR meniju da definišete pokretanje u „Standing only” režimu kada stojite u mestu i vaše kretnje se ne prenose na igre i programe koje istražujete. Mada, i u tom fiksnom režimu neophodno je da bazne stanice nesmetano prate headset i kontrolere.

Nakon što ste Vive pustili u pogon, Steam VR vas obaveštava o stanju svih komponenata. U prozoru na monitoru videćete ikone koje prestavljaju headset, svaku baznu stanicu i svaki kontroler. Ako su ikone zelene – sve je u redu. Ako su sive nisu ni uključene, a ako su crvene postoji neki problem. Tokom testiranja problema nije bilo. Iako je situacija osetno jednostavnija kada imate nekog da vam pomogne pri stavljaju headseta, slušalica i uzimanju kontrolera u ruke, nakon što to uradite dva-tri puta nije problem ni da to uradite sami. Prvo stavite headset koji je povezan sa računarom, zatim slušalice, i na kraju uzmete kontrolere. Pošto bazne stanice neprestano prate sve komponente, on „vidi” i kontrolere nakon što ih uključite, odnosno Steam VR vam ih iscrtava u prostoru tako da možete da ih uzmete iako imate headset na glavi. Sem toga, kada imate bar jedan kontroler u rukama, pritiskom na donji funkcijski taster u bilo kom trenutku možete da aktivirate kameru na headsetu i vidite sve ispred sebe bez skidanja headseta.

Akcija

Osnovna komunikacija sa virtuelnim svetovima koje nam donosi HTC Vive je interfejs Steam VR-a koji veoma podseća na interfejs „običnog” Steama, s tim da je malo jednostavniji i da pluta u prostoru ispred vas. Kada ste u ovom meniju možete i da prebacite pogled na desktop računara i koristite jedan od kontrolera umesto miša, za izdavanje osnovnih komandi. Kada iz biblioteke Steam VR-a pokrenete određeni program ili igru, ona nakon nekoliko sekundi, logično, preuzima ceo displej i uvlači vas u svoj virtuelni svet. Pritisak na donji funkcijski taster u bilo kom trenutku pauzira igru, aktivira kameru na headsetu i otvara meni Steam VR-a.

Tokom našeg testiranja Vivea imali smo priliku da isprobamo nekoliko desetina programa i igara, što u demo, što u finalnoj verziji. Nakon što je više ljudi isprobalo Vive, otkrili smo najbolju i najefektivniju kombinaciju dva programa za brzo upoznavanje sa sistemom. Na prvom mestu je dvominutni demo TheBlu: Encounter koji stavlja korisnika u dubinu okeana, na krmu potopljenog broda kojom možete da se krećete i osvrćete oko sebe dok oko vas plivaju jata riba. Krunski momenat ovog demoa i naslovni susret je pojavljivanje gigantskog plavog kita od čega vam zastaje dah. Drugi program za brzinsko upoznavanje sa Viveom je redakcijski favorit – igra Arizona Sunshine. U pitanju je zombi shooter u kom se pod vrelim suncem postapokaliptične Arizone obračunavate sa sve opasnijim talasima zombija. Ovde je ugođaj zaista nešto posebno jer VR set otklanja „bezbednosnu” barijeru koju nudi igranje na monitoru ili TV-u. Iako ste svesni da ste u bezbednoj prostoriji, veoma teško je odupreti se telesnoj reakciji na trenutak kada sporo tumarajući zombi iznenada nasrne na vas velikom brzinom. Među nama koji smo probali Vive te reakcije su varirale od naglih skokova do vriskanja. U ovoj igri se lepo vidi i prednost Vivea koji prati kretanje korisnika u odnosu na ostale VR sisteme. Ovde upravljate svojim likom organski, pomeranjem sopstvenog tela, pa je uživljavanje u virtuelnu stvarnost osetno dublje.

Iz već sada solidne ponude aplikacija izdvojićemo nekolicinu najupečatljivijih. Dinamično iskustvo nude pucačine Space Pirate Trainer i Jeeboman gde sa oružjem u svakoj ruci i uz upotrebu štita odolevate napadima i izbegavate protivničke projektile. Vrhunski zabavna je i igra Zen Blade, efektivno Fruit Ninja u virtuelnoj stvarnosti, koja je obavezno izmamljivala osmeh na licima svakog ko ju je probao. Sa druge strane, gotska avantura Abbot’s Book osetno podiže nivo teskobe zahvaljujući VR iskustvu, slično je i sa akcionom varijantom John Wick, rađenom prema istoimenom filmu. Isprobali smo i mini golf Cloudlands, zatim upravljačku simulaciju Final Approach, kao i Felt Tip Circus koja nas stavlja u ulogu cirkuskih izvođača od bacača noževa, preko balansirajućih artista, do krotitelja lavova. Job Simulator je dokaz da VR može da bude i dobra osnova za humor. Naime, u pitanju je meta-igra koju su napravile mašine iz budućnosti kako bi simulirale današnju stvarnost. Sitna nerazumevanja izvor su solidne količine komedije. Valveov The Lab stavlja vas u laboratoriju Aperture Sciencea i nudi nam nekoliko manjih, potpuno različitih izazova koji zabavno demonstriraju mogućnosti Vivea. VR je odlična platforma i za sporije, i logičke igre kao na primer Fantastic Contraption (Incredible Machine u VR) i Water Bears.

Za kraj smo ostavili program za koji smo sigurni da je u stanju da potroši korisniku najviše vremena – u pitanju je Tilt Brush, efektivno 3D varijanta Painta za HTC Vive. Tilt Brush je prosto fenomenalan. Desni kontroler služi kao četkica (ili neka druga izabrana alatka za crtanje) kojom crtate u trodimenzionalnom prostoru. Levi kontroler je napredna paleta sa bojama, alatkama, efektima, okruženjima, menjanjem perspektive i obiljem dodatnih opcija. Ponovo, kako Vive prati vaše kretanje, vi ste prepušteni sami sebi da stvarate u prostoru, približavate se i udaljavate od svog umetničkog dela, hodate kroz njega i doterujete sitne detalje. Ovo je definicija uživanja u novim mogućnostima koje VR donosi sa sobom.

Presuda

Bez obzira na to koju kombinaciju pomenutih naslova da je probao bilo ko u našoj redakciji, svako je bio ubeđen da su u virtuelnoj stvarnosti proveli tri do pet puta kraće vremena. „Ovo je bilo sat vremena? Nemoguće, petnaest minuta maksimalno,” bila je tipična reakcija osobe koja skine Vive headset i suoči se sa stvarnošću nakon pogleda na sat. Drugi interesantan problem nakon izlaska iz VR okruženja je „čudan osećaj” tokom upotrebe ruku prvih nekoliko minuta. Naime, navikavanje na upotrebu kontrolera u virtuelnoj stvarnosti teče glatko, ali kada se vratite za računar i želite da koristite tastaturu kao obično, nešto jednostavno nije u redu, potrebno je par minuta za ponovno uspostavljanje realne koordinacije ruku i očiju.

Za neke korisnike prepreka pri dugotrajnom korišćenju Vivea biće svakako udobnost. Neko prosto ne želi da duže vreme stoji ili se žustro kreće, a nekoga to i umara, pogotovo sa headsetom teškim 550 grama. Ipak, VR nije tehnologija osmišljena radi komfora, nego radi potpunog uranjanja u druge svetove. Ovo nije platforma za njakanje malih, zaraznih igara na smartfonu, dok se nešto kuva na šporetu i na TV-u drnda neka serija koju „pratite”. Ne, VR je stvar osmišljena da vas zaokupi u potpunosti. Ako na to niste spremni iz nekog ličnog razloga, ili se to ne dešava ni nakon što iskreno probate VR nekoliko puta, onda ova tehnologija jednostavno nije za vas, ali daleko od toga da nije vrhunski zabavna drugim ljudima.

U svetlu našeg testiranja, i pozitivnih utisaka svih koji su probali Vive u redakciji „SK”, dolazimo do zaključka da su najbitnije stavke za uživanje u VR-u zapravo navikavanje na korišćenje nove tehnologije, kao i zainteresovanost za sam softver koji koristite. Sa svakim novim stavljanjem headseta upotreba Vivea je sve prirodnija i lakše se prepuštate uživanju u datom programu. Sa druge strane, naslove poput Elite: Dangerous možete da igrate zavaljeni u fotelju ubeđeni da ste u kokpitu svemirskog broda pa će jedini razlog za umor biti adrenalin za koji je odgovorna igra.

Bitnu stavku predstavlja i mogućnost nabavke i postavljanja Vivea u sopstveni životni prostor. Naime, uz preporučenu cenu od 800 evra za Vive, potreban vam je i računar od oko 1000 evra (ako ga već nemate; minimalna konfiguracija je Intel i5-4590 ili AMD FX 8350, 4 GB RAM, Nvidia GTX 970 ili AMD R9 290). Ozbiljna prepreka je, zapravo, prostor neophodan za udobno korišćenje i kretanje, jer nije lako obezbediti 4 x 3 metra čistog prostora u sobi u kojoj je računar, pa sve to bez staklenih površina. Ipak, većina igračkih entuzijasta već duže od godinu dana ima konfiguracije koje prevazilaze navedeni minimum, a za prostor osoba koja ima volje (i ne živi u baš skučenom stanu) uvek može nekako da se organizuje na par sati.

• • •

Većina ljudi koji su u našoj redakciji probali Vive deli mišljenje da on vredi svakog evra koji njegovi proizvođači traže. Ugođaj je jednostavno neverovatan i nešto što se mora doživeti da biste mogli da poverujete koliko je zabavno i kako brzo vreme leti dok ste uronjeni u virtuelnu stvarnost. Da stvari budu još bolje, kako vreme prolazi, broj naslova za VR, kao i njihov kvalitet, samo će da raste, a sa time i upotrebna vrednost vašeg seta za virtuelnu stvarnost. VR setovi su konačno stigli i Vive je u ovom trenutku apsolutno najbolja varijanta te nove tehnologije koja može da se nabavi. Kao takav zaslužuje našu najiskreniju preporuku, a na vama je da odlučite da li ćete da budete early adopter VR-a ili ćete da sačekati još malo na modele sa većim mogućnostima i komforom po, verovatno, manjoj ceni.

Dragan KOSOVAC

 
 TEST JOY
A4Tech Bloody: B2100 Blazing Gaming Desktop, B418 8 LK Mechanical Gaming Keyboard, B540 Ahead Mechanical Gaming Keyboard i A90 Light Strike Gaming Mouse
HTC Vive
Šta mislite o ovom tekstu?

 JA, IGRAČ
Tempus fugit

Tip:
VR headset
Težina:
555 grama
Video:
dva AMOLED panela sa rezolucijom 1200 x 1080 px, osvežavanjem od 90 Hz i uglom vidljivosti od 110°, integrisana kamera
Audio:
integrisani mikrofon, 3,5 mmm priključak za slušalice
Priključci:
USB 2.0 i 3.0, HDMI 1.4, DisplayPort 1.2, „link box” za povezivanje sa računarom, 3-in-1 kabl od 5 m za povezivanje link boxa sa headsetom
Kontroleri:
dve palice sa fotosenzorima i baterijama od 960 mAh
Ostalo:
dve bazne stanice za lasersko praćenje sa naponskim kablovima i kablom za međusobno povezivanje
Softver u paketu:
Tilt Brush, Fantastic Contraption, Job simulator
Proizvođač:
HTC
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera