No, za razliku od ovih distopijskih kontemplacija na temu nafte, Turmoil će vam u startu tutnuti ružičaste naočare na nos, tako da ćete problematiku eksploatisanja rezervi crnog zlata sagledati iz potpuno drugačijeg ugla. Igra nas smešta u čizme istraživača entuzijaste koji se u smiraj XIX veka, sa par hiljada dolara u džepu odvažio da okuša sreću tražeći naftu u nekom zabačenom američkom gradiću.
Zemlja oko gradića podeljena je u četiri regije koje progresivno otključavate, a svaka uvodi po jedan novi detalj u igru. Ovakav koncept ima smisla kada prvi put prelazite kampanju, ali postaje malo iritirajući kada vam se u n-tom prelasku sadržaj i dalje servira na kašičicu.
U gradiću se nalazi više objekata, a svakako je najvažnija gradska većnica u kojoj se obavlja zakup parcela direktnim nadmetanjem sa ostalim igračima. Negde na polovini kampanje gradonačelnik će početi da kroz aukcije prodaje i svoj udeo u natfnom biznisu. Preuzimanje posla je u stvari i glavni cilj kampanje, a pobednik je igrač koji na kraju poseduje bar 51 % akcija. Tu su još radionice za kupovinu bolje opreme (jedna od obaveznih investicija je nabavka skenera pomoću koga tačno locirate rezerve nafte), ćaknuti pronalazač u ulozi HR menadžera za trening rašljara i krtica, dok ćete se u štali baviti razvojem logistike firme. Kako vam novca u igri gotovo nikad neće manjkati, odlasci kod lokalnog lihvara, koji će vam uz osmeh uvaliti i keš kredit sa „najpovoljnijim” kamatnim stopama, su svedeni na minimum. Naravno, nijedan gradić nije potpun bez kafane, tj. saluna, omiljenog mesta na kome se sklapaju poslovi ispod žita. Najveći problem igre je odsustvo bilo kakvog izazova. Difoltni normal nivo težine bi trebalo preimenovati u ameba, jer je inteligencija kompjuterskih vođenih rivala otprilike u tom rangu. Dok se oni muče da se nekako održe u plusu, vi ćete se kupati u novcu, što potpuno obesmišljava segment igre vezan za licitacije. Situacija se ne popravlja ni kada otključate tzv. ekspertski nivo težine. Novi set protivnika je nešto sposobniji po pitanju namicanja profita, čak ulažu i u unapređivanje opreme, ali i pored toga ne predstavljaju naročit izazov. Kako igra nema nikakav oblik multiplayera, osuđeni ste da igrate protiv gomile AI nesposobnjakovića. Minimalistički dizajn sa prepoznatljivom vestern ikonografijom, uz korišćenje ograničene palete boja, prosto odiše jednostavnošću, ubeđujući pritom igrača da igra nudi upravo ono što mu je potrebno – pitku i laku zabavu bez obaveza. Ovakav dizajn ogleda se i u izrazito niskoj hardverskoj zahtevnosti, što će znati da cene vlasnici konfiguracija koje je uveliko pregazilo vreme. Za audio doživljaj pobrinuće se nenametljive kantri melodije koje ćete primetiti tek kada vam ubrzani tempo jasno stavi do znanja da je vreme da nivo privodite kraju. Turmoil je nepretenciozna kežual zanimacija koja se igra sa mozgom u leru, te je kao takva idealna za ubijanje vremena dok nešto čekate ili u pauzama igranja ozbiljnijih naslova. Upravo se zbog toga čini da su tableti prirodno stanište za Turmoil, međutim ne sumnjamo da će, i pored mnogo krupnijih zveri, uspeti da se izbori za svoje mesto u džungli desktop računara. Darko MIHOKOVIĆ | |||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |