Zemlja je uništena, a preživeli u krnjoj svemirskoj floti kraj Plutona čekaju rezultate ekspedicija poslatih u potragu za naseljivom planetom. Cilj vašeg tima je Gliese-6143-C, planeta na kojoj su primećeni vegetacija i atmosfera slični Zemljinoj. Prilikom sletanja dolazi do nesreće i kao jedini preživeli krećete u potragu za resursima neophodnim za opstanak, istražujući ostrvo na kome možda niste jedini oblik života pored korova.
Šta je Pip-Boy u Fallout franšizi, to je Wilson u Solus Projectu. Ovo priručno sokoćalo vas obaveštava o telesnim statistikama (zdravlje, temperatura, glad, žeđ, potreba za snom) i spoljašnjim vremenskim uslovima, signalizirajući kada neka vitalna funkcija ode u čabar ili kad nadolazeći tornado zapreti da vas utepa. Nepostojanje mape deluje zastrašujuće na početku, jer nemate predstavu koje je veličine svet koji istražujete. Kao ispomoć, igra od početka postavlja kratkoročne ciljeve (napraviti baklju, pronaći određenu stvar) i mapira lokaciju cilja tako da znate na koliko metara udaljenosti i u kom smeru se nalazi. Kretanje je iz prvog lica i dosta glatko, osim prilikom skokova za koje je bolje koristiti mini-teleporter. Ako ne morate, ne menjajte raspored komandi na tastaturi, jer developeri još muče muku s bagom (ne jedinim) koji onemogućava kretanje unazad ako se default taster promeni. Unreal 4 engine je podloga za vrhunski dizajniran svet sa detaljno urađenom mehanikom nebeskih tela, plimom i osekom, i smenom dana i noći. Survival element je najizraženiji na početku, dok se još navikavate na mehaniku igre i otkrivate granice svoje telesne izdržljivosti. U poređenju sa, recimo, Don’t Starve, gde je lako umreti od gladi, a mrak ubija u roku od odmah, u Solusu je preživljavanje mnogo jednostavnije. Zaliha hrane i vode ima u izobilju, tako da se ovaj problem rešava sporadičnom „mog’o bih i pojest’ štogod” konzumacijom. Najveća opasnost preti od hipotermije u koju se lako upada ako se odlučite na kupanjac ili pokisnete noću kad temperatura pada na minus dvadeset. Kod vremenskih uslova ni slojevito oblačenje ne pomaže. Upeče zvezda na +40, dva minuta kasnije krene potop s grmljavinom, popodne meteorska kiša koju zamenjuju sneg i tornado. Vreme vas mrzi i želi da vas zatre.
Ono što izdvaja The Solus Project od klasične survival igre je dobro razvijen narativ kroz koji se uvode elementi avanture. Tumarajući po pejzažu načičkanom kamenim stubovima (od milja ga nazvah Pillars of Eternity), nailazite na tragove civilizacije i počinjete da se pitate koliko ostrvu priliči epitet „pusto”. Fokus se sa pukog preživljavanja prebacuje na praćenje tragova koji su vam sumnjivo posluženi kao na tacni. Paranoja usled samoće, ili vas neko posmatra? Igra daje slobodu da odlutate od zacrtanog cilja, ispitujete svaku stazu i bogazu i nalazite artefakte u skrivenim prolazima (ili zalutate i umrete sami poput jelena). Vidan je uticaj Tomb Raidera i Indiana Jonesa, uz direktnu referencu na Indyja u jednom monologu. Da stvari budu teže, na par mesta je potrebno rešiti logičke zagonetke kako biste nastavili dalje. Atmosfera u igri je neverovatna, potpomognuta zvučnom podlogom koja adekvatno prati radnju. Osećate beznađe junaka koji je nehotice poslednja nada čovečanstva, a koji je dovoljno nesmotren da zaroni u vodu s bakljom u ruci. Osećate beskrajnu usamljenost i beznačajnost čoveka pred svemirom, kao i da vas bole noge. Pri sredini, igra postaje toliko jeziva da može da parira Kholatu, pretvarajući se u horor priču. Ako se par puta ne trgnete i ne opsujete naglas, tražite pare nazad. Srećna okolnost je da napredak možete sačuvati na checkpointima kao i nakon spavanja, koje je moguće ako to vremenske prilike dozvoljavaju. Težina Projekta Solus je uravnotežena, bez naglih skokova i previše zaguljenih sekvenci. Jedna od većih začkoljica ove igre je inventar – ključ za uspešno preživljavanje i istovremeno izvor frustracije. Velika zamerka je na nemogućnost kombinovanja predmeta u okviru inventara i nepostojanje prečice za izbacivanje stvari. Da biste iskombinovali dve stvari, prvu morate izbaciti iz inventara na teren, zatim izabrati drugu i njom kliknuti na prvu, što je rogobatan mehanizam. Broj stvari koje možete da nosite je smešno mali, pa ćete se još na početku naći u dilemi šta poneti. Prilikom istraživanja nalazite rančeve koji trajno povećavaju broj mesta u inventaru, ali ćete do kraja kuburiti sa manjkom prostora. Veridba dva žanra (o ménage a trois i brojčano jačim kombinacijama da ne pričamo) nije redak potez u svetu igara, ali se ne završava uvek dobrim rezultatom. Ipak, Projekat Solus uspeva da izbalansira različite elemente i pruži zavidno dobro igračko iskustvo. Ono što kvari utisak su bagovi sitnije i krupnije prirode, koji bi trebalo da budu ispeglani uskoro. Suma sumarum, pred nama je kvalitetno urađena igra čiji su glavni aduti atmosfera i dobra igrivost. Iako kombinacija survival, puzzle i istraživačkih elemenata neće leći svim zagriženim ljubiteljima ovih pojedinačnih žanrova, vredi joj dati šansu. Dragana STAJIĆ | |||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |