TEST RUN<>
072016<><>

3DMark 2.0.2530 Advanced Edition

I dalje živi

Uvek je bilo i uvek će biti, 3DMark služi da svim zainteresovanim stranama pokaže kako će igre izgledati u narednih nekoliko godina, ali i kako će se njihov, tada već odrtaveli, hardver nositi sa njima. Momci i devojke iz Futuremarka uvek su išli ispred vremena sa svojim omiljenim ostvarenjem i nikada ga nisu koncipirali za trenutno aktuelnu ponudu hardvera (osim ako se baš ne radi o high, high, high-end modelima). Obični smrtnici su ga od vajkada koristili sa zadrškom od nekoliko godina, a neki i dan danas „vrte” verzije 2003, 2006...

U susret novoj eri

Prateći najnovije trendove i promene na softversko-hardverskoj sceni, u Futuremarku su ovog puta rešili da krenu nešto drugačijom stazom. Ukoliko ste korisnik njihovog benchmark programa iz pre 2013 ere, susret sa Dvojkom za vas će biti prilično veliko iznenađenje. Program automatski prepoznaje ugrađene komponente sistema (podaci o njima ispisuju se na Home ekranu) i na osnovu toga predlaže test koji bi trebalo da pokrenete. Zanimljivo je da postoji čak sedam različitih testova i da su oni klasifikovani prema jačini zamišljenih konfiguracija za koje su zapravo namenjeni. Sada više nema jednog testa koji se pokreće i 15 minuta mašinu stavlja na muke, već po odabiranju nekog od ponuđenih testova prolazite kroz tri-četiri testa, nakon čega vam se prezentuju rezultati. Zanimljivo je da autorski tim tokom vremena otklanja bagove u testovima i vrši njihovu nadogradnju/optimizaciju, a direktno iz programa možete da proverite da li imate najnovije biblioteke za svaki test i preuzmete ih ako su se u međuvremenu pojavile nove. Takođe, niko vas ne tera da u bazi čuvate sve testove, pa one za koje smatrate da su suvišni možete da „proterate” sa hard-diska i uštedite nešto slobodnog prostora.

Vatreni udarac

Podrazumevani test novog 3DMarka je Fire Strike. On je sastavljen iz četiri segmenta i uključuje nezaobilazni demo koji će vam na vizuelno upečatljiv način dočarati pozadinsku priču iza samih dešavanja u testu (eto dokle je to otišlo). On je namenjen high-end PC mašinama, odnosno proveri njihove „propusne moći” kada je izvršavanje naprednih grafičkih zadataka u pitanju. Dopalo nam se što se po označavanju testa dobijaju opširne informacije o njegovom ustrojstvu, pa tako saznajemo da se prvi grafički test u velikoj meri oslanja na teselaciju i volumetričku iluminaciju, da nas u drugom testu čeka detaljna simulacija dima i dinamička čestična iluminacija. Na raspolaganju je i testiranje putem fizičkog modela koji uključuje vođenje 32 paralelne simulacije. Konačno, tu je i kombinovani test koji „u malom” donosi sve gore pomenute stvari na jednom mestu. Dobijeni rezultati predstavljeni su klasičnim 3DMark rezultatom, mada postoje i „razbijene” vrednosti za svaki test pojedinačno. Rezultat može da se snimi na hard-disk ili da se uporedi sa ostvarenjima iz online komune, a tu je i top-lista pet najboljih ostvarenja za koje možete da vidite na kakvim su konfiguracijama postignuti. Program se bavi i analizom ponašanja hardvera za vreme trajanja testa, tako da se prati temperatura procesora i grafičke kartice, promena frekvencije rada procesora, odnosno opterećenje grafičkog podsistema. Sve to predstavljeno je uporednim graficima.

Fire Strike je test koji se oslanja na DirectX 11, a ima i dve podverzije: Fire Strike Extreme i Fire Strike Ultra. U pitanju su, zapravo, identični testovi koji se međusobno razlikuju po radnoj rezoluciji, odnosno kvalitetu „ispisa” na ekranu. Extreme verzija je, po rečima autora, namenjena overklokovanim mašinama i testove će pokrenuti u rezoluciji 2,5K, dok se u slučaju Ultra komplementa ona diže na celih 4K. Pored toga, obratite pažnju da se označavanjem svakog testa na raspolaganju stavlja sekcija Custom run iz koje bilo koji od prisutnih testova možete da tweakujete i prilagodite sopstvenim potrebama. Prva na listi je radna rezolucija, potom sledi režim filtriranja tekstura, pa vrsta antialiasing režima, kvalitet senki, detaljnost teselacije i tako dalje. Na raspolaganju je čak 15 različitih opcija, pa čak i mogućnost deaktiviranja demoa ili isključivanja pojedinačnih testova iz sekvence. Odavde se čitav test može ubaciti i u zatvorenu petlju i automatski ponavljati dokle god je to potrebno, može i da se zaključa framerate, da se aktivira vertikalna sinhronizacija prikaza, test pokrene u prozoru...

Za one sa plićim džepom

Ako posedujete prosečnu mašinu ili pak neki gejmerski laptop, autori su predvideli još jedan DirectX 11 test – Sky Diver. On postoji samo u osnovnoj varijanti i čine ga dva grafička, jedan fizički i jedan kombinovani test. Akcenat je na teselaciji i takozvanom forward lighting režimu renderovanja scena, pojedinačnom procesiranju piksela, odnosno korišćenju shader jedinica za igranje sa svetlosnim modelom. Baš kao i bazični Fire Strike, Sky Diver se „vrti” u Full HD rezoluciji i ima svoj demo.

Autori su mislili i na vlasnike notebookova i stonih konfiguracija iz donjeg kvalitativnog segmenta. Za njihovo testiranje namenjen je Cloud Gate test i on će raditi na većini DirectX 10 mašina. Opet su na raspolaganju četiri gradivna testa koji u centar zbivanja ubacuju rad sa geometrijom objekata, volumetričnu iluminaciju, post procesiranje i tome slično. U testu fizičkog modela, kao i u slučaju Fire Strikea, barata se sa 32 simulacije istovremeno. Ovaj test je daleko skromniji po pitanju hardverskih resursa, a predviđen je da se pokreće u HD rezoluciji.

Kutak za mobilne uređaje

Autori su mislili i na one koji žele da istestiraju grafički potencijal svojih mobilnih uređaja. Zbog toga su na raspolaganje stavili test pod nazivom Ice Storm Extreme. Ovaj test namenjen je pokretanju u dijapazonu rezolucija od 720p do 1080p i donosi daleko manje radnih parametara sa kojima možete da se igrate (svega šest). Vizuelno, test podseća na neke pređašnje projekte kompanije, a akcenat je na verteksima, senkama, čestičnim efektima i post-procesingu. Konačno, za one koje žele da uporede performanse desktop mašina sa mobilnim telefonima i tabletima, tu je dodatno ogoljena verzija ovog testa koja u nazivu nema reč Extreme. Test podržava i niže rezolucije, a zanimljivo je i to da se podaci mogu upoređivati sa onima postignutim na iOS ili Android uređajima.

Dodaci koji život znače

3DMark 2 DirectX 12 „napada” kroz svojevrsni test nazvan API Overhead. Treba posebno naglasiti da ovo nije punokrvni test, već neka vrsta „opipavanja pulsa” kada su mogućnosti dostupnog hardvera u novom okruženju u pitanju. Naime, činjenica je da prosečna igra u toku samo jednog izrenderovanog frejma uputi nekoliko hiljada zahteva za „iscrtavanje” objekata na ekranu. Oni se nazivaju draw calls, a upućeni su direktno API-ju. API Overhead proticanjem svake sekunde testa upućuje sve više i više zahteva, sve dok framerate na ekranu ne padne ispod 30 sličica u sekundi. Tada se test zaustavlja i rezultati prezentuju korisniku. U toku testa može se koristiti DirectX 11 u single i/ili multithread režimu, odnosno DirectX 12. Dobijene rezultate, za sada, treba posmatrati isključivo u svetlu „šta bi bilo kad bi bilo” scenarija. Za rad pod DirectX okruženjem (11 ili 12, svejedno) potrebno je čak šest gigabajta radne memorije i grafička kartica sa minimalno jednim gigabajtom video-memorije. Test može da se pokrene i u Mantle API režimu, kada je dovoljno i četiri gigabajta radne memorije. Da podsetimo, Mantle kompatibilne kartice dolaze iz AMD-ove R9, R7, HD 8000 i HD 7000 serije, odnosno Kaveri A serije.

Autori su mislili i na overklokere i one koji nemaju mira kada je „prčkanje” po komponentama u pitanju. U paket su ubacili i svojevrsni stres test koji će na muku staviti i procesor i grafičku karticu. Iako su praktično u pitanju modifikacije klasičnih testova (Fire Strike, Fire Strike Extreme, Fire Strike Ultra, Sky Diver), baš te modifikacije su zaslužne što će za sve vreme trajanja testa grafički podsistem i procesor biti zaokupljeni do poslednjeg slobodnog procenta. Testovi traju po 10 minuta i za to vreme se „obrne” 20 krugova pojedinačnog testa, pa ko izdrži neka priča. Downside u celoj priči je, uslovno rečeno, to što korisnik u ovom slučaju nema nikakvu kontrolu nad podešavanjem radnih parametara, jer su oni unapred definisani i autori su zamislili da ih ne treba dirati. Sve što može da se uradi je da se sa spiska odabere željeni test i pritisne taster Run. Stresiranje komponenata u svakom momentu može da se prekine pritiskom na dugme ’Esc’.

3DMark 2 donosi i preview verziju potpuno novog grafičkog testa – VRMark. Iz naziva sigurno zaključujete da se radi o naročitom testu koji je namenjen „probiranju” okruženja za virtuelnu stvarnost. Da biste pokrenuli test ne morate posedovati neki od podržanih VR uređaja (za sada su to Oculus Rift i HTC Vive), već se sve može obaviti i uz pomoć starog, dobrog monitora. Nažalost, nećemo biti u prilici da vam prenesemo utiske o tome kako sve ovo izgleda u praksi, pošto u našem slučaju ovaj test nije bilo moguće pokrenuti. Na sajtu projekta lepo piše da bi preview verzija VRMarka trebalo da radi i pod Advanced Editionom 3DMarka, ali sa našom kopijom to nije bio slučaj.

• • •

Postavlja se pitanje, da li 3DMark 2 vredi traženih 25 „zelembaća”? Kada su u obzir uzme šta sve program nudi i sa koliko pažnje je uobličen, odgovor jedino može da bude potvrdan. Međutim, u jednačinu valja ubaciti i potrebe prosečnog korisnika koji treba dobro da razmisli da li mu jedna ovakva alatka zaista neophodna ili ne. Ako grafičke kartice ne menjate često i nemate potrebu da ih „stresirate” kako biste videli da li će da izdrže overklok ili ne, 3DMark 2 možete i da preskočite. Rezultati sintetičkih testova se danas ionako nalaze iza svakog ćoška i do njih ćete lako da dođete. S druge strane, ako volite da eksperimentišete i stalno nešto menjate i „budžite”, 3DMark 2 je onda esencijalan.

Pored verzije programa koju smo mi testirali, autori nude i komplement namenjen profesionalcima. Pazite da ne zanemite od muke jer ova verzija košta neverovatnih 995 dolara. Osnovna razlika je što se dobija mogućnost pokretanja programa na neograničenom broja mašina (ne istovremeno, naravno, mada je i to moguće uz određenu doplatu), a tu je i mogućnost pokretanja iz komandne linije, podešavanje stres testova konkretnim potrebama, pa čak i opcija da se rezultati testova čuvaju isključivo u offline svetu. Konačno, ako i sami želite da proverite zašto se digla tolika frka oko ove teme, sa sajta proizvođača možete da preuzmete demo verziju programa koja nudi mogućnost pokretanja četiri osnovna testa o kojima smo pisali.

Vladimir PISODOROV

 
3DMark 2.0.2530 Advanced Edition
Šta mislite o ovom tekstu?
PassMark OSForensics 3.3
KoPlayer 1.3
Dxtory 2.0.134
Pazera Free MP4 to AVI Converter 1.10
5KPlayer 4.0
Max Recorder 2.0
Softmaker Office 2016
Free Video Editor 1.4
Hamster Free eBook Converter 1.2.4
AudioShell 2.3.6
Squeaky Mouse 1.0.3
Monitor Power Saver 3.0
Newsprompt 6.4
Dustman 1.2.0
SaMotion 1.10
GIF Optimizer Free 2.0
Onlive Clock 1.5

Tip:
grafički benchmark
Potrebno:
Windows
Veličina:
2,1 GB (demo), 362,7 MB na HD-u
Cena:
25 dolara
Adresa:
www .futuremark .com /benchmarks /3dmark
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera