TEST RUN<>
072016<><>

KoPlayer 1.3

Ne Ko, nego StvarnoPlejer

Baš kao i BluStacks, KoPlayer je Android emulator čija je primarna namena pokretanje video-igara. Međutim, za razliku od svog uzora, ovo ostvarenje koje nam dolazi iz Kine izgrađeno je na nešto drugačijim temeljima. Iako je zadržana jednostavnost upotrebe i sveden upravljački interfejs, KoPlayer po pokretanju ipak podseća na emulirani hardverski uređaj. Na taj način korisnici dobijaju šansu da „proprčkaju” po Android sistemu, ali i da pokreću aplikacije za njega bez puno pametovanja i lutanja kroz opcije. Rekli bismo da je u pitanju „najbolje iz oba sveta”, pa nije čudo zašto je projekat toliko popularan i tražen na softverskoj pijaci.

KoPlayer se u radu oslanja na Oracleov VirtualBox, ali on predstavlja integralni deo sistema i korisnik zapravo nije ni svestan njegovog postojanja. Da stvar bude još bolja, instalacija platforme za „manipulaciju” virtuelnim mašinama obavlja se u istom direktorijumu gde je smešten i program i uopšte se ne pojavljuje na spisku instaliranih programa. Pokretanjem emulatora direktno se podiže Android interfejs tako da korisnik ne mora da zna apsolutno ništa o „slikama” sistema, podešavanju opcija virtuelne mašine, deljenju resursa i sličnim začkoljicama. Sigurno se pitate kako ovo utiče na rad emulatora i kako se postiže optimizacija/prilagođavanje programa za rad pod različitim hardverskim okruženjima? Moramo da kažemo da su autori obavili prilično dobar posao i da KoPlayer bez ikakvih intervencija „sa strane” štekće kao podmazan. Program ne zahteva ama baš nikakvo podešavanje (shvatite ovo bukvalno) i jedino se preporučuje aktiviranje hardverske virtuelizacije iz BIOS-a kako bi se dostigle maksimalne performanse. Pored toga, potrebna je još OpenGL 2.0 kompatibilna grafička kartica i na konju ste. Zanimljivo je da emulator radi praktično pod svim aktuelnim verzijama Windowsa, uključujući tu i XP (neophodan je Service Pack 3).

Jasno je kao dan da je KoPlayer namenjen manje iskusnim korisnicima, ali to ipak ne znači da autori nisu ostavili mogućnost tweakovanja odabranih opcija. Tako se, na primer, može odabrati radna rezolucija, koja je po defaultu postavljena na vrednost od 1024 x 600 piksela uz „gustinu” od 240 DPI. Pored toga što možete da odaberete i HD rezoluciju (1280 x 720 piksela, 320 DPI), veličinu radnog ekrana dozvoljeno je podešavati „piksel po piksel”, uz izbor jedne od tri dostupne „gustine”: 160, 240 i 320 DPI. Dalje, emulatoru se podrazumevano dodeljuje dva gigabajta radne memorije, ali je i ovde ostavljena mogućnost da odaberete jednu od predefinisanih vrednosti (1 GB, 3 GB ili 4 GB), baš kao i da to obavite ručno, upisivanjem željene vrednosti u odgovarajuću „kućicu”. Priča o podešavanju završava se definisanjem deljenog direktorijuma preko kojeg će emulator „vući” podatke sa operativnog sistema domaćina. Ovo se obavlja, bukvalno, preko dva klika mišem.

Kao što smo rekli, po startovanju emulatora pred korisnikom se pojavljuje klasično, landscape Android okruženje. Na raspolaganju je traka sa prečicama za brzo pokretanje aplikacija, tu su i prepoznatljivi softverski tasteri (Back, Home, Recent), aktivan je i Notification bar... Pod grupom System Tools smešteni su svi softverski resursi kojima emulator raspolaže i tu vidimo da su autori sproveli prilično rigoroznu štednju. Tako je na raspolaganju samo Galerija, program za puštanje muzike, generički File Manager, odnosno Browser za pristupanje online sadržaju. Kroz sekciju Settings pristupa se podešavanju virtuelnog Android uređaja i to se obavlja na identičan način kao na stvarnim uređajima. Primetićete da je uz levu stranu radnog prozora „prišivena” vertikalna paleta alatki sa funkcijama kojima se često pristupa. Odavde možete da (de)aktivirate virtuelnu tastaturu, obavite „čupanje” screenshotova, izvršite rotiranje ekrana, podesite pomenuti deljeni direktorijum, odredite intenzitet zvuka i tako dalje. Dodaćemo da se snimanje sadržaja ekrana obavlja u formatu PNG, dok je izrada video-klipova ograničena na format AVI i ugrađeni kodek. Korisnik, nažalost, ne može da menja rezoluciju snimka, baš kao ni njegov bitrate/framerate i jedino što mu preostaje je da se pouzda u sud autora koji su zaključali pristup radnim parametrima. Rutina je sposobna za pravljenje snimaka kako home ekrana tako i iz igara i to uz mogućnost beleženja zvuka. Čak je dozvoljeno snimati i komentare preko mikrofona. Tokom korišćenja naišli smo na nekoliko problema, od onog da je program odbijao da snima zvuk zajedno sa slikom, preko prekidanja snimanja kada se pozove neka igra, pa sve do nećkanja emulatora da promeni orijentaciju ekrana nakon što je snimanje pokrenuto. I pored toga, KoPlayer u ovom segmentu postiže sasvim solidne rezultate, pogotovo što pokrenuto snimanje ne utiče na performanse. Kvalitet slike je na zadovoljavajućem nivou, jedino smo poželeli veći framerate. Iako u specifikacijama izlaznog fajla piše da je snimanje obavljeno uz beleženje 24 sličice u sekundi, nama se činilo da u konačnom prikazu ipak nedostaje koja sličica. Treba napomenuti i to da ako vam je snimanje akcije iz igara prioritet, pritiskanje Rec obavite tek pošto uđete u samu igru kako biste izbegli nabrojane probleme.

KoPlayer obavlja emulaciju tablet uređaja kojeg pogoni četvorojezgarni procesor. Iznenadilo nas je to što je veličina ekrana postavljena na 4,6 inča (otuda krupniji tekst u menijima i gabaritne ikonice) i što ju je nemoguće promeniti. Virtuelni tablet ima i ugrađeni memorijski prostor kapaciteta 32 gigabajta i njega takođe ne možete da menjate. Stvar koja nam se u celoj priči najmanje dopala je što KoPlayer koristi x86 strukturu i „oponaša” Android u verziji 4.4.4. Zbog toga neke nove igre neće raditi, a biće problema i sa pokretanjem pojedinih aplikacija. Ipak, do aplikacija se lako stiže jer u paketu sa emulatorom dobijate integrisan Play Store, pa sve što treba da učinite je da „opremite” program sa svojim Google nalogom i možete da krenete sa testiranjem kompatibilnosti i performansi. Podržano je i instaliranje pojedinačnih APK datoteka i to najlakše možete da učinite preko, nekoliko puta pominjanog, deljenog direktorijuma. Sve fercera bez ikakvih problema. Inače, virtuelni tablet dolazi rootovan, pa eto veselja za sve one koji znaju šta će sa neograničenim administratorskim pristupom „mašini”. Pored toga što se na pojedine, važne specifikacije ne može uticati, verovatno najveći downside je što KoPlayer gotovo da ne donosi podršku za ugrađene senzore. Tačnije, podržan je samo jedan – akcelerator, a na sve ostalo možete da zaboravite. Autori kažu da ostalo nije od suštinske važnosti za pokretanje igara čije je glatko izvođenje bilo na vrhu liste prioriteta prilikom izrade projekta. Ako vam to nešto znači, KoPlayer može da iskoristi sistemsku web kamericu.

Ovako „sa strane”, neupućenom korisniku može da se učini da KoPlayer ima više mana nego vrlina. Možda je bolje da to preformulišemo i kažemo da je utisak da program donosi više ograničavajućih faktora nego što nudi slobode. U praksi je situacija nešto drugačija, pošto KoPlayer briljira i kada je tačnost emulacije u pitanju, ali i kada se performanse stave na prvo mesto. Tada sve navedene „zamke” postaju nevažne, jer veoma brzo shvatite da to što možda ne možete da promenite neke softversko/hardverske parametre i nije toliko bitno kada pred sobom imate pouzdanu „mašinu” koja je bez štucanja u stanju da se izbori sa većinom postavljenih zadataka. Važno je znati da je podržano određivanje upravljačkih tastera, a čak je dozvoljeno priključiti neki gamepad i preko njega preuzeti kontrolu nad dešavanjem na ekranu. Nažalost, ekrani osetljivi na dodir (Windows 8.x/10) trenutno nisu podržani, a autori su sramežljivo nagovestili da bi na ovom polju mogli da očekujemo promene u budućnosti.

Nema nikakve dileme da je KoPlayer jedan od najboljih Android emulatora koje smo imali prilike da probamo pod Windowsom („Jabučari”, potražite Beta izdanje i za vašeg mezimca). Oslanja se na VirtualBox, ali vas njime ne opterećuje. Kompatibilnost je velika (na prvom mestu su igre), a i te kako smo zadovoljni i brzinom emulacije. Mogućnost „vađenja” screenshotova i snimanja video-klipova su čist bonus, pa čak nismo imali problema ni sa podatkom da nekim funkcijama ne možemo da pristupimo i radne parametre podesimo po našem ukusu. Projekat je besplatan i veoma se brzo razvija, mada autorima možemo da zamerimo to što uz program nisu dostavili i nešto opširnije uputstvo koje bi manje iskusnim korisnicima pomoglo da „centriraju” emulaciju. Verovatno su igrali na kartu da je KoPlayer toliko jednostavan za zauzdavanje i kroćenje, pa da tako nešto nije ni potrebno. Konačno, ovaj program namenjen je, u prvom redu, korisnicima koji žele da uživaju u brojnim igrama napisanim za Android na velikom ekranu i da pritom potpuno zaobiđu petljanciju sa mušičavim kontrolnim sistemom koji donose okruženja sa ekranima osetljivim na dodir. Može da se iskoristi i kao platforma za učenje osnovnih zakonitosti veznih za Android, ali je to u drugom planu.

Vladimir PISODOROV

 
3DMark 2.0.2530 Advanced Edition
PassMark OSForensics 3.3
KoPlayer 1.3
Šta mislite o ovom tekstu?
Dxtory 2.0.134
Pazera Free MP4 to AVI Converter 1.10
5KPlayer 4.0
Max Recorder 2.0
Softmaker Office 2016
Free Video Editor 1.4
Hamster Free eBook Converter 1.2.4
AudioShell 2.3.6
Squeaky Mouse 1.0.3
Monitor Power Saver 3.0
Newsprompt 6.4
Dustman 1.2.0
SaMotion 1.10
GIF Optimizer Free 2.0
Onlive Clock 1.5

Tip:
Android emulator
Potrebno:
Windows, Mac OS X
Veličina:
317,4 MB, 1,9 GB na HD-u
Cena:
besplatno
Adresa:
www .koplayer .com
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera