Fenomen Pokémon

Tokom poslednje dve decenije Pokémoni su postali sastavni deo pop kulture. Osvrnućemo se na evoluciju ovog fenomena.

Iako je serijal igara Pokémon, koji je pokrenuo svetsku „Pokémaniju”, započeo tek sredinom devedesetih, koreni cele priče počinju još 1981. godine kada mladi japanski ljubitelj video igara Satoši Tađiri počinje da izdaje seriju fanzina posvećenih igrama koje toliko voli. Kako je vreme odmicalo i popularnost izdanja kao što je „Game Freak” rasla Tađiriju se pridružilo nekoliko istomišljenika. Među njima je bio i umetnik Ken Sugimori koji zajedno sa Tađirijem 1989. godine osniva studio za dizajn igara koji nastavlja da nosi ime njihovog magazina – Game Freak. Nedugo nakon osnivanja, ovaj studio uspeva da napravi kako određeni broj originalnih igara tako i nekoliko licenciranih hitova kao što su Yoshi i Mario & Wario za Nintendo kao i Pulseman za Segu.

Sve se menja 27. novembra 1996. godine kada Game Freak izdaje dve povezane igre za Nintendov Game Boy. U pitanju su Poketto Monsuta Aka i Poketto Monsuta Midori, ili na engleskom Pocket Monsters Red i Pocket Monsters Green, koji će tokom meseci nakon izlaska igre evoluirati u skraćeno ime – Pokémon. Tađiri će kasnije u više navrata morati da objašnjava da su igre inspirisane njegovom dečačkom ljubavlju prema skupljanju insekata i Squareovom igrom The Final Fantasy Legend. Sem toga, jedan od temeljaca dizajna igara o džepnim čudovištima bilo je korišćenje Game Linka, jednostavnog sistema za povezivanje dva Game Boya kako bi dvoje igrača moglo da uživa u multiplayer iskustvu.

Osnovni gejmplej bio je potezni RPG u kom je igrač vodio bezimenog humanoidnog protagonistu sa ciljem da istražuje igrački svet i u njemu lovi i skuplja naslovna džepna čudovišta. Na samom početku igrač dobija jednog pokémona (bira od ponuđena tri, svaki iz druge familije), a zatim ga trenira, unapređuje i koristi ga da uhvati druga stvorenja nakon što ih vaš početni monstrum pobedi u duelu. Kako vaša kolekcija pokémona raste tako se povećavaju i vaše mogućnosti, trošite više vremena na njihovo unapređivanje i evoluciju u napredne forme, a sve to sa ciljem da pobedite najmoćnije trenere pokémona kako bi sami postali najbolji među najboljima.

Ipak, pravi fanovi znaju da završetak priče ne znači i da ste „prešli igru”. Tako je nepisani cilj svakog igrača bio da ulovi sva džepna čudovišta u igri što je vremenom evoluiralo u moto samog serijala – „gotta catch ’em all” (morate da ulovite sve) Da biste dosegli (tada) magični broj od 151 Pokémona morali ste da se upustite u multiplayer. Naime, sem osnovnih čudovišta koja su bila prisutna u obe verzije igre, postojala su stvorenja koja su bila ekskluzivna za verziju Red i ona ekskluzivna za Green i jedini način da nabavite sve bio je da se povežete putem Game Linka sa igračem koji ima verziju različitu od vaše i da u igri sa njima osvojite ili trampite željena stvorenja. Kombinacija jednostavne potezne borbe čudovišta i (efektivno usiljenog) multiplayera dovela je do velike popularnosti i ogromne zajednice opsednutih fanova. Nepunih pola godine od izlaska prvih igara pojavio se animirani TV serijal koji i danas traje, a usledile su brojne mange, zatim igra sa kartama kao i obilje pratećih proizvoda, od igračaka do odeće.

Nakon uspeha dve verzije originalne igre, usledile su još dve specijalne verzije istog naslova, prvo Blue, a zatim i Yellow, koje su donekle menjale mehaniku i naravno dodavale nove pokémone, mada je po mnogima najbitniji dodatak bio prelazak sa monohromatske na kolor grafiku pošto se u međuvremenu pojavio Game Boy Color. Kako se, tehnički, radi o četiri verzije iste igre, Red, Green, Blue i Yellow nazivaju se „prva generacija”. Uspeh od tih igara doveo je do osnivanja holding kompanije Pokémon 1998. godine koja se nalazi u zajedničkom vlasništvu Nintenda, Game Freaka i firme Creatures čiji fokus su bile kartične i stone igre sa pokémonima.

Druga generacija Pokémon igara usledila je 1999. godine sa naslovima Pokémon Gold i Pokémon Silver za Game Boy Color koje su koristile isti šablon kao Red i Green, ali su dodate brojne nove opcije i, naravno, čak 100 novih pokémona. Nakon velikog uspeha ovih igara, pojavljuje se njihova ekspanzija Pokémon Crystal. Sem toga, Sa uspehom druge generacije pokémoni su ustanovljeni kao dovoljno popularna franšiza da su počeli da se pojavljuju spin-off sve brojniji naslovi koji ne prate mehaniku originalne igre, ali se u njima u nekom svojstvu pojavljuju pokémoni – fliperi, logičke igre, arkade, akcije, simulatori i, naravno strategije na čelu sa popularnim naslovom Pokémon Stadium.

Tako započinje neprestani ciklus pravljenja novog tandema igara svakih nekoliko godina praćenih sve većim brojem spin-offa. Godine 2002. pojavljuje se treća generacija igara za Game Boy Advanced – Pokémon Ruby i Sapphire sa eventualnom ekspanzijom Emerald. Glavne novosti bile su borbe 2 na 2 kao i čak 135 novih pokémona. Četvrta generacija obeležava prelazak na novu ručnu konzolu Nintendo DS i donosi parove Pokémon Diamond i Pearl 2006. godine, a njihovi spin-offi su bili među najpopularnijim naslovima na Nintendovom novom hitu, konzoli Wii. Slede Pokémon Black i White četiri godine kasnije i trenutno aktuelna šesta generacija sa igrama Pokémon X i Y koje su pravljene za Nintendo 3DS. Borilačka igra Pokkén Tournament pojavila se i kao aparat u arkadama i u verziji za Nintendo Wii U. Sem toga, logička igra Pokémon Shuffle portovana je sa Nintendo DS-a na Android i iOS. Sedma generacija najavljena je za ovaj novembar sa igrama Pokémon Sun i Moon koje bi trebalo da nastave sa povećavanjem broja pokémona sa aktuelnih 729.

Kada se sve sabere, serijal obuhvata skoro šezdeset igara prodatih u gotovo 280 miliona primeraka čime je Pokémon među igračkim franšizama po uspehu samo iza (takođe Nintendovog) serijala Mario. Kada se doda i osamnaest animiranih filmova, devetnaest sezona „glavnog” i još četiri sezone „sporednih” TV serijala, kao i trocifreni broj manga albuma i dolazimo do toga da nije ni malo čudno da je multimilionska publika prosto odlepila za inovativnim naslovom Pokémon Go.

Dragan KOSOVAC