Lost Sea je proklamovan kao akciona avantura valjda zahvaljujući bezidejnosti autora po pitanju žanrovske orijentacije. Kako je za mene akciona avantura, recimo, Uncharted, Lost Sea bih pre nazvao hack and slashom za siromašne... veoma siromašne. Roguelike elementi poput proceduralne generacije nivoa (ostrva) i permadeatha su prisutni, ali loše implementirani pa više nerviraju nego što doprinose izazovnosti. Premisa o interdimenzionalnom avionskom udesu posredstvom Bermudskog trougla originalna je koliko i instalacija rupe na duvački instrument. Kad bi igra i imala neku jaku stranu, to sigurno ne bi bila originalnost. Tako, na primer, neprijatelji jesu raznovrsna skupina, ali je njihova koncepcija previše nasumična, dok su im izgled i modus operandi neinventivni, ako ne i izravno pokradeni. Borba je repetitivna preko svake mere, neudobni grind neophodan da bi se donekle izborilo sa ekstremnom neuravnoteženošću, koja kombinovana sa permasmrću, frustrira i odbija, pogotovo na početku dok se ne upoznaju tipovi neprijatelja i ne uhodaju kontrole. U samoj igri srešćete se sa sugestijom da je gamepad prigodniji igrački rekvizit sa čim se moram složiti, jer tastatura na momente zna da bude nezgodna ponajviše zbog činjenice da se raspored komandi ne može prilagođavati. Pathfinding nije na visini zadatka pa se pratioci često glave po krajoliku, što pri kraju igre sa četiri pratioca postaje noćna mora i dodaje još jedan flavor iritacije. Igra je koncipirana da se prelazi u cugu, ali za to nekom ko otprilike zna šta radi treba 3-4 sata, što je po mom mišljenju previše, jer je igra krajnje monotona i podnošljiva jedino u kratkim sesijama. Iz nekog (očigledno) iracionalnog razloga sam očekivao da će u igri biti humora, ali je on izostao, ako se ne računa dizajn likova i protivnika koji je „šašav da se naježiš”. Jedan od PC modela treba da predstavlja Ameliju Erhart, „urnebesno”... Cell-shaded grafika je šarena i prigodna za ovaj tip ostvarenja (iz 2003. godine), ali vizuelni dojam kvari činjenica da likovi nekako odudaraju od pozadine. Muzička podloga je na prvi mah neprimetna, ali ubrzo dosadi, jer se nezavisno od dešavanja vrti ista, veoma kratka kompozicija, zvučni efekti dosade još brže. Iako se igra zove Izgubljeno more, Izgubljeno vreme bi bio adekvatniji naziv, jer samo za gubljenje vremena može i da služi. Da je pravljena za telefon ili tablet (idealno, šareni sa gumenim ručkicama) igra bi mogla da prođe kao razbibriga u prevozu ili sedativ za decu, pošto je igriva, prosečnog kvaliteta izrade i na kratke staze nekom može da bude i zabavna. Pri tom, košta 15 evra, što su pare za koje čovek ima sijaset načina da se bolje zabavi. Srđan BRDAR | |||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |