Po svemu sudeći, ono masovno kukanje pre nekoliko godina da su sve igre postale prelake izazvalo je karmičku eksploziju i danas maltene imamo trend sadistički teških igara koje vas ubijaju i smeju vam se u lice zbog toga. Road to Ballhalla sadizam podiže na nivo apsurda i opstajanje u surovom svetu ove igre u skoro 90 odsto slučajeva čini se nemogućim. Smrt u igri nikada nije bila slađa.Road to Ballhalla je svojevrsna kombinacija Pekmena, ritmičkih igara, čuvenih igara u kojima kontrolišete kliker po raznoraznim platformama i apsolutnog pakla. |
Road to Ballhalla je svojevrsna kombinacija Pac Mana, ritmičkih igara, čuvenih igara u kojima kontrolišete kliker po raznoraznim platformama i apsolutnog pakla. Naravno, cilj je idiotski jasan – kliker treba dovesti od tačke A do tačke B, ali vas ovde u tome sprečavaju razne zamke i delovi okruženja kojima se baš ne sviđa što neko tu šeta nekakav kliker. Same prepreke, ukoliko su mobilne, prate ritam inače odličnog soundtracka, a za njihovo izbegavanje će vam podjednako trebati natprosečna inteligencija i refleksi pauka koga je ugrizao radioaktivni Piter Parker. Za progres kroz igru će vam biti ključni orbovi koje skupljate po terenu, a do njih nećete baš uvek lako doći. Pored normalnog kretanja, tu je i boost mod, koji nećete moći da koristite uvek. Prva prepreka sa kojom se susrećete su crvena polja koja vam troše zdravlje, a ako kojim slučajem posegnete za bustovanjem dok ste na njima, it’s time to wave goodbye. Kada vas igra ubije, vratićete se na čekpoint koji vam ujedno dopunjuje i health. Čekpointi nisu previše česti u igri, ali su taktički postavljeni tako da vam omogućavaju dalji prolazak onda kada vam baš treba neki deus ex machina spas. Skupljanjem orbova ćete i restartovati čekpoint pa će njihovo korišćenje postati važan deo vaše taktike. Bez ikakve pauze za zagrevanje igrača, igra nakon pomenutih crvenih polja uvodi i lasere koji su smrtonosni kako god da okrenete, nakon čega dolaze ogromne lopte, polja koja morate otključavati, orbovi koji vas ubijaju, provalije i još sijaset smicalica koje će vam živce lomiti kao da su od stakla. Način na koji vas ova igra lomi jeste surov, ali je ispraćen duhovitim dosetkama koje će vas u isto vreme iritirati (jer vas igra, realno, vuče za nos) i nasmejati i terati da nastavite svoju golgotu. Igra vas neće držati za ruku, neće vam uvek tako jasno reći šta tačno treba da radite, smejaće vam se u lice što ginete, ALI će vas time podsticati da se zainatite i pozdravite autorima ženskog roditelja. Sve je ispraćeno izuzetnim dizajnom, dobrom muzikom i dobrim ali ne prelakim sistemom kontrole. Priče nema, kampanja ima četiri „sveta” koji su duhovito nazvani prema Star Wars planetama, tu je i odabir izgleda loptice i traga koji ona ostavlja i to je, otprilike, to. Iako se čini da ovaj arkadni biser (kliker?) ne nudi mnogo i da je njegova dužina mana, zbog težine nivoa ga nećete slistiti tako brzo. Road to Ballhalla je arkadno osveženje koje će vas zabaviti i naoštriti kao vojni rok iz doba JNA. Miloš CVETKOVIĆ | | |