Alfa verzija nudi igru iz prvog lica sa jednim od planirana tri glavna lika. Artur Hejstings je redaktor u novinskoj agenciji, cenzor negativnih vesti iz starih izdanja (slično Vinstonu Smitu iz Orvelove 1984). U prologu pratimo kako koristi sistem pneumatskih cevi za slanje poruka kakav možemo videti u filmu Brazil ili u legendarnoj igri Grim Fandango. Jedna od vesti budi u Arturu potisnuto sećanje na brata i on odlučuje da ga ne uguši novom dozom Radosti, što dovodi do surovog otrežnjenja. Posebno je upečatljiva scena u kojoj se pinjata koju su Artur i kolege iz redakcije rasporili najednom prikaže kao ono što u stvari jeste – mrtav pacov čije iznutrice drogirane kolege jedu poput slatkiša. Kako Joy ima nuspojavu da čini ljude agresivnim prema svakom ko ne deluje kao da mu je život cveće, Artur ubrzo postaje sumnjiv kolegama koje alarmiraju par Bobija napujdanih da ga nafiluju bilo Radošću, bilo pendrecima. Budi se premlaćen u napuštenom hodniku, rešen da pobegne iz ovog ludog grada po svaku cenu. Survival koncept tera igrača da vodi računa o umoru, gladi, žeđi i zdravlju dok napreduje kroz glavnu priču. Iako je igra pravljena kao roguelike, možete isključiti permadeath opciju tako da nakon smrti nastavljate sa sačuvanim napretkom i većinom inventara. Pored toga što možete umreti od gladi, žeđi i povreda, moguće je zapatiti trovanje hranom, overdoziranje, trovanje gasom u područjima gde je potrebna gas-maska, i najcrnju smrt od svih – kugu. Osim beskonačnog sandbox moda u kom vršljate po svetu dok vam ne dosadi, postoji mod sa glavnom pričom i sporednim questovima. Svet je proceduralno generisan (nasumice se menja u svakoj igri), ali sa istim encounterima i misijama. U pozadini izuzetno dobro dizajniranog krajolika prepunog morbidnih detalja nalazi se stari dobri Unreal Engine 4. Mehanika igre je blago kompleksna zbog obilja radnji (trčanje, skakanje, čučanje, craftovanje, melee borba itd.), ali mahom intuitivna, uz umereno trapave borbene poteze. We Happy Few je zarazna poput kuge u Wastrel kvartovima, i jednom kad vas uzme pod svoje, nema nazad. Manja zamerka je što nema jasne razlike između nasumičnih NPC-jeva i sporednih likova, kao i između besmislenih rečenica koje ljudi dobacuju i konverzacije bitne za priču. Takođe, nije moguće koristiti mapu dok hodate, što komplikuje beg od pobesnele rulje. Sem ovih sitnica i uobičajenih dečjih bolesti alfa verzije, igrivost je na visokom nivou. Nema sumnje da su se tvorci igre potrudili oko pozadinske priče i autentične atmosfere, koristeći muziku šezdesetih i fenomenalno jezivu TV propagandu Uncle Jacka. Valja pomenuti omaže kultnim distopijama u vidu paralela sa Somom Hakslijevog Vrlog novog sveta, disfunkcionalnom Britanijom iz Orvelove 1984, i bezumnim nasiljem Bardžisove 1985. Poznavaocima perioda oko Drugog svetskog rata neće promaći tabla sa upozorenjem o crnom psu (metafora koju je Čerčil koristio za depresiju), V-1 bomba (korišćena u bombardovanju Londona od strane nacističke Luftwaffe), natpis SOE (britanska obaveštajna organizacija) i slični nakloni istorijskim događajima. Sam naziv igre je preuzet iz Šekspirovog Henrija V, iz govora pred bitku kod Aženkura koji je poslužio kao inspiracija za jedan od Čerčilovih govora. Trenutno izdanje nudi tek 50 odsto planiranog sveta i sem prologa nema razrađenu priču. Iako je i u ovom stadijumu solidna, WHF crashuje u nasumičnim intervalima, a postoje i krupni bagovi koji sprečavaju da obavite neke od misija. S obzirom na kvalitet uvodne priče, bilo bi šteta ne sačekati kompletnu ispoliranu verziju. Ipak, već sad je jasno da je We Happy Few jedan od kvalitetnijih ovogodišnjih naslova, must play za sve ljubitelje distopije i britanske propasti. Dragana STAJIĆ |
| ||||||||||||
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |