Ako nešto radite sami, trebaće vam puno vremena, ali ste stalno u toku. Kada uključite više ljudi, posao ćete (teorijski) brže da završite, ali porastom broja članova tima postaje drastično komplikovanije održavati komunikaciju i raspoređivati zadatke. Upravljanje projektima je nauka i ozbiljan posao, ali ako ne želite to da dižete na nivo nauke jer vam je tim mali ili timom smatrate članove porodice, onda instalirajte Tasmanu. Prvi korak je otvaranje naloga, a za razliku od sličnih servisa, Tasmana zahteva da svaki član tima bude prijavljen, što znači da eksterne saradnike nije tek tako lako uključiti. Drugi korak je kreiranje grupe (ili prihvatanje poziva u grupu), a zatim sledi kreiranje zadataka. U okviru zadatka moguće je napraviti listu obaveza. Na žalost, tu nailazimo na prvi nedostatak. Zadatak se dodeljuje jednoj osobi, kojoj sleduju i sve obaveze. Znači, zadatak ne možemo da posmatramo kao projekat. Rešenje je kreiranje grupe koja bi bila projekat, a onda bi se u njoj dodeljivali zadaci i obaveze. To znači da ne može da postoji grupa „Porodica” u kojoj bi se napravio „Šoping”, „Servis klime”, „Registracija auta” i sl. pa da se u okviru svakog zadatka rasporede obaveze. Moraćete da napravite grupu za svaki od tih zadataka i da svaki put iznova pozivate članove porodice. Drugi nedostatak se sreće u redovnom korišćenju – polja za unos teksta su prekratka, tako da ćete imati „listu za kupovi” ili „servisiranje kl”.Ivan ČABRILO | | |