TEST PLAY<>
052017<><>

Yooka-Laylee

Čini se da nostalgija postaje sve moćnija sila u svemiru. Još je daleko od gravitacije, ljubavi, žeđi ili želje za brzim internetom, ali sve ukazuje na to da u modernom svetu nostalgija uspeva da pokrene događaje koji se inače ne bi desili, kao i da modifikuje percepciju i interpretaciju sadržaja, najčešće na lažno pozitivan način. Zašto počinjemo tekst o igri Yooka-Laylee iz Playtonica diskusijom o nostalgiji? Sa jedne strane, da nije nostalgije ova igra ne bi postojala. Sa druge strane, da milioni igrača nisu nostalgični za platformskim igrama iz kasnih devedesetih godina prošlog veka, ovaj naslov bi prošao mnogo, mnogo lošije. Stiče se utisak da su dizajneri ove igre istovremeno laserski fokusirani na svoju viziju naslova koji prave, van kontakta sa razvojem igara u poslednjih petnaest godina, ali i bezobrazni na poseban način, jer, umesto da poliraju aktuelnu igru, njenu mehaniku i tehničke detalje, oni su odvrnuli do maksimuma šarm i nostalgiju i, dok gledaju svoju publiku direktno u oči, postavljaju pitanje: „Memba Banjo-Kazooie, memba Dokey Cong Country, memba Conker?” Razoružani igrač prosto nema drugog izbora nego da sa osmehom na licu odgovori: „Yes, I memba...”

Yooka-Laylee je duhovni naslednik legendarnog hita Banjoo-Kazooie.

Pomenutih poznih devedesetih, među ljubiteljima platformskih igara koje su tek kročile u treću dimenziju, termin „igra iz Rarea” bio je oznaka kvaliteta, jer su upravo u tom studiju nastali pomenuti klasici žanra i svako ko je želeo da na tržištu ostvari sličan uspeh kopirao je njihove ideje i rešenja. Slava ovog studija počela je da jenjava nakon što ih je 2002. godine asimilovao Microsoft, ali to nije značilo kraj za platformske igre koje su nastajale u ovoj firmi. Bivši zaposleni u Rareu, željni da naprave igru koja je duhovni naslednik njihovog najpopularnijeg serijala, Banjo-Kazooie, okupljaju se i osnivaju studio Playtonic Games. Sledi jedna od najuspešnijih kampanja za prikupljanje novca putem Kickstartera i nešto manje od dve godine kasnije, pred nama je igra koju njeni autori nazivaju „završenom”.

Da li Yooka-Laylee opravdava sav taj hajp koji se podigao oko nje? Odgovor jeste potvrdan, ali to ne znači da igra nema dosta problema. U srži ovog naslova je prelepa, zabavna 3D platforma u kojoj jurite kroz šarene svetove sakupljajući razne predmete kako biste unapredili mogućnosti svojih likova ili proširili igrački svet. Na žalost, igri može da se nađe previše zamerki, tako da ukupno iskustvo nije idealno glatko.

Dizajn likova i svetova odiše šarmom, ali tehnička strana igre je njen najveći neprijatelj.

Priča nas stavlja u čarobni svet, u kom dvoje drugara, kameleon Yooka i slepa mišica Laylee žive mirnim i veselim životom. Kada nevaljalci Capital B i Dr. Quack reše da sve knjige na svetu pretvore u čist profit, njihova paklena mašina usisava i Layleenu omiljenu knjigu. Naši protagonisti to ne mogu da trpe i kreću u akciju da sakupe magična pera za pisanje i još magičnije „pageise” kako bi mogli da se domognu svoje izgubljene knjige, a ako, pri tom, uspeju da osujete pomenute negativce, još bolje.

Osnovno izvođenje biće vam trenutno prepoznatljivo ako ste ikada ranije sreli neku 3D platformu, a ako ste, pride, veteran u igranju Banjo-Kazoiea, bićete kao kod kuće. Očekuju vas brojni, tradicionalni platformski izazovi, koji prvo postaju sve kompleksniji, a onda osetno lakši, kada otključate Layleenu sposobnost da poleti. Tu je i maratonsko sakupljanje objekata, obračuni sa malim smetalima i velikim bosovima, kao i nekolicina mini-igara sa retro temama, što dodatno podiže faktor nostalgije. Igra ima osnovni hab i pet sandbox svetova, različitog stepena dopadljivosti, a u duhu metroidvania naslova, neophodno je da se više puta vraćate u svaki od njih, bilo kada otključate nove sposobnosti koje vam omogućuju da dosegnete nove sub-zone, bilo kada potrošite pagiese da bi bukvalno otključali nova prostranstva unutar samog sveta. Zbog prirode neprestanog vraćanja na već posećeno. Igrači koji ne vole repetitivnost se neće najbolje provesti uz Yooka-Laylee.

Finalni utisak o Yooka-Layleeu biće drugačiji kod svakog igrača, u zavisnosti od toga koliko ga drži nostalgija za klasičnim platformama koje su ponikle sa Nintenda 64.

Dok dizajn likova i svetova odiše šarmom, a gameplay je gotovo direktno preuzet iz jednog od klasika žanra, tehnička strana igre je njen najveći neprijatelj. Za uspešno i glatko igranje 3D platformske igre od esencijalne važnosti je da se kamera ponaša tek toliko „pametno” da ne odmaže. U ovoj igri to nije slučaj i rvanje sa uglom pogleda na akciju biće za mnoge izazov veći od obračuna sa bossovima (tokom kojih loša kamera posebno nervira). Onda dolazimo do zvuka, koji je takođe kombinacija odličnog i nesrećnog. Playtonic je uspeo da angažuje veterane Granta Kirkhoupa, Dejvida Vajsa i Stica Burka, da napišu muziku za igru i, zaista, njihove melodije naglašavaju tu razigranost i toplinu koje su krasile klasične 3D platforme. Zvukovi, sa druge strane, nisu tako srećni. Nerazgovetno brljanje koje čujemo umesto glasova likova (praćeno titlom) je u skladu sa starim igrama i zabavno je na početku, ali nakon par sati igre vrhunski iritira (a najčešće ne može da se preskoči). Dok se korisnici konzola žale na padove u performansama, na PC-u nema tih problema, možda zbog smešno visoke zahtevnosti za naslov ove vrste. Zanimljivo je da igra apsolutno zahteva korišćenje džojpeda, ne samo zbog toga što je igrački ugođaj očigledno bolji, nego što na tastaturi uopšte nisu mapirane sve komande neophodne za igranje.

Finalni utisak o Yooka-Layleeu biće drugačiji kod svakog igrača, u zavisnosti od toga koliko ga drži nostalgija za klasičnim platformama koje su ponikle sa Nintenda 64. Oni u punom „memberberries” modu će verovatno biti apsolutno oduševljeni i ubeđeni da ocena od devedeset nije dovoljna. Oni ciničniji neće moći da pretrpe repetitivnost, tragičnu kameru i odsustvo inovacija, pa će insistirati na tome da je u pitanju sušti prosek i da je sve preko pedeset čist poklon. Istina je verovatno negde u sredini, ali smisao igranja ovakvog naslova nije u „objektivnoj istini”, nego u emocijama igrača. Ako uspete da dopustite šarmu ove igre da vas ponese ili da vas vrati par decenija unazad, prebrodićete njene nedostatke i zabavićete se nekih dvadesetak sati.

Dragan KOSOVAC

 
Thimbleweed Park
Marvel’s Guardians of the Galaxy: The Telltale Series, Episode 1 – Tangled Up in Blue
Outlast 2
Full Throttle Remastered
Planescape: Torment – Enhanced Edition
The Signal From Tölva
Battle Brothers
Shock Tactics
Afghanistan ’11
The Sexy Brutale
Bayonetta
Snake Pass
Stellaris: Utopia + Leviathans Story Pack
The Great Whale Road
Yooka-Laylee
Šta mislite o ovom tekstu?
Vikings: Wolves of Midgard
LEGO City Undercover
The Franz Kafka Videogame
FlatOut 4: Total Insanity
Paradigm
DESYNC
Dark Souls III: The Ringed City
Beat Cop

Platforma:
Windows, macOS, Linux, Nintendo Switch, PlayStation 4, Xbox One
Potrebno:
Intel Core i5-2500 / ekvivalentni AMD, 8 GB RAM, Geforce GTS450/ ekvivalentni Radeon, 1 GB VRAM, džojped
Poželjno:
Intel Core i5-6500 / ekvivalentni AMD, 8 GB RAM, Nvidia GTX 580 / ekvivalentni Radeon, 2 GB VRAM, DirectX 11, džojped
Veličina:
9 GB
Adresa:
goo .gl /7RTzWJ

70
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera