Davne 1981. godine Jump Bug je bio (gotovo) sve što je tadašnji prosečan igrač mogao da poželi. Radnja je smeštena na Zemlji, koju su okupirali ratoborni vanzemaljci, a glavni junak je niko drugi nego Volkswagenova Buba. Naravno, opasno modifikovana tako da može da leti i da skače, ali i da prema ugnjetačima ispaljuje energetske plotune...Grafika je šarena i vrlo lepa, a sve je propraćeno bazičnim zvučnim efektima koji se odlično uklapaju u celinu. Upravljanje je krajnje jednostavno, jer Buba sama skače, dok igrač povlačenjem palice (ili pritiskanjem strelica gore-dole) može da utiče na produženje ili skraćenje leta. Aliensi, uglavnom, imaju predvidivu putanju kretanja i, osim što skaču kao ošureni, mogu da lete po ekranu ili da gmižu po površini. Na okoliš ne morate previše da vodite računa jer se Buba „odbija” od krovova zgrada, pa čak i od oblačića kao loptica skočica. Jump Bug je horizontalno-skrolujuća pucačina u kojoj imate i sporedne ciljeve koji razbijaju monotoniju besomučnog pritiskanja tastera Fire. Osim što je potrebno „posetiti” svih osam dostupnih oblasti, veoma je važno prikupiti što više vrećica sa novcem koje leže razbacane naokolo. Iako se na prvi pogled čini kao olakšavajuća okolnost, to što Buba skače u pravilnim intervalima je frustrirajuće. Jump Bug zbog očiglednih nedostataka (ne upravljate besnom letelicom i radnja se ne odvija u svemiru), ostao je u senci nekih drugih naslova izdatih u isto vreme (Scramble, Penetrator...). Vladimir PISODOROV | | |