PRST NA ČELO<>
112017<><>

Njeno veličanstvo usluga

Usluge su jedino na čemu se može zaraditi u ovom svetu, što ispira digitalnu transformaciju svakog dana, brže, bolje...

Pre nekoliko dana sam razgovarao sa kolegom, onako, uz kafu. Tek što se vratio sa sastanka sa klijentom, vidno uzrujan, požalio mi se na situaciju koju je doživeo. Njegov klijent, preduzeće za proizvodnju nekakvih alata za mašine, konačno je pristao na projekat izgradnje centra podataka, sa sve ozbiljnom IT opremom, mrežom, serverima, operativnim sistemima, licenciranim softverom za bekap i svim drugim IT drangulijama. Pregovori su, kaže kolega, trajali cela tri meseca. I pre no što mi je pojasnio zbog čega je to toliko trajalo, iako je kod pomenutog klijenta bilo sve jasno, i potrebe i zahtevi i mogućnosti, naglasio mi je da se na kraju pita hoće li iz tog posla zaraditi bar da bude na pozitivnoj nuli. „Šest meseci pripreme projekta, tri meseca pregovora oko cene!”, gunđao je. Pomislih: „Nekome izgradiš kompletan centar podataka, sa svim elementima, računarima, povežeš sve sisteme i podesiš da njegovi IT ljudi na klik miša dobiju sve informacije o stanju IT opreme, i to nije profitabilno?!”. Tek tu je počelo.

Po starom dobrom običaju ovdašnjih vlasnika biznisa, u startu je samo hardver bio važan. Gospodin gazda, u polo majici sa brendom na grudima, želeo je da se pohvali prijateljima, konkurenciji i drugarima iz kafane kako se i on „modernizovao”, i to ne kupovinom novog pametnog telefona sa cifrom od preko hiljadu onih novčanica, nego čitavim centrom podataka. Naučio je sve pojmove gospodin, uspevši da na kraju nauči i šta su bekap procedure, šta je operativni sistem, a šta baza podataka, pa kako se povezuje taj ERP s tom bazom i tako dalje. No, sve je to bilo nebitno! „Daj prvo hardver!”, karikirao je kolega pomenutog gazdu. Crtaše i crtaše sve moguće verzije malenog centra podataka moj kolega. Gospodina to nije interesovalo. Pitao je samo za cenu. Znate, skoro je kupio „novu Oktaviju, pa da vidite kako to ide”. Tu shvati važnost motora, kočionih diskova, aluminijumskih felni i hotela za gume u trajanju od dve godine. Ipak, tričave sitnice poput đavoljih sintagmi, kao što su „visoka dostupnost” i „redundantnost” nisu ga previše zanimale. Ponovo kolega poče karikirati da bi dočarao gospodina gazdu: „Pa šta ako crkne mašina? Vi je servisirate i šta? Opet vozimo!”. Pokušaji da se pojasni da server nije automobil i da eventualni problem sa mašinom može dovesti do ozbiljnijeg zastoja u radu njegovih aplikacija, kao što su ERP i CRM, nisu urodili plodom.

Kolega mi je onda ispričao kako su napravili, kakvu-takvu, inženjersku priču na lokaciji primenom virtuelizacije, a da su ostavili preporuke gospodinu gazdi da svakako u narednih godinu, dve investira u još malo opreme i završi započeti posao. Taman što su mislili da će nadalje ići lakše, dočekao ih je raspoloženi gospodin, sa očekivanjem iz IT horor filma. „Znači, naplatili ste mi tu vašu opremu kao dva auta i sad hoćete da vam još platim da to podesite? Ma ne dolazi u obzir!”, briljirao je kolega u ulozi gazde.

Vrsni predstavnik imućnije Srbije, ponosni vlasnik nove Oktavije, sa rentom hotela za gume u trajanju od dve godine uračunatom u cenu vozila, nije mogao da svari uslugu instalacije i konfiguracije IT opreme u centru podataka. Očekivao je da će sve to biti uračunato u cenu opreme koju kupuje. I kako sada moj kolega da gospodinu gazdi pojasni – kako je margina na prodaju informatičke opreme retko preko osam odsto, u proseku, a da su usluge jedino na čemu se može zaraditi u ovom svetu koji ispira digitalnu transformaciju svakog dana, brže, bolje i znate već kako. Nikako!

Mi smo društvo koje ne ceni rad čoveka. Društvo u kom se muškarac može ošišati za 200 dinara, očistiti podrum za 500 (i za manje, ali to nekom drugom prilikom) i u kom tete na kasama rade za 200 evra. Društvo smo u kojem keš-skorojevići sa iPhoneom u ruci ismevaju te iste tete, glasno komentarišući njihovu sporost i neefikasnost. Mi smo društvo u kojem gospodin gazda ne želi da investira u rešenje povećane sigurnosti koje bi ga zaštitilo od spoljnih napada, već će, kada ga napadač sa ko zna kog kontinenta uceni, tražeći novac, povući poslednji bekap, svega par dana bajat i naterati „tete iz finansija” da unose fakture za tih par dana u ERP, koji svako malo štuca jer u njega nije sipano dovoljno radnih sati nekih tamo informatičara, zbog gazdine želje da „uštedi na rukama”.

Jednom mi rekoše: „Sve što možeš novcem, plati! Ako ne platiš novcem, platićeš svojim vremenom. A vreme je tvoje, pa je zato – najskuplje!”. Setim se toga svaki put kada me „oderu” za kafu ili pivo u nekoj bogatoj zemlji na Zapadu. Ta devojka koja mi je donela piće, zbog te i takve cene, ima platu za koju će sebi priuštiti putovanje koje baš želi. A njen gazda, gospodin ili ne, imaće i para i razumevanja za „ruke” marljivih majstora ovog i onog zanata.

Momir ĐEKIĆ

 
 TRŽIŠTE
Poslovanje kompanije Oracle

 PRIMENA
Gravitacioni talasi (2)

 NA LICU MESTA
Eipix Academy „GameTalks”
Garage Lab + Bosch meetup
Meteor Meetup
Istraživanje srpske dev scene
Startit „Znam da možemo”
Voxxed Days Belgrade 2017
Huawei prezentacija
Schneider Electric jubilej
Epson na „Grafima 2017”
Vip Mobile i Kreativni centar
Microsoft Sinergija 17
Izložba „Ja sam Nikon”

 KOMPJUTERI I FILM
Thor: Ragnarok
13. Kids Fest
Justice League
Flatliners
Filmovi, ukratko

 VREMENSKA MAŠINA
AIDS, Kamberbeč i Legend of Zelda

 PRST NA ČELO
Njeno veličanstvo usluga
Šta mislite o ovom tekstu?
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera