TEST PLAY<>
022018<><>

Shadow of the Colossus

Ako ne računamo Pacman, Space Invaders i druge blip, zblop, squirk i kwark igre iz ranog kenozoika, koliko postoji naslova prve kategorije koji su doživeli svoj drugi remaster? Meni na pamet pada samo Shadow of the Colossus, legendarni biser sa PlayStationa 2 koji je sekundarnu inkarnaciju doživeo na PlayStationu 3, a tercijarnu, aktuelnu, na četvorci. Opšti konsenzus igračke zajednice u najširem smislu jeste da se radi o igri koja balansira na granici između zabavnog softvera i ozbiljnog umetničkog dela. Shadow of the Colossus jeste član ekskluzivnog kluba najznačajnijih igara svih vremena i spada u retke igre čiji status kulturnog dobra čovečanstva nije osporavan, makar ne od strane inteligentnijih igrača koji su u stanju da artikulišu potrebu za pseudozvaničnom validacijom i cementiranjem značaja. Ako neko iz mainstream medija ima problem s tim, može da dođe na ratluk i macolu u Cetinjsku ulicu br. 1. S obzirom na to da u artefakte/spomenike kulture spadaju i zarđale metalne konstrukcije poput Ajfelove kule, igre s ovako potentnim umetničkim senzibilitetom imaju osmostruko pravo na takav status.

Savršen spoj odlične ideje, višeslojne simbolike, senzibiliteta i fantastičnog gejmpleja.

Ako ste davne 2005. godine imali pristup PlayStationu 2 ili ste se družili s nekim ko ga je imao, sigurno niste mogli da ne saznate za postojanje Shadow of the Colossus. Igra je predstavljala savršen spoj odlične ideje, višeslojne simbolike, senzibiliteta i fantastičnog gejmpleja, a ova dobitna kombinacija uticala je na igračku scenu na mnogo sitnih i krupnih načina. Tada, a ni godinama posle, nijedna igračka platforma nije ponudila ništa slično što bi imalo makar približno isti odjek. Prvobitna verzija igre nije mogla da se razmahne na pravi način zbog tehničkih ograničenja PlayStationa 2, a ni remaster namenjen PlayStationu 3 nije bio sve što je mogao da bude, što verziju za četvorku, urađenu na brižljiv i beskompromisan način, čini višestruko značajnijom. Ako se prvi put srećete sa Senkom kolosa, imate sreće jer je treća verzija igre i njena najbolja verzija.

Shadow of the Colossus je minimalistička priča o ljubavi i žrtvi sa specifičnim šmekom japanske bajke. Njen protagonista je mladi ratnik koji na konju dolazi u zabranjenu zemlju da bi nekako oživeo svoju umrlu dragu. Smeštajući je na oltar u drevnom, polurazrušenom hramu, naš junak stupa u kontakt s entitetom koji mu verbalno potvrđuje tačnost te legende, ali traži protivuslugu kako bi prekršio pravilo da je smrt konačna pojava. Cena za novi život je, naravno, smrt. Misteriozni Glas našem junaku naređuje eliminaciju šesnaest masivnih kolosa koji nastanjuju taj čudni, pitoreskni krajolik u kojem osim ptica i predivne prirode ne egzistira bukvalno ništa drugo.

Ako se prvi put srećete sa Senkom kolosa, imate sreće jer je ovo njena najbolja verzija.

Shadow of the Colossus je akciona igra u trećem licu koja u izvesnoj meri podseća na Dark Souls bez pozadinskog šuma, RPG elemenata i treš mobova, ali sa boss fajtovima koji pored refleksa i tajminga traže i um sposoban za odgonetanje zagonetki i povezivanje elemenata. U igri vas čekaju svega dve stvari: jahanje ili trčanje po impresivnom krajoliku do mesta obračuna sa svakim od džinova i njihova eliminacija koja predstavlja suštinsko meso igre. Minimalizam igre nipošto ne podrazumeva odsustvo sadržaja i budite sigurni da osećaj koji ćete imati na odjavnoj špici sigurno neće biti neispunjenost ili frustracija percipiranim manjkom nečega.

Igra vas veoma lagano i postepeno navikava na svoje specifičnosti, učeći vas fazonima i mehanici kroz seriju sve težih izazova. Prvi izazov će uvek biti nalaženje puta ka cilju, što će vam se progresivno usložnjavati kako igra bude odmicala, a staze i bogaze postajale sve složenije i zaguljenije. Kolose ćete ubijati redom, a svaki će zahtevati sličan pristup: moraćete da mu se popnete na telo i da mu plasirate čarobni mač na ranjiva mesta, predstavljena pulsirajućim magijskim glifovima koji se vide i sa tla. Ovo ćete lako izvesti samo sa prvim i eventualno drugim mastodontom: svaki naredni zahteva jedinstveni pristup, često uz korišćenje alternativnog oružja (luk i strela), terena, objekata u okruženju ili nekog devetnaestog faktora. Kačenje na kolosa uvek podrazumeva traženje inicijalne tačke koju možete da ga prigrabite. U jednom slučaju, prethodno ćete morati da ga pogodite strelom u ranjivi deo stopala kako bi pao i omogućio vam da mu ščepate krzno, u drugom ćete morate da ga forsirate da vas prati i ruši sve pred sobom da biste se sklonili u ruinu i naterali ga da sagne glavu tražeći vas, nakon čega ćete ga ščepati za bradu i popeti mu se na glavu. Jedan drugi kolos je masivna ptičurina koju morate izazvati na brišući let iznad vode da bi vam došla u domet, treći traži da ga jurite na leđima vernog konja... Držanje za kolose i manevrisanje po njihovim masivnim telima predstavlja poseban izazov koji zahteva kalkulisanje s nivoom izdržljivosti. Ne možete se jednostavno držati za krzno/oklop/kosti i čekati da gigant prestane da se bacaka u pokušaju da vas otrese kao dosadnu muvu, već ćete morati da se odmarate na strateškim tačkama njegove grbače, tempirajući puštanje zahvata kad se zver na trenutak primiri. Nisam nikada krotio divljeg konja ili bika, ali pretpostavljam da osećaj jahanja kolosa nije toliko različit. Ako se za problem traženja inicijalne tačke hvatanja može reći da zahteva više uma nego refleksa, za rodeo na leđima važi upravo obrnuto.

Shadow of the Colossus je minimalistička priča o ljubavi i žrtvi sa specifičnim šmekom japanske bajke.

Shadow of the Colossus se sve vreme vešto igra vašim doživljajem sopstvene uloge u igri. Kolosi koje ubijate uopšte ne emituju vajb loših stvorenja, već podsećaju na megalitne, spore i neutralne gigante koje je vaše prisustvo probudilo iz dubokog sna. Najbolja analogija koja mi pada na pamet jesu enti iz mitologije „Gospodara prstenova”, mada su oblici i forme koje ćete sretati u igri najčešće u potpunosti drugačiji od starog drveta koje mumla sebi u bradu i gleda svoja posla. Ubijajući ih jednog po jednog, na ivici svesti polako će početi da vam se pomalja misao da ste vi zapravo onaj ko je mutan u celoj priči, spoljni faktor koji narušava savršenu ravnotežu sistema i neko ko radi za račun malevolentnog bića koje ima Plan i očajnog egzekutora koji će platiti svaku cenu za obećanu nagradu. Ovo nije spoiler za svakoga ko je makar s polovičnom pažnjom čitao lektiru za srednju školu, gde je mogao da nauči značenje pojmova „faustovski pakt” i „ugovor sa đavolom”, mada u ovom momentu ipak ima smisla stati sa daljim elaborisanjem dešavanja. Saznajte sami, isplati se. Generalno gledano, ne može da se kaže da je igra laka, ali ni u jednom momentu vam se neće učiniti da je nefer teška. Po defaultu su uključene tutorijal poruke koje će vam objasniti šta da radite sa svakim kolosom, koje obavezno treba isključiti da vam ne bi ruinirale doživljaj.

Maločas pomenuh da je ova treća verzija igre tehnički najzahvalnija od svih prethodnih... Igra zaista izgleda spektakularno, pogotovo konstrukcija sveta i okruženja po kojem se možete slobodno kretati. Doline, šume, ruševine, pustinja, divlja obala i pećine nisu prošarani mobovima ili drugim faktorima koji bi vas omeli u osluškivanju vetra i odmaranju očiju, već su idilični i prosto mame na gledanje u daljinu i setnu introspekciju. Ne usuđujem se da pomislim kako sve ovo izgleda na modernom OLED televizoru od 65 inča u HDR modu... verovatno je bolje od pravog izleta u prirodu... Vlasnike PlayStationa 4 Pro obradovaće činjenica da je moguće napraviti izbor između prikaza u 4K/30 fps i 1080p/60 fps. Svako normalan će se, naravno, odlučiti za više frejmova u sekundi, čime će doživljaj borbe i rvanja/snalaženja na leđima kolosa biti uzbudljiviji.

Igra zaista izgleda spektakularno, pogotovo konstrukcija sveta i okruženja po kojem se možete slobodno kretati.

Siguran sam da će biti čitalaca koji će graknuti na činjenicu da je za igru meseca izabran naslov koji je ekskluzivan za (jednu) igračku konzolu i koji nikada neće doći na PC. Nekoliko dana smo vrteli redakcijske algoritme dumajući šta da radimo, te smo naposletku odlučili da to nije loša ideja. After all, konzole aktuelne generacije su x86 računari sa specifičnim operativnim sistemom, čiji je genotip sličniji klasičnom PC-ju nego šimpanzin čovekovom. Zaista nema razloga za segregaciju i aparthejd, pogotovo u situaciji kad je bukvalno nemoguće kupiti normalnu grafičku kartu zbog kriptovalutnih rudara. Ako pravedno šizite jer već mesecima ne možete da uradite apgrejd PC-ja, zbog čega vam se PUBG kiseli u Steam biblioteci, iznajmite ili kupite PlayStation 4 i bijes utopite ubijajući nežne gigante koji vam nisu ništa skrivili.

Miodrag KUZMANOVIĆ

 
Shadow of the Colossus
Šta mislite o ovom tekstu?
Vesta
Gorogoa
Bridge Constructor Portal
Finding Paradise
Opus Magnum
LocoRoco 2 Remastered
Orbital Racer
The Red Strings Club
Battlestar Galactica Deadlock
Tiny Metal
Iconoclasts
Doki Doki Literature Club!
Rusty Lake Paradise
Final Fantasy XV: Monster of the Deep

Platforma:
PlayStation 4
Adresa:
www .playstation .com /en -ae /games /shadow -of -the -colossus -ps4

90
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera