Citat:
Krilce kaže:
Mislis najbolji level editor. Bethesdin world building je copy/paste 3-4 vrste dungeon-a sa generalno nikakvim lootom.
|
Citat:
testera kaže:
Da li ti mozes da shvatis da oni ne mogu da napisu ljudski 3 linije teksta, niti mogu da smisle dobar quest (poslednji dobri questovi su bili u Morrowindu i donekle u Shiveringu), tako da dzaba njima worldbuilding koji je jos od Obliviona (copy paste). Treba da promene ljude koji rade za njih i dovedu nekog ko ume da razmislja, a onog klovna Todda da najure sto pre.
|
Morrowind je moja omljena igra uopšte, igram ga od 2002. i još mi nije dosadio. Priznajem da sam veoma subjektivan kada je u pitanju ovaj serijal, ali ljudi smo zar ne? Tek sam oko 2013/14 počeo da koristim modove za Morrowind i to uglavnom Tamriel Rebuilt. Malo je reći da me nijedna igra do sada me nije toliko zainteresovala i uvukla u svoj svet.
Oblivion mi je na trećoj poziciji i imam puno zamerki oko levelovanja. Što se tiče generičkog fantasy ambijenta koji mnogi zameraju, meni uopšte ne smeta. Ionako je klasa koju najčešće igram paladin a Cyrodiil je savršen za to. Odlični guild kvestovi i dizajn gradova, ali su NPC-ovi zaboravni i krompiroliki.
Problem kod dijaloga je što su prešli sa teksta na govor. Ken Rolston koji je radio na Morrowindu i Oblivionu i moj omiljeni Bethesdin developer u to vreme, bio je izričito protiv toga ali Tod je hteo da udovolji širokoj masi novih igrača koje mrzi da čita više od 3 reda teksta. Kao što je u intervjuima 2002. Todd bio protiv fast travel-a, govoreći da je srž Elder Scrolls iskustva sama avantura odnosno putovanje, a ne cilj, te bi fast travel opcija u fazonu "instant transport bilo kada, bilo gde", upropastila samu suštinu igre, samo da bi pred izlazak Obliviona potpuno promenio priču i govorio kako fast travel prenosi igrača u akciju i člini igru dinamičnijom.
Skyrim je samo nastavio kazualizaciju i brutalno je pojednostavljen na uštrb rpg-a ali mi je istovremeno draži od Obliviona. Što reče youtuber Zaric, Skyrim je jedan običan power fantasy, ali prokleto dobar. Mrzim glavnu priču i kako posle 10 minuta postaješ legendarni dragonborn (u odnosu na proliveni okean krvi i znoja da bi postao koliko-toliko poštovani Nerevarine u Morrowindu tek na kraju main questa).
E sad. Od 2013. kada sam počeo da igram Skyrim, glavni quest sam odigrao tek pre nekih godinu dana, jer me jednostavno ne zanima. Ne zanimaju me ni loot-ovi u ovim igrama niti poneki retardirani, površni dijalog. Mogao sam napisati zbirku kratkih priča samo na mojim solo lutanjima po provincjiama Tamrijela, bez obaziranja na glavnu priču, pa čak i sporedne kvestove. U tom smislu, na broj detalja u igri i tkz. ambijentalni storytelling, Bethesda je no 1.
Kratak primer: prilikom prvog vanilla igranja Skyrima, odlučih da svog mlađanog low level Norda prevedem preko tundre i posetim Solitude, čisto jer mi se svidelo ime grada. I dok sam se divio prostranstvu, napadne me čopor gladnih i kako se ispostavilo, zaraženih vukova. Nekako se odbranih ali se tom prilikom i ja zarazim. U napadu panike, budući da nemam napitak za lečenje a ne znajući da li ću umreti ako se ne izlečim u određenom roku, požurim ka Solitude-u ali me uhvati mrak i zalutah pogrešnim putem, završivši u onoj šumetini na krajnjem severu. Da zlo bude veće, mećava mi je gadno smanjila vidokrug i pridodala atmosferi nemoći i izgubljenosti. Nekako se domogoh puta i ugledah dve siluete ispred mene. Jedva sam preživeo put do ove tačke i bio sam spreman na poraz, pomislivši da su banditi. Međutim, ispostavilo se da je to bila patrola Vigilants of Stendarr i da su me čak izlečili za dž, te sam na kraju sigurno stigao u Solitude.
Volim što svaki NPC ima svoje ime, posao i kuću u koju možeš da provališ i zaključiš kakav mu je život, kakve knjige čita, da li krije soul gems ispod kreveta ili mamutovu kljovu. Nema veze što su naselja manja kad su toliko živa i lična. Ne volim velike gradove u ostalim igrama sa brdom dehumanizovanih, generičkih "farmer x" NPC-ova. Volim što je skoro svaki NPC u skyrimu vezan za neki kvest i toliko originalan.
A dungeon-i isto tako mogu imati neku svoju priču ako se obrati pažnja, nije da su baš svi samo copy paste.
U svakom slučaju, meni je Bethesdin Elder Scrolls recept savršen i omiljen, i pored svih mana koje mu priznajem.