Re: Ko stari? Mi ili igre?
Nešto kontam da zamoru doprinosi i količina detalja u igrama. Oči se zamaraju i gubi se ona zlatna less is more jednostavnost.
Realno, ekran neće niti može da simulira stvarni svijet iz što tehničko što duhovnih razloga, a čak se smorimo i kada prođemo kroz grad, na jednom vrlo suptilnom nivou, jer ćemo dnevno u prosjeku vidjeti oko 1500 reklama, logotipa i informacija koje naveče sa sobom vodimo u krevet da ih sanjamo iznova do novog dana.
Ja to gledam kroz primjer Splinter Cella. Imam 26 godina i u Blacklistu me smori nivo detalja, a tehnički je savršena igra. Tu se dešava da mi dođe da igram prvi dio opet uprkos nezavršenom BL koji je realno odličan.
MP igre me satraše kroz izbore i tweakovanje u menijima, i kada shvatim da mi treba 10 minuta od ulaženja u splashscreen do uključenja u meč, dešava mi se da mi se igra neka igra, ali je ne palim jer mi je smor arbeit koji moram da prođem do samog igranja.
RDR2 je posljednja igra koja me je zalijepila za stolicu jer je većina igre prerija koja me ne ubija psihički, ali se rijetko uključujem u GTA carnage jer treba par minuta da se loadam ako riknem, a između toga bih morao da gasim i palim autosave opciju.
|