Citat:
Shlaymara kaže:
Upravo. Mozda bi bilo bolje da su smislili nesto kao Akcione Platforme. Ali u to vreme avanture su bile poprilicno popularne, i verovatno je presudio ekonomski momenat pri biranju naziva za novi zanr. Onaj ko je smislio naziv nije bio ni svestan da ce nadolazece generacije gamera izlaziti na...hm...vrh glave pure avanturasima, sa trpanjem ovakvih igara u isti kos sa "klasicnim" avanturama.
Sto se tice upropascavanja poznatijih naslova (vec spomenuti BS i Dreamfall), tu nema mnogo diskusije. Ako hoces da zaradis, prodaj igru u sto vise primeraka. A da bi je prodao, moras da je napravis tako, da svako moze da je "obrne". E sad, to sto se nikome zivom ne svidja konacan produkt, nije bitno. Bitno je da je pao $. Ne bi me iznenadilo da jednog dana vidim kako Kate Walker skakuce sa kamencuge na kamencugu u potrazi za nekiom polugom (i usput praveci predivne laste ako naidje na neku baru) ili Guybrusha kako u hack&slash maniru slaze LeChuckove horde gusara (naravno uz cuvene opaske, I'm Guybrush Threepwood. Prepare to die, You fight like a Dairy Farmer...cisto da se namame i nostalgicari).
Sve dok $ bude glavni motiv pri pravljenju avantura (a i igara uopste), mislim da se necemo odusevljavati igrama kao nekada. Srecom postoje i mali i nezavisni developeri koji jos uvek prave odlicne igre. Ali dzaba,kad za njih cuju samo oni koji hoce da cuju.
|
Zdravo,
nije me bilo neko vrijeme. Interesantno, kako post #20 (dakle pri početku) sadrži najviše o tome što su avanture po defaultu (nešto sam maloprije napisao i zapanjujuće je slično ovome).
Za mene su avanture po defaultu:
-igre koje nisu napravljene za konzolu
-igre koje ne leže na akcijskim elementima.
Drugim riječima:
-u igrama se može ginuti, no ne tako da izleti neki seljober sa sačmaricom kojeg treba pogoditi olovkom na plutonijski pogon kroz pola sekunde. Dakle, ako se u igrama gine da je igra postavljena tako da pogibija nije "ničim izazvana".
-igre u kojima lik
ne skače, ne strejfa, ne saginje se. Iznimka je što lik može roniti, naime, mnogo je dobrih avantura u kojima glavni lik treba proroniti kroz nešto, čak i s mogućnošću da se uguši (mada, u većini ih vrijeme nije ograničeno)
-igre mogu biti vremenski ograničene cijele, no takve igre su mi loše. Dobre su mi neke kombinacije kao što us bili Last Express i Blue Force. Dakle imaš vrijeme, no ne strepiš svaki čas da će nešto biti
-igre koje nemaju bugove tako da ti se dogodi da nakon 80% igre moraš igrati ispočetka jer si izgubio neki predmet misleći da je to nemoguće
-igre koje ti dozvoljavaju da prekineš bilo koju scenu ili dijalog, a posebno hodanje. Prava avantura je ona koja ti daje mapu osim u "posebnim situacijama".
Što se tiče gornjeg posta, zanimljivo je što nitko nije istaknuo činjenicu da su sami igrači avantura najviše krivi što je uopće nastao izraz "akcijske avanture". Naime, Flashback pokazuje da su akcijske avanture postojale prije P&C avantura (Flashback je neimenovani nastavak Another Worlda koji seže još u vrijeme Commodorea; treća igra koja ide s njima u nevezanom paketu je Heart of Alien koji nažalost nikada nije portan na PC). Flashback sam naveo jer je po mom mišljenju riječ o najboljoj akcijskoj avanturi. Inače, akcijske avanture nastaju u vrijeme Tomb Raidera i jakog Eidosovog marketinga u to vrijeme. Imali smo sreće što EA nije cijenio taj naziv kao zanimljiv jer bi onda i FIFA 98 bila akcijska avantura (ma što to onda značilo). Tada su se i prave FPS nazivale akcijskim avanturama (
Blood je takvom predstavljana).
Igrači avantura su u prvu ruku krivi jer su to dozvolili. Obzirom da sami po sebi i nisu neki community, to i nije bilo teško. Obzirom da su slabo kupovali igre, to je bilo lako. Naziv "akcijske avanture" su uzdigli klinci s konzola koji su igrali Laru. Razlog je bio jednostavan, s vremenom (između SNESa i PS2) se razvilo vjerovanje da su oni stari bigfooti, yetiji i ostala hakerska bagra koja igra te avanture nekakvi gurui i avanture su zbog svoje mistificirane sofisticiranosti kod klinaca postajale ideali već u vrijeme Tomb Raidera 2. Bio si faca ako bi rekao da igraš "akcijske avanture" (mada si u realnosti bio šeprtlja da te nisu puštali ni u tim za Delta force i najdraža igra ti je bila neka sa šiframa). Po mom mišljenju su sve avanture koje izlaze za konzole akcijske avanture.
Izvrsnih elemenata avantura ima u svim žanrovima. Nedavno sam igrao izvrstan HL-2 serijal (dakle FPS). A prije koji mjesec me netko podsjetio na dobar stari naslov SS2 (posljednja prava FPS/RPG igra ikad napravljena). Inače, me zanima me toliko gdje igra pripada, nego da je dobra. Te platformske povuci polugu nisu avanture i nisu mi zanimljive.
Da zaključim ovu dugu lamentaciju: avanture po defaultu su igre koje je teško svrstati u jednu kategoriju, no zajedničko im je razvijanje priče koje naglasak ne stavlja na skakutanje po ekranu već na rješavanje svih vrsta problema i zagonetki od kojih su po meni najvažnije one s ogromnim inventarom.