Prvi ja taj koncept "HC avanture" ne priznajem... Ako nesto valja, onda nema sta me nece natjerati da to ne predjem - pa to bilo ne znam kako robusno, neupravljivo, tehnicki zastarelo.
Ne uporedjujem Syberiu i Runaway. Jedino sto sam poredio - je to da su u jednom periodu vremena bile jedne od rijetkih avantura koje su bile u potpunosti prijemcive za najsiru publiku.
U xy slucajeva sam odustajao i hladio se od igre ako su zagonetke u njoj preteske, ili nelogicne. Apsolutno ne cijenim igre po tezini. U Syberiji je jedno 80% zagonetki vezano za upravljanje automatonima (i to prilicno jednostavno s obzirom na vrlo komplikovane mehanizme, sto malo zamjeram), velika vecina je vec vidjena u drugim igrama, ali su ok i nimalo nelogicne. Pravi izazov i uzivanje je bila mozda jedino ta na kraju prvog dijela; ona zagonetka kada treba napraviti noge za Oscara je npr. takodje izazov, ali i velika muka sa onim bojama...
Subjektivno misljenje je da si malo pricu u Syberiji precijenio. Ili neka bude - da ja nijesam mogao da je osjetim na taj nacin. Najljepsi dio igre je na onom kosmodromu, sa onim pijanim pilotom... To mogu reci da me je taklo. Sasvim kool. Dio kada ona zove svoju majku u NY i majka njoj govori da se spetljala sa istim operskim pjevacem sa kojim je bila ona stara ruska diva... Deplasirano. Sporedni likovi... Oscar je kool, ostali... Stereotip. Ludak u rudniku/na kosmodromu, operska pjevacica, profesor na Uni, recepcioneri u hotelima... Eto, meni su cute bili one glaveshine na Univerzitetu
. Ali opet - ovaj pasus slobodno mozes preskociti, i krajnje je subjektivan...