tema: Barrow Hill
Prikaz jedne poruke
Stara 5.6.2011, 17:52   #7
zoran845
Deo inventara foruma
 
Član od: 7.6.2007.
Lokacija: Naissus (M.S.)
Poruke: 4.729
Zahvalnice: 872
Zahvaljeno 2.575 puta na 1.457 poruka
Slanje poruke preko Yahooa korisniku zoran845
Određen forumom Re: Barrow Hill

Citat:
Boranija kaže: Pregled poruke
Па можда и буде добро...
Citat:
markoca kaže: Pregled poruke
Skroz je ok.
Šta reći (a ne zaplakati)?
Posle ovakvih (podrobnih i obrazloženih) komentara jedva se usuđujem da napišem nešto više o igri (sve je već rečeno), ali da probam da i ja kažem svoje.

(Iz dnevnika igranja BH)

Pokrećem avanturu dvoklikom na ikonu koja ima šaru koju ću mnogo kasnije videti tokom igranja. Ispod hrpe kamenja piše Shadow Tor. Logo izdavača. Kreće jeziva muzika čije mi povremeno škripanje ide niz kičmu. Granje boje breze tvori slova na tamnoj pozadini i čitam: "Barrow Hill". Prizor se menja, vidim sveću u polumraku neke šume. Neko kresne šibicu, fitilj sveće plane i sa leve strane se pojavi list hartije po kome sablasno niču stavke menija: New Game, Load, Options, Credits, Quit. Ne počinjem još. Klikom na Options vidim da mogu da podesim prikazivanje opisa predmeta (Inventory Descriptions), dobijem (odlično i koncizno sročenu) osnovnu pomoć u vezi sa igranjem ove avanture (Help), podesim nastavljanje igre nakon čuvanja neke pozicije (Resume Game After Save).



Ovako (originalno i efektno) se otvara jedna od boljih avantura u koje sam se upustio. Naravno da sam dosta toga o BH čuo još mnogo pre (sećam se kada se pojavila 2006. godine, tu negde baš kad sam igrao Scratches), ali nekako sam je do sada preskakao. Malo sam se pribojavao da je igra napravljena po receptu loših horora u kojima se konzumenti zastrašuju naglim iskakanjem karakondžula iz žbunja ili sa tavana neke straćare, a sa druge strane (kao ordinarna kukavica) izbegavam horor-avanture.

Srećom po mene, pokazalo se da je strava u Barrow Hillu daleko prefinjenija (mada na mahove i mnogo intenzivnija) od one u jeftinim hororima ŠLJ-produkcije kakve uglavnom imamo prilike da gledamo.

Šta se desilo kada sam kliknuo na New Game? Obreo sam se u kolima (neki karavan) na autoputu u nepoznatoj zemlji. Precrkao sam od straha što sam na pogrešnoj strani puta, ali mi je brzo sinulo da sam negde u Velikoj Britaniji i da je normalno da sve bude naopako. Prijatan ženski glas iz automobilskog radija mi je govorio (otprilike, jer titlova - zaključio sam to sa rezignacijom - nije bilo) da slušam BHR (kasnije sam saznao da je to Barrow Hill Radio, lokalna stanica koju drži devojka po imenu Ema Hari (Emma Harry) i da se program emituje iz automobilske prikolice uparkirane u obližnjoj baruštini), da je jesenja ravnodnevica i da sam negde u Kornvolu (osvežavanje znanja iz geografije putem Interneta mi je pomoglo da shvatim da je to ono poluostrvo na jugozapadu Velike Britanije).
Dok sam tako vozio kroz šumu jednim od tipično engleskih, uskih (kako li se tu samo kola mimoilaze?) puteva, počelo je da se smrkava, pun mesec su stali da zaklanjaju oblaci, neka sova je kunjala na grani kraj druma, a moj motor je naprasno krenuo da štuca i na kraju je trokirao pa sam se zaustavio negde u pomrčini. Mrak kao testo. Okrećem ključ (malo mi je neobično što to radim, jer u stvarnom životu ne vozim), motor vergla ali nikako da opet upali. Sa starog hrasta pored puta pada jedan od prvih listova nadolazeće jeseni i shvatam da je интро gotov i da nadalje ja imam glavnu reč.

Tako je počelo moje istraživanje izmišljenog arheološkog lokaliteta (Barrow Hill je fiktivna neolitska nekropola, zemljana humka na vrhu brda oko koje su poređani uspravljeni menhiri*, veliko izduženo kamenje) i njegove bliže okoline. Cilj igranja je da se ustanovi šta se to čudno desilo pri iskopavanju kojim je rukovodio arheolog Konrad Mors (Conrad Morse) i da se pronađe put da se alarmantno stanje stvari popravi (ne mogu da vam kažem tačno šta i kako, da nekom ko ovo čita ne bih pokvario zabavu).

* na bretonskom "men hir" znači "dugački kamen"

Način na koji se BH igra nije ni nov ni senzacionalan: idete okolo, gledate, slušate, istražujete, prevrćete i skupljate sve što nije ankerovano za tlo. Ono što je u ovoj avanturi jedinstveno je fluidnost odvijanja radnje, ponajviše zahvaljujući odlično koncipiranim i na sve strane razbacanim хинтовима (u vidu pisanih/zvučnih/video poruka, dnevnika, pisama, radio-emisija, diktafonskih zapisa, turističkih brošura, razglednica, itd; ima ih čak i datih putem ukrštenih reči!). Ne sećam se da sam neku drugu avanturu igrao satima a da mi nijednom nije ustrebala bilo kakva pomoć (jedini put sam se latio UHS hint fajla ove igre tek kad sam je završio i to da bih video čime se otvara nešto za šta sam znao da se otvara ali nisam uspeo da otkrijem čime; ispostavilo se da bi mi ono što je bilo tamo sakriveno malo olakšalo posao, ali (očigledno) to nešto nije bilo neophodno pronaći da bi se avantura uspešno okončala). Igra je išla glatko, malo zahvaljujući mom iskustvu (ipak sam preturio iza leđa više desetina naslova) a mnogo više zahvaljujući silnom trudu koji su autori - sjajni Mat Klark (Matt Clarke) i njegov pajtos, dobro poznati entuzijasta, Džonatan Bouks (Jonathan Boakes) uložili u kreiranje ove vanserijske igre.
Nikakav bag, nikakvo štucanje, nema zastoja, nema gluposti - samo sati i sati (mada ne previše njih) neverovatne zabave i istraživanja/mozganja.

Poslednja ispravka: zoran845 (5.6.2011 u 18:15)
zoran845 je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku zoran845 na korisnoj poruci:
Shlaymara (6.6.2011)