Život sa kompjuterašem
Autor: Sanja Petrovic
(Noah's wife)
Z A J E D N I C K I Z I V O T
kratak vodic i savetnik za sve one koji se odluce
za zivot sa programerima
NAPOMENA: Svi dogadjaji i likovi opisani u ovom vodicu su istiniti. Svaka
podudarnost sa stvarnoscu je namerna
GLAVA I
- Upoznavanje -
Kako prepoznati "kompjuterasa", ogrezlog u programiranju i slicno?
Kada na ulici vidite muskarca (nemam nista protiv zena, ali mislim da su
pomalo glupe za to) cije su beonjace crvene, a oci se cakle, kosa neuredna,
cesto prljava, coveka sa bradom od 2,3,...,5,...,7 dana, krajnje nemarno
obucenog i koji ima relativno aljkav odnos prema svom spoljasnjem izgledu,
nemojte pomisliti da je neki "teski narkoman". Mozda time ne biste mnogo
pogresili jer to i jeste neka vrsta neizlecivog poroka. Ovakav fizicki
izgled odaje tipicnog "kompjuterasa". Pruzi li vam se prilika da razgovarate
sa njim (caskate) i dalje cete biti u dilemi. Te naizgled svestrane
osobe pricace sa cama o vremenu, sportu, politici sa zarom jednog Engleza,
sportiste ili penzionera-politicara-dokolicara. Pomislicete - kako divan
covek, pun strpljenja i tema za razgovor. Blagoglagoljiv i mio. Ali
upamtite - to je velika carka !!! Usput cete primetiti kako ima nezne
ruuke, ali zapustene nokte. Ne propustajte to slucaju. To je definitivno
"kompjuteras"! Pa, ako ste spremni da sebe zrtvujete, prihvatite poziv
na drugi sastanak (ukoliko ga uopste bude, jer su oni vrlo probirljivi -
cim osete da vi niste pogodan teren za sirenje njihovih ideja, nece se
dvoumiti u vezi ponovnog vidjenja). Sacekajte taj sledeci susret. Posle
uobicajenog pitanja: "Cime se bavite?" on ce vam povrsno odgovoriti:
"Kompjuterima.", ispitujuci teren. Ako pokazete malo interesovanja,
spasa vam nema. Kad smo vec kod price, vremenom cete primetiti jos jednu
stvar: sem kada je rec o kompjuterima, njihovi uobicajeni odgovori bice:
DA, NE, MOZDA, ili samo klimanje glavom, dok kasnije ne pocnu da vas
ignorisu. Ali otom-potom. Vratimo se na prve razgovore i upoznavanja.
Dakle kada zapocne razgovor na temu svog posla, pomislicete
kako vodite diskusiju na ravnoj nozi, her se i vi s vremena na vreme
ubacujete u pricu, a on vas, sa uvazavanjem (ali samo naizgled), slusa.
Ustvari, on tog trenutka misli kako je velika gnjavaza objasnjavati
te "slozenee stvari" jednom nepopravljivom laiku. Ali ne ocajavajte.
Vremenom ce se zaboraviti u prici i jadace vam se, kao najvecem
strucnjaku kako "tam oneki fajl pravi probleme", ne primetivsi vas
zblanuti pogled i prikrivenu dosadu. Vasim sastancima po kaficima i
drugim javnim mestima vec je odzvonilo. Cim proceni da ste uleteli u
paukovu mrezu, odvuci ce vas u svoju jazbinu tako da nikad vise ne
ugledate svetlost dana.
|