Citat:
nameless1 kaže:
... koliko se meni čini, ništa od njega nije prevedeno na srpski
|
Na svu sreću, to se samo tako tebi čini: priče Harlana Elisona su prevođene na srpski jezik u raznim edicijama ("Prosvetina" biblioteka "Kentaur", "Polaris" Zorana Živkovića i Žike Bogdanovića - da pomenem samo neke za koje čak i ja - ne naročito veliki ljubitelj naučne fantastike - znam). Glavni razlog što nije više prevođen je osobenost njegovog načina pisanja: stalno je (kako to u odrednici o Harlanu Elisonu u svojoj "Enciklopediji naučne fantastike" veli Zoran Živković) "pravio opite sa jezikom, pripovedačkim postupcima, stilom." "Ova sklonost ka eksperimentu ide sve do nivoa sintakse i interpunkcije čija se kruta pravila neretko prenebregavaju zarad postizanja posebnih efekata."
Kada se ovo ima na umu (uz upitnu isplativost izdavanja knjiga uopšte), jasno je da su bili retki ljudi koji su bili spremni i kvalifikovani da kvalitetno prevode dela H. Elisona.
Citat:
nameless1 kaže:
romane nije pisao
|
Nije tačno. Napisao je četiri romana: "Čovek sa devet života" (The Man with Nine Lives) (1960), "Čovek usuda" (Doomsman) (1967), "Feniks bez pepela" (Phoenix Without Ashes) (1975) - sa Edvardom Brajantom, i "Grad na rubu večnosti" (The City at the Edge of Forever) (1977).