30.1.2009, 3:33
|
#3597
|
Starosedelac
Član od: 25.10.2007.
Lokacija: Bor
Poruke: 1.529
Zahvalnice: 189
Zahvaljeno 505 puta na 323 poruka
|
Re: Pogodi avanturu
Ime: So Blonde
Razvojni tim/Izdavač: Wizarbox / Eidos
Godina: 2008
Pogled/Izvođenje: treće lice
Tema: humor, avantura na piratskom ostrvu
Radnja: Razmažena sedamnaestogodišnjakinja (neko bi rekao da je ovo pleonazam!) uživa u krstarenju, kad najednom – izbija nevreme. Vetar je jak, paluba klizava, a ljigavko sa kojim plavušica ćereta ne čini ništa da joj pomogne – štaviše, zainteresovaniji je za spašavanje sopstvene bu... zadnjice. Devojka tako dospeva u more, no tu je, na svu sreću, čeka gumeni čamac za spašavanje... Sledećeg jutra se budi na ostrvcetu, koje „bi bilo stvarno ekstra, mislim ono, stvarno opušteno, samo da mi foun nije izgubio mrežu, a i ovi lokalni paori ne znaju ni da me upute do najbližeg kozmetičara... Mislim, duuuh.“
Tip grafike: 2d pozadine, real-time 3d cell-shading renderovani likovi, uz stvarno glatku animaciju.
Oficijalni sajt: http://www.wizarbox.com/
Opis: http://www.sk.rs/2008/08/siop09.html
UHS link:
Za: Odlična grafika. Dobra sinhronizacija većine likova. Gusari! Tropsko ostrvo! Tinejdžerke u bikiniju! Tulumbe! Sve sem ovog zadnjeg! Disclaimer: mole se sve politički korektne osobe da ne pročitaju, zanemare i bace u zapećak sledeću rečenicu: Uprkos činjenici da su avanturu pravili Nemci, ona sadrži i neke duhovite opaske!
Protiv: Bilo bi lepo da su se autori odlučili gde da smeste humor: nit’ je za decu, nit’ za odrasle. Deca jednostavno ne bi ukapirala, ili bi ostala potpuno ravnodušna, naspram većeg dela klozetskih fazona (od kojih su neki čak i dobri), dok se odrasli pitaju gde su već jednom te hentai scene na koje, dovraga, čekaju od početka?!
Ničim izazvane dodatne napomene: u igri postoje i mini igre. Njihova uloga je dvojaka: 1) da iznerviraju većinu igrača, i 2) da izazovu nostalgiju kod svih koji su osamdesetih imali priliku da vide ručne „video-igrice“, LCD zezancije sa likovima koji su se kretali u jednom frejmu po sekundi, činili „bi-bi-bip“, i, u stvari, bili poprilično zabavni... U neku ruku ih možemo smatrati pretečama (u stvari, čukun-tečama) današnjeg PSP-a.
|
|
|