Možda krajem godine, ali u prvoj polovini sigurno ne. Izjednačenje marke i dinara je prvo dovelo tek do toga da ne moraš da trčiš s posla da promeniš u marke dok još nešto vredi, ili na primer da poštar "ne zakasni" s penzijom dan-dva, prebaci pare u marke i nazad, zaradi na razlici i onda baksuznom penzioneru isplati dinare kad vrede daleko manje.
Naravno prodavnice su se popunjavale jer se roba više nije prodavala s gubitkom (mada je i država žmurila na šverc iz Mađarske), ali nije to tako brzo išlo. Standard se tek malo "oporavio" (veštački) kad je prodat Telekom.
http://www.vreme.com/arhiva_html/471/02.html
Sećam se da sam početkom 1994. tražio da mi kupe Zabavnik (koštao je na primer dinar i po, nije više mogao da se čeka četvrtak pa da se kupi stari broj budzašto), roditelji su bili u fazonu "ajde beži da li si normalan"
(pre sankcija smo ga kupovali redovno godinama.)
Inače odnos 3:1 je bio samo na papiru, u banci si teško mogao da nađeš marke, a na ulici je naravno bio ulični kurs.