Kredencijali (pisma kredencije) se na druge slovenske jezike prevode kao:
Beloruski: Даверчая грамата
Hrvatsli: Vjerodajnice
Poljski: Listy uwierzytelniaj¹ce
Ruski: Верительные грамоты
Slovacki: Poverovacie listiny
Gramota je rec vizantijskog porekla i odnosi se na razne dokumente koji imaju administrativnu vaznost (naredjenja, ukazi i sl.).
Dakle, dokument koji garantuje poverenje. Najvise mi u duhu srpskog jezika zvuci rec: uverenje (kao sto imamo opstepoznato lekarsko uverenje) ali ona nije latinskog porekla pa onaj ko je koristi nece izgledati previse inteligentno u ocima polupismenog sveta. Kada kazes kredencijal, zvucis nekako svetski, mocno, diplomatski, nacitano a uverenje je dosadna rec za prost narod.