Citat:
zoran845 kaže:
Na svu sreću, to se samo tako tebi čini: priče Harlana Elisona su prevođene na srpski jezik u raznim edicijama ("Prosvetina" biblioteka "Kentaur", "Polaris" Zorana Živkovića i Žike Bogdanovića - da pomenem samo neke za koje čak i ja - ne naročito veliki ljubitelj naučne fantastike - znam).
|
Jbga, da imam koju banku vise, ili da sam odmalena citao SF, verovatno bih znao za to.
Sakupio sam dosta knjiga iz 'Kentaur' i 'Polaris' edicija, ali na cika Harlana ne naleteh (verovatno su u onim antologijama). Evo, sad vidim da ima par njegovih prica u 'Politikinom zabavniku' iz osamdeset pete..
Citat:
zoran845 kaže:
Nije tačno. Napisao je cetiri romana: "Čovek sa devet života" (The Man with Nine Lives) (1960), "Čovek usuda" (Doomsman) (1967), "Feniks bez pepela" (Phoenix Without Ashes) (1975) - sa Edvardom Brajantom, i "Grad na rubu večnosti" (The City at the Edge of Forever) (1977).
|
Nije tacno. Sad sam kopao po internetu (
)- jbt, ne mozes da nadjes koliko je covek romana napisao, a sve je izgleda van stampe- i ispada da je napisao
tri romana (1. The Man with Nine Lives- drugi naziv za 'The Sound of the Scythe', 2. Spider Kiss, 3. Web of the city- ova poslednja dva, koji zapravo jesu romani, nisi napomenuo
); ostalo si naveo su novele (Doomsman) i scenariji za neke TV serije, kao taj 'Feniks bez pepela' kojeg je Brajant (ne Kobi) pretocio u roman, bez Harlija (on je kasnije radio na stripu), 'Grad na rubu vecnosti' takodje..