[SweetDalilah]

Utisci iz prvog Chaptera:

Prvo, gluma je odlična , način na koji Fay dosta profesionalno i hladno daje svoje komentare na stvari (da bi utisak da je iz budućnosti bio jači),
(zatim ako ste tokom razgovora sa Nigelom izabrali opciju da ona odbije da sastavi antenu) vidljiva je nagla promjena u njenom glasu, u vidu dosta povišenog i bahatog tona

Spoiler za vezan za Fay:

(kasnije ćemo vidjeti da je Nigel bio jedini kome je imala pravo da se pobuni dok Salvadoru ne smije ni da zucne, nadam se da će se to promijeniti)

Zatim način na koji su se Fay i Nigel opraštali je bio spektakularan, jedna od najsnažnijih scena do sad (ona mu govori da su svi članovi tima mrtvi, pokušava da ga spasi, on joj govori da je prekasno, da nađe drugi tim i daje joj kristal)
Pored dobrih glasova i glume, tu su prisutne i odlične, tj savršene facijalne ekspresije



Zagonetke su srednje teške, što je po meni dobro kao npr sklapanje antene, za koje sam izdvojila poprilično mnogo vremena,
i iako je tu bio skip button, ja nisam ni pomišljala da ga kliknem.
E sad jedina zagonetka koja me je nervirala jeste kako da pređem sa jedne strane mosta na drugu. Ne biste vjerovali koliko mi je trebalo da skontam da se treba podići daska sa dva kamena, samo da bi se prebacila na druga dva kamena. Osjećala sam se kao da igram Frogera.

Sad jedino što mi se ne dopada je priča naravno:
Svi su umrli, zašto su morali svi da umru ? E hajd sad što su umrli, nego što su morali prikazati kako je tipu (Joseph) koji je visio sa Eiffelovog tornja rascopana lubanja

Spoiler za za bluzera:

to je onaj što si mislio da je Duve

Istoimena scena i još još nekoliko iz tog trenutka:


I dolazimo do grafike: Šta tu da kažem, jednostavno prelijepo, od ruševina grada San Francisca, poplavljenog grada, do prelijepih animacija na mostu.