Podatke svoje u slikama čuvam TiPi (Text in Picture) jeste simpatičan program koji služi za zaštitu (tačnije, enkripciju) podataka. Kao što već možete da pretpostavite, radi se o još jednom ostvarenju koje tematici pristupa iz ugla sakrivanja informacija u okviru statičnih grafičkih formata, to jest slika. Ako do sada niste imali prilike da se sretnete sa ovom metodom, ukratko ćemo pojasniti postupak. Korisnik po svom nahođenju bira sliku u okviru koje će se izvršiti skladištenje podataka i stvar prepušta programskoj rutini koja je zadužena da podatke tako upakuje u okviru slike da se ne naruši njen integritet. Na prvi pogled, novonastali fajlovi identični su originalnim, što potvrđuje njihovo pozivanje iz bilo kog grafičkog viewera (slike se na ekranu ne razlikuju ni u jednom detalju ili kvalitetu). Ipak, pažljivijim posmatranjem može se uočiti da je novonastala datoteka neznatno veća od originala, otprilike za „težinu” ubačenih informacija. Međutim, ovaj podatak vam neće puno značiti ukoliko pri ruci nemate originalnu sliku, mada je i tada, sem sumnje da nešto nije u redu, moguće nešto zaključiti/učiniti. Bez posedovanja odgovarajućeg alata ili šifre, po pitanju „izvlačenja” upisanih podataka ne može se apsolutno ništa učiniti.TiPi krasi izuzetno jednostavno korisničko okruženje koje donosi sve potrebne opcije na samo jednom ekranu. Da biste podatke od značaja „zalepili” za neku sliku, potrebno je da prođete svega četiri koraka. Prvo je, logično, na redu odabiranje slike u okviru koje će se izvršiti čuvanje, zatim sledi selekcija podataka, potom pritiskanje dugmeta za otpočinjanje procesa „lepljenja” i, na kraju, snimanje novonastale slike na hard disk. Zanimljivo je što su autori, pored ubacivanja tekstualnih poruka (kucaju se na licu mesta), predvideli i mogućnost sakrivanja fajlova bez obzira na tip i ekstenziju. Jedini ograničavajući faktor može da predstavlja njihova veličina, s obzirom na to da u okviru svake slike nije moguće ubaciti neograničen broj podataka. Raspoloživi prostor zavisi od veličine odabrane slike i jasno je brojčano predstavljen na ekranu. Ukoliko vam se učini da sigurnost ovako sklonjenih podataka nije velika (da bi se „otkrili”, dovoljno je sliku učitati u TiPi), izlazne slike mogu se dodatno zaštiti šifrom. Koristi se poznati sistem enkripcije Blowfish. Iako navedene mogućnosti odlično zvuče na papiru, TiPi u praksi pati od nekoliko nedostataka koji će mu znatno ograničiti upotrebnu vrednost. Osnovna zamerka odnosi se na nemogućnost sakrivanja više fajlova simulatano u okviru jedne slike, čak i ako postoji dovoljno praznog prostora za to. Slična situacija je i sa tekstualnim porukama (doduše, postojeće poruke mogu da se edituju do mile volje), a nije dozvoljeno ni kriptovanje teksta i fajlova u isto vreme. Ograničavajući faktor može da bude i to što je sakrivanje podataka moguće izvršiti isključivo u okviru PNG formata zapisa, pa se neposredno pre preuzimanja akcije korisnik može naći u situaciji da mora da posegne za koverzijom iz formata u format iz nekog drugog programa. S obzirom na jednostavnost upotrebe i iskazane nedostatke, čini nam se da je TiPi namenjen manje zahtevnim (čitaj: neiskusnim) korisnicima koji žele „na brzaka” da sakriju nekoliko redova teksta ili neki inkriminišući fajl od znatiželjnih pogleda, a nemaju mogućnosti da uče napredne metode. Oni drugi već će naći načina kako da ceo proces obave na drugi način, pa makar im za to bila potrebna koja pinkica slobodnog vremena više. Vladimir PISODOROV | | |