Upravljačko-graditeljske simulacije imaju dugu tradiciju na PC platformi. Sve je počelo pre tačno dvadeset godina pojavom Maxisovog SimCityja, a ubrzo su usledili i drugi serijali, uključujući tu Caesar i Settlers. Nažalost, većina franšiza koje su nam nekada pružale dane i dane pažljivog planiranja i uživanja u razvoju malog naselja u jaku imperiju danas ili ne postoje, ili su prolaskom kroz brojne ruke nestručnih timova izgubile na kvalitetu i postale neprepoznatljiv komercijalni otpad koji se kiti nekada slavnim imenom. Izuzetaka, na sreću, ima, a jedan od njih je sjajni serijal Anno Domini koji je još od prve igre, objavljene 1998. godine (Anno 1602), u fokusu imao naseljavanje Novog sveta.Nova igra iz serijala Anno vremenski je smeštena u burnu 1404. godinu. Podsetimo, to je vreme nakon što su Mongoli zarobili nama poznatog Bajazita i tako u Otomanskom carstvu pokrenuli građanski rat u kojem je važnu ulogu, između ostalih, imao i naš despot Stefan Lazarević. Igra je i geografski smeštena baš tu negde u Maloj Aziji, a igrača stavlja u ulogu novopostavljenog feudalca kome je kralj Džordž omogućio da ostvari svoje snove u novom svetu – na malom mediteranskom ostrvu. Setite se, u to vreme Amerika, koja je kasnije dobila odrednicu Novi svet, još nije bila poznata Evropljanima. Kao i u prethodnim delovima, igraču je na početku dodeljen jedan trgovački brod, pomoću kog on gradi svoje malo carstvo od nule. Gameplay se bazira na ekonomiji, iako postoje i strateški elementi, te je potrebno obratiti pažnju na međuzavisnosti u procesima proizvodnje. Na primer, da bi se proizvodio čelik, potrebni su ugalj i gvožđe. Međutim, da bi se kopala ruda gvožđa, neophodno je izgraditi kamenolom, bez kog se ne mogu zidati potrebne građevine, a pre toga obezbediti alat i drvo, te radnu snagu. Da bi se radnici uopšte naseljavali u vašem mestu, neophodno je obezbediti im hranu podizanjem ribarskih koliba, pametnim pozicioniranjem crkve omogućiti to da što više kuća ima pristup religiji, a onda zasaditi i plantaže koje će praviti jabukovaču. Sve to opet neće funkcionisati ako građevine nisu povezane putevima. Zvuči komplikovano? Samo ako igrate prvi put. Svako ko je igrao bar jedan prethodni naslov iz serijala Anno snaći će se od prvog trenutka. Za svaki slučaj, početak kampanje urađen je u vidu tutoriala, gde igrača savetuje i njegov napredak prati dobrodušni velikaš iz susedstva. Sa njim i ostalim susedima možete trgovati, a kasnije u toku igremožete napraviti i automatizovane trgovačke rute i ostvariti komplikovanije diplomatske odnose.Kroz igru se napreduje razvojem naseljenog mesta i rešavanjem zadataka koje dobijate od NPC likova. Da bi vaši podanici mogli da napreduju i vremenom postanu pripadnici viših staleža, morate podmiriti sve njihove potrebe (hrana, jabukovača, košulje, crkva...). Bez viših staleža nema ni naprednih građevina ni jedinica. Zadatke, pak, najčešće obavljate direktnim upravljanjem brodovima i oni se svode na sakupljanje izgubljenog tereta, dostavu pomoći ili robe u određene luke i slično. Vremenom će zahtevi postajati sve veći, pa će biti potrebno dobro planiranje sopstvene ekonomije kako ispunjavanje tuđih želja ne bi ugrozilo vaše ostrvo i njegov mir. Često će questovi namerno biti smišljeni tako da traže malo razmišljanja, te ih je nemoguće obaviti bez interakcije sa drugim igračima na mapi. Upravljački interfejs je jednostavan i krajnje intuitivan. U vrhu ekrana nalazi se statusna linija koja u svakom trenutku prikazuje količinu resursa, naziv naselja koje se posmatra i resurse koje može da proizvodi, jer nemaju sva ostrva iste uslove za proizvodnju. S leve strane prikazuju se važni događaji i questovi, a u donjem levom uglu je mini-mapa terena, uz koju je priložen detaljniji statistički pregled stanovništva i ekonomije. Glavni meni smešten je u donji desni ugao ekrana, a poziva se pomoću šest komandnih ikona. Svaki podmeni prikazan je pomoću kartica koje izlistavaju pojedinačne komande za građenje, rušenje ili trgovinu. Na primer, u prvom stupnju razvoja moguće je praviti samo osnovne građevine. Kada igrač ispuni zahteve koje mu igra postavlja, i njegovo stanovništvo uznapreduje, pojaviće se druga kartica koja će omogućiti izgradnju kompleksnijih građevina i tako dalje. Grafika u igri je, jednom rečju, fenomenalna. Priložene slike ne mogu verno da predstave koliko lepo i detaljno izgledaju građevine i jedinice, atmosferski efekti i geografija terena. Utisku doprinose i uvodne animacije koje oponašanjem animiranih ulja na platnu dočaravaju atmosferu epohe i pokazuju da je pažnja zaista posvećena svakom detalju. Zvučni efekti pristojno su urađeni, a muzička podloga prati dešavanja na ekranu i ni najmanje ne smeta pri igranju. Najveći problem kampanje je, kao i u prethodnim delovima, to što se prilikom pokretanja svake misije poništi sve što je igrač izgradio u prethodnoj, te je neophodno započeti partiju sa predefinisanim objektima koje nam dodeljuju autori igre. Ovim se čuva kontinuitet priče i olakšava posao programerima, ali nakon nekoliko uzastopnih misija to zna da dosadi. Zato je tu neprekidna igra (Continous Game), svojevrstan sandbox mod u kojem nema ograničenja tog tipa, a postoje i predefinisani scenariji ekonomskog ili strateškog tipa za sve igrače koji žele uže usmerenje i veći izazov. Tokom igranja moguće je otključati unikatne predmete i jedinice koje se kasnije mogu koristiti za dobijanje specifičnih bonusa, ali i ostvariti razna dostignuća koja dozvoljavaju upotrebu drugačijih avatara u profilu, korišćenje unikatnih boja jedinica ili titule ispred imena. Ove i druge zanimljivosti kupuju se u Domu slavnih u okviru igračkog profila. Anno 1404 je sjajna igra i pravi je predstavnik svog žanra. Ima zanimljivu kampanju punu preokreta, odličan sandbox mod i pregršt sitnica zbog kojih vredi igrati „još malo”, a sve to je upakovano u sjajnu grafiku i jednostavan upravljački interfejs, bez prevelike hardverske zahtevnosti. Igru toplo preporučujemo svim ljubiteljima upravljačkih simulacija. Nikola BULJ | | |