Višestruki povratak korenima Posle pet godina pauze, studio Volta Diznija vraća se tradicionalnoj animaciji filmom „Princeza i žabac”, rađenim na osnovu romana E. D. Bejkera „Princeza žaba” iz 2002. godine (koji je pak inspirisan klasičnom bajkom braće Grim). Ovo je verovatno prvi klasično animirani film koji je tako pravljen zahvaljujući, paradoksalno, kompjuterskoj animaciji. Naime, Džon Masker i Ron Klements, režiserski tandem koji je odgovoran za klasike kao što su „Mala sirena” i „Aladin”, nakon neuspeha filma „Planeta sa blagom” (naspram CGI hitova iz Pixara i Dreamworksa), ostao je bez posla. Utočište su našli nigde drugde do – u Pixaru. Nakon što je Dizni kupio Pixar, krug se zatvorio, a Masker i Klements su dobili novu šansu. Ovo bi trebalo da bude još jedan film Diznijeve stare škole za celu familiju. Pun smeha, zabave, akcije i, naravno, pesama za koje je još jednom odgovoran višestruko nagrađivani Rendi Njuman.Smeštena u Nju Orleans prošlog veka, priča prati mladu konobaricu Tianu, koja je kao mala čula bajku braće Grim. Kada mladog princa Navina oholi vudu čarobnjak pretvori u žapca, Tiana je uverena da može poljupcem da mu vrati ljudski oblik. No, na njen užas, poljubac pretvara i nju u žabu i sada ona i Navin moraju da pronađu Mamu Odi, dobru vudu sveštenicu koja može da im pomogne da ponovo postanu ljudi. Za razliku od većine animiranih filmova, ovde su velika imena poput Opre Vinfri, Džona Gudmena i Terensa Hauarda ostala rezervisana za sporedne uloge, dok su naslovne role poverene mladoj Aniki Noni Rouz i Brunu Kamposu. Film pretenduje na to da bude tradicionalna šašava avantura sa čudnim životinjama i još čudnijim ljudima zahvaljujući smernicama koje je odredio Džon Lesiter iz Piksara. Njegovo mišljenje je da 2D animacija ne treba da bude što približnija svojoj CGI konkurenciji već da treba da teži onome što je Dizni usavršio tokom pedesetih godina prošlog veka. Zapravo, da dozvoli koloritu i stilu animacije da budu deo pripovedanja, a ne tehnološko ograničenje. Da li su mladi naraštaji toliko ogrezli u trećoj dimenziji kompjuterski animiranih crtanih filmova ili u njihovim srcima i dalje ima mesta za klasično crtane filmove? „Princeza i žabac” će biti najbolji test za to, jer nije u pitanju klišeizirano smenjivanje jurnjave i pesama, čemu su mnogi animirani filmovi počeli da teže, već kombinacija dobrog romana za mladu publiku i posvećenosti dokazanih velikana animacije. Sad još samo da ga dočekamo i u našim bioskopima. Dragan KOSOVAC | | 


|