NoMachine 5.1 Davno su prošla vremena kada smo bili presrećni ako bismo bili vlasnici jednog računara. Tehnološki napredak i konkurencija su drastično oborili cene kompjuterske opreme pa je danas sasvim normalna pojava da u okviru domaćinstva imamo po nekoliko računara, telefona i tableta povezanih u mrežu. Da ne govorimo o manjim preduzećima gde je pet do deset računara prirodno stanje stvari. U takvim okruženjima uvek postoji potreba da se sa jednog računara pristupa resursima ostatka sistema i da ne ustajući sa mesta obavimo posao na nekom drugom mestu.Da bismo pred sobom imali spisak računara na koje možemo da se priključimo, potrebno je da na tim računarima prethodno bude instalirana instanca istog ovog programa koja u sebi sadrži kako klijentski tako i serverski deo. Pri tome, serveri se automatski oglašavaju na mreži i za njihovo korišćenje nije potrebno ništa osim poznavanja korisničkog imena i lozinke računara na koji se priključujemo. Što je najlepše u celoj priči, NoMachine je dostupan na sve tri popularne desktop platforme današnjice (Windows, Mac, Linux), kao i u varijanti za mobilne uređaje pod operativnim sistemima iOS i Android (za sada je podržan rad samo u klijentskom režimu). Slobodno se može reći da je u pitanju najbolji izbor za daljinsku kontrolu u heterogenim radnim sredinama. Što se Linuxa tiče, podržane su sve glavne arhitekture, uključujući i ARM, što će i te kako obradovati vlasnike „malina” i sličnih računara.  | Klijentski modul nam omogućava da preko njega upravljamo drugim računarima i rad sa njim započinjemo prolazeći kroz jednu vrstu „čarobnjaka” koji služi za uspostavljanje konekcije. Prvi ekran nas obaveštava o najznačajnijim delovima korisničkog interfejsa koji će se pojaviti na sledećem ekranu, a kada do njega dođemo, program automatski pretražuje lokalnu mrežu na postojanje instalacija sa oznakom servera. Tu bi trebalo da se pojavi spisak eventualno pronađenih računara, a ukoliko je on prazan, moguće je pokušati sa ručnim unošenjem IP adrese servera. Povezivanje je moguće kako putem glavnog protokola programa pod nazivom NX tako i putem standardne SSH konekcije. „Čarobnjak” nam daje mogućnost da izaberemo prenos multimedijalnih podataka putem UDP-a, što je mudar izbor koji doprinosi brzini rada. Nakon ovog koraka trebalo bi da se pojave osnovni podaci o računarima kojima nameravamo daljinski da upravljamo.Sada možemo da pređemo na proces konektovanja unošenjem korisničkog imena i lozinke udaljenog računara. Tu nas dočekuje novi „čarobnjak” koji objašnjava nove elemente korisničkog interfejsa. Na dnu ovog prozora se nalaze ikonice preko kojih možemo da biramo način na koji će udaljeni ekran biti prikazan na našem računaru. Zatim sledi dijalog koji nas upoznaje sa interfejsom menija aplikacije, kao i još jedan ekran koji nas pita da li će taj meni biti prikazan kao prozor ili će pokrivati ceo ekran. U sledeća dva koraka određujemo da li će server slati audio-sadržaje prema klijentu i da li će rezolucija udaljenog ekrana biti promenjena da bi odgovarala računaru sa kojega pratimo njegov sadržaj. Posle svega toga se, napokon, oslobađamo zagrljaja „čarobnjaka” i prelazimo na rad sa udaljenim računarom.  | Što se tiče glavnog posla koji obavlja, programu je moguće izreći samo reči hvale. Ovo je jedan od najbržih programa koje je autor teksta imao priliku da koristi u poslednjih petnaestak godina. Nećemo reći da je jednako brz kao da radimo na fizičkom računaru, ali je tu negde, na 80 do 90 procenata, što je sjajan rezultat. Ukoliko je prozor na lokalnom računaru manji od rezolucije na serveru, slika se skroluje automatski kada dođemo do ivice prozora.Da bismo pristupili meniju, potrebno je da kursor miša postavimo u sam gornji desni ugao prozora, ispod naslovne linije. Osim standardnih mogućnosti koje se odnose na ponašanje ulaznih uređaja (miš i tastatura), jačine zvuka, aktiviranja mikrofona na serveru i podešavanja modaliteta prozora za praćenje udaljenog desktopa (praktično kopirane funkcije sa dna dijaloga), tu se nalazi još nešto što zaslužuje čistu desetku. Naime, kada kliknemo na opciju pod nazivom Devices, pred nama se pojavljuje spisak uređaja koje možemo da priključimo na lokalni ili udaljeni računar. Tako, recimo, možemo priključiti štampač ili čitač pametnih kartica ili bilo koji uređaj priključen na USB, bez obzira na to o kojem se operativnom sistemu radilo. Međutim, ono što ostavlja najjači utisak jeste mogućnost priključivanja logičkih diskova sa drugih sistema da funkcionišu kao da su na lokalnom računaru. Svi koji su koristili ovaj tip softvera znaju da je to pitanje kod konkurenata rešeno dosta mučno. NoMachine omogućava da vrlo jednostavno i brzo ostvarite povezivanje diskova sa udaljenog na lokalni računar ili obratno, bez obzira na to koji operativni sistem oni koriste! Uskoro bi trebalo da se pojavi nova verzija programa koja će doneti mnoštvo velikih unapređenja od kojih su najvažnija ona za podršku „bezglavih” (headless, bez monitora) Linuks konfiguracija, dinamičku promenu rezolucije bez intervencije na računaru, sakrivanje slike na udaljenom računaru (u svrhu sigurnosti) i podršku za tehnologiju Nvidia NVENC koja omogućuje prenos HD video-strima koji je približan onome što se može videti na originalnom monitoru. Sve to uz dalje poboljšanje performansi programa. • • • Ukoliko ste vlasnik nekoliko računara koje želite da koristite sa jednog mesta ili ste zaduženi za održavanje većeg broja mašina, NoMachine je program koji ćete brzo zavoleti. To će posebno biti slučaj ukoliko radite sa računarima na kojima nije postavljen Windows, pošto ovaj program jednostavno nema konkurenciju kada su u pitanju takve stvari. Ako bi se tražio neki nedostatak, to bi mogao da bude nepostojanje podrške za pristup preko interneta. Kada bi imao i takvu mogućnost, jednostavno mu ne bi bilo premca. Igor S. RUŽIĆ | | |