![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| |||||||||||||||||||||||
Samsung Galaxy Note 10 i 10+
U kapitalizmu, naravno, nema milosti – Samsung je osetio krv i zagrizao kao velika bela ajkula. Rešeni da kapitalizuju na donekle raščišćenom tržištu, upregli su sve snage, potrudivši se da jubilarni deseti Note bude najbolji do sada. Želeli su da naprave telefon koji će biti zlatni standard izgleda i performansi, premijum zverinu koju će svako želeti da šeta i trijumfalno stavlja na sto. U tome su i te kako uspeli – i to ne jednom, već dva puta...
Spoljašnost zaprepašćuje Kada Note 10+ uzmete u ruku, biće vam odmah jasno da držite uređaj koji je za klasu impresivniji od svega drugog što se nudi na tržištu. Kvalitet izrade je besprekoran, telefon je tanak i skockan kao stakleni sendvič oivičen metalnim okvirom, sa ekranom koji se diskretno krivi i utapa u metal. U odnosu na S seriju, kurvatura ekrana je još blaža, a uređaj je kockastiji i mnogo pogodniji za rad, igranje i gledanje najrazličitijih sadržaja. Umesto ureza (notch), kao i kod S10, selfi kamera je rešena punch-hole sistemom. Rupa je pozicionirana centralno i samo je jedna (selfi kamera više nije dvostruka), što je takođe diskretnije od sistema korišćenog na S10, koji je podsećao na okulare dvogleda. Samsung je izgleda jedina kompanija koja je u stanju da implementira rupu u OLED ekranu, što Huaweiu, recimo, još uvek ne polazi za rukom. Ekran je Dynamic AMOLED tipa, prevučen je Gorilla Glass 6 zaštitom i sasvim sigurno je najbolji ekran koji trenutno postoji na nekom mobilnom uređaju. Kontrast, boje, HDR10+ kompatibilnost, osvetljenje, performanse na jakom svetlu, režim rada bez plavog svetla, bukvalno svaki elemenat je skockan do savršenstva. Ako se ložite na ekrane (a ko se ne loži?), ovo će vam biti novi predmet mokrih snova. U odnosu na ranije uređaje iz S i Note serije, desetke imaju nešto drugačiji raspored fizičkih tastera. Power key je izmešten sa desne na levu stranu, ispod volume klackalice gde je ranije stajao namenski Bixby taster (koga više nema). Duži pritisak na power po defaultu poziva Bixbya, a power meni dobijate povlačenjem „roletnice” sa gornjeg dela ekrana, mada to možete da isključite ili podesite na drugačiji način. Bixby i dalje kaska za Google Asistentom i Apple Siri, tako da će ga većina korisnika, nakon kraćeg isprobavanja, verovatno deaktivirati za stalno. Za dugogodišnje korisnike Samsung flegšip uređaja izmeštanje power tastera na levu stranu zahtevaće navikavanje i ponovo punjenje bafera mišićne memorije. Ultrasonični senzor otiska prsta inkorporisan je u ekran, i u odnosu na S10 seriju, pa i na Huaweve flegšipe Mate 20 Pro i P30 Pro, radi mnogo, mnogo bolje. Očitavanje je munjevito i, iako je i dalje sporije nego kod klasičnog fizičkog senzora, predstavlja značajno poboljšanje u odnosu na kompletnu konkurenciju. Prepoznavanje lica, nažalost, nije na nivou Mate 20 Pro, jer Note 10 serija koristi samo selfi kameru, bez infracrvenog 3D skeniranja koje krasi Huaweiev model. Ipak, uz ovako dobar fingerprint neće vam trebati ništa drugo. Unutrašnjost takođe Tradicionalno, Samsungovi flegšip telefoni se razlikuju po ugrađenom čipsetu u zavisnosti od regiona na kojem se prodaju. Evropski i južnoamerički modeli (EMEA i LATAM regije) koriste Samsungove Exynos čipsete, dok američki i kineski modeli imaju Qualcomm Snapdragon alternativu. Čipset ugrađen u Note 10 i 10+ predstavlja malčice unapređenu varijantu onog koji je deo serije S10 – osmojezgarni Exynos 9825 urađen je u 7-nanometarskoj tehnologiji, za razliku od 8-nm koju ima Exynos 9820 (S10). Ta razlika je nevidljiva u realnom radu i da se primetiti samo na sintetičkim testovima. Note 10+ dolazi sa čak 12 gigabajta radne i 256 gigabajta interne memorije, a postoji i model sa 512 gigabajta, koju možete dodatno proširiti microSD karticom u hibridnom slotu. „Obična” Note desetka ima 8 gigabajta RAM-a, 256 gigabajta interne memorije, a nedostaje joj i microSD slot. Oba telefona su brza kao munje, tako da nema smisla nešto posebno tupiti o njihovim performansama – šta god da radite na njima, leteće! Sve igre ćete terati na maksimalnim podešavanjima, osećajući da uređaji imaju masnu rezervu snage za naslove koji će tek doći. Bukvalno će vam biti žao što ekran ne može da prikaže više od 60 fps, kao što to mogu neki namenski igrački telefoni (Asus ROG Phone II, na primer). Model 10+ ima bateriju kapaciteta 4300 mAh, dok 10 dolazi sa 3500 – oba modela bez problema izdržavaju čitav dan intenzivnog korišćenja. Oba uređaja podržavaju bežično punjenje po Qi/PMA standardima (15 W), kao i klasično brzo punjenje do 45 W. Nažalost, uz oba telefona dobija se brzi punjač deklarisan na 25 W, dok jači model možete posebno da kupite za pedesetak evra. Iz nekog razloga, u Samsungu misle da vam nisu uzeli dovoljno para sa osnovnim proizvodom, pa žele da vam uvale i Day-1 DLC... Unapređeni S-Pen Primarni razlog za nabavku Note umesto (nešto jeftinijih) telefona S klase je, naravno, S-Pen. Samsungova genijalna olovčica evoluirala je tokom godina, a u najnovijoj verziji je dobila žiroskop i akcelerometar, koji omogućavaju da je koristite kao virtuelni čarobni štapić. Recimo, u kamera aplikaciji možete da zumirate, fokusirate i da radite stvari koje biste tipično radili daljincem za DLSR aparat, što može da bude korisno ukoliko vam telefon stoji na tripodu, a želite nešto da podesite bez mrdanja. Nije teško zamisliti ni neku buduću mobilnu Harry Potter igru u kojoj biste mahali S-Penom i bacali vradžbine po ekranu. U stvari, jeste – Note 10 uređaji su van domašaja ciljne publike kojoj bi to bilo interesantno. Za sada nema previše aplikacija, bilo sistemskih bilo eksternih, koje koriste nove funkcije S-Pena, ali treba biti strpljiv. Poboljšan je softver za prepoznavanje rukopisa, koji sada lako možete konvertovati u editabilni tekst, pretraživati ili na neki drugi način njime manipulisati. Najvažnija stvar na svakom telefonu ...je kvalitet i vrsta ugrađenih kamera. Sistem kamera kod Galaxy Note 10+ je identičan sa Galaxy S10+, uz dodatni TOF senzor za izračunavanje dubine, koji vam omogućava da se zezate sa 3D objektima u prostoru. Na primer, možete da selektujete lica prijatelja koje snimate, nacrtate im brkove, vampirske zube, svinjske uši ili šta god vam padne na pamet, koji će ostati prilepljeni i adekvatno pozicionirani, uveličani ili smanjeni u zavisnosti od kadriranja kamere. Snimanje videa unapređeno je mogućnošću za zamućivanje pozadine uz fokusiranje objekta koji snimate u realnom vremenu, što stvara zanimljiv efekat, nalik pokretnom portretu sa neprestanim bokeh efektom. Kombinacija primarnog, telefoto (sa 2x optičkim zumom) i ultra wide objektiva, celina je koja može da zadovolji najveći spektar potreba. Doduše, optički zum bi mogao da bude bolji i, na ovom polju, Huawei P30 Pro i dalje šije Note 10 modele. Kao kontrapunkt Huaweiu, Note 10 i 10+ sposobni su da snimaju video u 4K rezoluciji i 60 fps, što nekome može da bude apsolutno ključni faktor pri izboru novog telefona (imate malu decu i želite video-uspomene koje će i nakon x godina biti tehnički impresivne, recimo). Neobjašnjivo odsustvo te mogućnosti je stvar koja me pojedinačno najviše nervira kod inače odličnih Huaweievih flegšipova. Unapređenje u odnosu na S seriju primećuje se kod noćnog moda, koji je konačno dostigao kvalitet Huawei Mate 20 Pro i P30 Pro. Noćni mod na Samsungu funkcioniše isto kao na Huaweiu, sa izuzetkom tajmera na interfejsu, koji bi vam ukazao koliko još ne smete da dišete dok senzori hvataju uzastopne ekspozicije. Tražili smo manu i našli smo je Kompanija Samsung je bila poslednji veliki proizvođač koji nije odustajao od 3,5 mm audio-konektora na svojim uređajima, bar do sada. Note 10 i 10+ ih nemaju – ako hoćete da koristite žične slušalice, imate opciju između USB-C bubica koje se dobijaju sa telefonom ili korišćenja adaptera. Iz potpuno nepoznatih razloga, USB-C na 3,5 mm adapter nije deo paketa sa telefonom, što često imaju i uređaji koji koštaju deset puta manje novca. Note 10 i 10+ dolaze sa dobrim AGK žičnim slušalicama, ali logično je pretpostaviti da mušterija koja daje 1100 evra za telefon poseduje mnogo bolje slušalice, koje će odmah poželeti da proba sa svojim novim čudovištem od uređaja. Takođe je logično da taj klijent nema adapter jer su mu svi prethodni telefoni bili Samsunzi, tako da će umesto opuštenog uživanja u skupoj investiciji sa nogama na stolu i viskijem u ruci morati da se oblači i ponovo izlazi na ovu vrućinu u potrazi za %&$#&% adapterčićem. Naoko mala stvar, ali zapravo velika kao kuća jer je prvi utisak nešto što se ne može ponoviti. Svojevremeno je Sony imao sličnu praksu sa PlayStation 3 konzolom koja je dolazila bez HDMI kabla – ušteda od jednog evra, koja izaziva blagi šiz mušterije, na duže staze se ne isplati nijednoj kompaniji, pa neće ni Samsungu. Aman-zaman, ako platim 1100 evra za telefon, želim da mi leđa budu masirana, hoću da se osećam kao Bijonse koja izvoljeva gluposti, ali joj svi ispunjavaju želje, i neću da imam ni naznaku osećaja da sve nije apsolutno potaman! Ostavivši po strani ovaj blagi rant zbog nedostatka konca koji delo krasi, može se zaključiti samo jedno – Galaxy Note 10 i 10+ (pre svega, 10+) su vrhunski uređaji za kupce za vrhunskim zahtevima. Ako spadate u ljude koji smatraju ludim onoga ko pukne 1000 evra na telefon, ovo nije kategorija proizvoda koja se obraća na vašu adresu. Miodrag KUZMANOVIĆ | ||||||||||||||||||||||||||
![]()
![]()
|
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |