![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| ||||||||||
Microstar K7N420 Pro (nVidia nForce)
nForce nije običan čip-set, već jedno visoko integrisano rešenje koje u sebi poseduje sve podsisteme potrebne da bi računar radio. To je prilično smeo potez, kao da kreiranje potpuno novog, tzv. „golog” čip-seta nije bilo dovoljno teško! Koncepcija je slična kao i kod drugih, odnosno i nForce se sastoji od „severnog i južnog mosta”, s tim što se u „nVidijinoj” terminologiji ovi čipovi zovu nešto drugačije. „Severni most” je IGP (Integrated Graphics Processor) i u njemu se pored neizbežnog memorijskog kontrolera nalazi i specijalna verzija grafičkog procesora GeForce2. „Južnjak” se zove MCP (Media and Communications Processor) i u njega su integrisani zvučni, mrežni, IDE, USB i ostali „periferni” kontroleri. Iako svi ostali integrisani čip-setovi na papiru deluju jednako ili makar slično, ni slučajno ne mogu da se porede sa nForceom. Pre svega, do sada su ovakvi čip-setovi bili nedovoljni za bilo kakav ozbiljniji rad na računaru i stoga predstavljali dobar izbor samo za „low-cost” računare. A to sa nForceom nije slučaj. Postoji nekoliko varijanti ovog čip-seta, u zavisnosti od toga koji se IGP i MCP koriste. Naime, IGP postoji u dve varijante, 220 i 420, sa jednim ili dva memorijska kontrolera. A MCP postoji i u varijanti „D” koja ima dodat APU (Audio Processing Unit) zvučni sistem koji je sposoban da obrađuje Dolby Digital 5.1 zvuk i reprodukuje ga po Dolby Surround specifikaciji. Kod nas na testu najbolja kombinacija bila je IGP 420 + MCP-D i upravo ćemo njoj posvetiti najviše pažnje. IGP 420 je prvi čip-set namenjen AMD procesorima koji u sebi sadrži dva posebna 64-bitna memorijska kontrolera, što je verovatno najbolja stvar na njemu. „NVidia” ih zove TwinBank Memory Architecture i njihovom upotrebom je maksimalan memorijski transfer u teoriji dupliran na 4,2 GB/sec (KT266A, Ali MAGiK 1 i AMD760 imaju maksimum od 2,1 GB/sec). Da bi oba kontrolera radila, neophodno je koristiti dva memorijska modula, inače će samo jedan kontroler biti u funkciji i ništa od TwinBanka. Pored uvećanog memorijskog transfera, ovo je izuzetno korisna stvar u slučaju da se koristi integrisani GF2 grafički sistem. Naime, svima je poznato da je za brzinu grafičke kartice presudna brzina kojom grafički čip komunicira s memorijom, pa u slučaju korišćenja integrisanog GF2 jedan memorijski kontroler služi procesoru, a drugi grafičkom čipu. U slučaju da se koristi integrisana grafika i samo po jedan memorijski modul i kontroler, dolazi do značajnih usporenja (oko 30 odsto), pa je apsolutno preporučljivo da se koriste dva memorijska modula. Kada se koristi posebna AGP kartica razlike u performansama su mnogo manje (do 5 odsto), mada je i to dovoljno da se iskoristi TwinBank arhitektura. Druga bitna karakteristika nForcea jeste DASP (Dynamic Adaptive Speculative Pre-Processor), tehnologija koja je u stvari prefetch cache mehanizam, poput onog kod procesora Athlon XP, a u drugačijem obliku poseduje je i VIA KT266(A) čipset. Čip-set pokušava da predvidi koji će podatak procesor zatražiti kao sledeći i kada uspe, znatno se skraćuje vreme potrebno da procesor dobije traženi podatak. Integrisana GF2 grafika bazirana je na MX čipu i poput njega radi na 175 MHz. Kao što je već rečeno, koristi sistemsku memoriju, i to maksimalno 32 MB. S obzirom na to da je u pitanju DDR memorija i da je njen takt 133 MHz, jasno je da ovakav GF2 nije brz kao MX na posebnoj kartici (175 MHz čip, 128-bitni SDRAM na 166 MHz). Međutim, testovi pokazuju da nije ni daleko od MX-a: kada se ne koristi TwinBank, razlika je oko 40 odsto, međutim, kada se koriste dva memororijska modula, ne prelazi 15 odsto, što je više nego sjajan rezultat za integrisanu grafiku. Tako ovaj GF2 u prašini ostavlja sva druga integrisana rešenja i zadovoljava sve sem zaista zahtevnih profesionalaca i igrača. Za obične korisnike ovo rešenje je više nego dovoljno. Zvučni sistem je na takođe veoma kvalitetan. MCP-D varijanta „južnog mosta” ume da obradi do 256 stereo signala i poseduje sve potrebne 3D audio mogućnosti. Sve ove proračune, kao i manipulaciju Dolby Digital 5.1 zvukom MCP-D uzima na sebe, pa je opterećenje centralnog procesora minimalno. Jedini nedostatak je nepostojanje integrisanog 5.1 dekodera, već taj posao treba da obavi eksterni dekoder. To praktično znači da nForce ploče imaju samo digitalni SPDIF izlaz na kojem se dobija Dolby Digital 5.1 zvuk, ali ne i tri stereo izlaza (kao kod Live! 5.1 kartice) na koje bi se direktno nakačili 5.1 zvučnici. Od ostalih mogućnosti MCP obezbeđuje podršku za dve UltraDMA 100 IDE grane, 6 USB portova po specifikaciji 1.1, 10/100 megabitni mrežni adapter, 1/10 HomePNA (za umrežavanje računara korišćenjem kućnih telefonskih linija), 56k modema, AC'97 v2.1 zvuk, napredni „power management” itd. nForce donosi napredak i u vezi između južnog i severnog mosta. Ovo je prvi čip-set koji koristi AMD-ovu tehnologiju HyperTransport koja može da propusti do 400 MB/sec u jednom, odnosno 800 MB/sec u oba smera istovremeno. Sami prosudite koliki je ovo ispred „Intelove” Hub ili VIA-ine V-Link arhitekture koje su ograničene na 266 MB/sec. Matična ploča koja nam je prva omogućila da se upoznamo s novim čip-setom je, kao i mnogo puta do sada, proizvod „Microstara”. U pitanju je model K7N420 Pro, ATX ploča punih dimenzija. Ponovo je korišćen crveni lak na pertinaksu, pa i ovaj MSI ostavlja snažan vizuelni utisak. Koristi najbolju verziju nForcea (420D) i većinu njegovih mogućnosti. Ima 6 USB, jedan 10/100 MB UTP mrežni port, pomenuti zvučni sistem Dolby Digital 5.1 sa digitalnim SPDIF izlazom, a tu je i kartica za AGP slot koja integrisanom GF2 obezbeđuje funkciju TV izlaza. Na raspolaganju je pet PCI, jedan CNR i jedan AGP slot za posebnu grafičku karticu. Postoje tri DIMM podnožja za DDR memoriju, od čega je prvi memorijski kontroler zadužen za DIMM1, a drugi za preostala dva. Na ovo jasno ukazuje i red otpornika između prvog i drugog DIMM podnožja. Kombinovanjem različitih memorijskih modula i podnožja primećen je i problem koji se javlja kada se u DIMM2 (i samo u njega) ubaci dvostrana memorija sa 16 čipova. Tada performanse sistema padaju za nekih 25 odsto, što se svakako mora izbeći. Nismo sigurni da li je problem vezan samo za ovaj model ili se javlja na svim nForce 220/420 pločama. Kvalitet izrade i korišćenih komponenti je veoma visok pa sa K7N420 nećete imati problema. Karakteristično je za „Microstar” da ploča ima i dijagnostički sistem i to u D-Bracket varijanti. BIOS je siromašniji nego što bi se očekivalo, međutim, ovo je i logično pošto je K7N420D prva nForce ploča koja se našla na svetskom tržištu. Sve neophodne opcije su tu, dok ćemo za one naprednije morati sačekati neki bolji model. Od overkloka je tu samo podizanje brzine magistrale, u dvadesetak koraka do 157 MHz, međutim, mi smo postigli daleko manje, svega 137 MHz. No, ponavljamo, ovo je prva ovakva ploča, a pri tom je i vrlo komplikovano integrisano rešenje, što ukazuje da inženjeri „Microstara” nisu želeli mnogo da rizikuju i nude napredne mogućnosti poput onih za fina (i „oštra”) nameštanja memorije ili one namenjene overkloku. S obzirom na to da tokom višednevnog testiranja nismo imali nikakvih problema sa stabilnošću, i kad se uzmu u obzir performanse, jasno je da je „nVidia” napravila veoma kvalitetan čip-set, uprkos činjenici da nije imala nikakvo pređašnje iskustvo na ovom polju. Naime, zahvaljujući svojoj naprednoj memorijskoj arhitekturi, nForce je trenutno bez premca najbrži čipset za AMD procesore. Čak i top model KT266A ploče kakav je Abit KR7A nije uspeo da dostigne K7N420, a vremenom će nForce ploče biti samo brže. Nije sporno ni da će se KT266A popraviti, međutim na polju grafičkih kartica je mnogo puta dokazano da „nVidia” ima ubedljivo najbolju podršku za svoje proizvode u vidu konstantnog unapređenja i optimizacije drajvera. U radu s grafikom i IDE uređajima prednost je znatno manja, a u višim rezolucijama Abitov KT266A postiže čak i bolje rezultate, međutim, smatramo da je to posledica dobre optimizovanosti „Abitovog” modela, a ne superiornosti samog KT266A čip-seta. Napominjemo da je model QDI-a KuDoz mnogo reprezentativniji primerak KT266A ploče i mnogo je ispravnije porediti ovaj nForce sa tim modelom. Oba su pravljena da obezbede što bolju stabilnost i nisu optimizovani do maksimuma, što je potpuno suprotno od Abita KR7A koji je podređen postizanju dobrih rezultata. Jasno je da nForce predstavlja pun pogodak. Svaki podsistem integrisan u njega predstavlja u najmanju ruku veoma dobro rešenje. Memorijski kontroler je najbolji u klasi, grafika je daleko ispred svih integrisanih rešenja, a zvučni podsistem je bolji i od ogromnog broja posebnih zvučnih kartica i može se porediti samo sa karticama klase Creative Live 5.1. Kada bi se sve ovo posebno kupovalo, koštalo bi mnogo više nego što iznosi cena modela K7N420 Pro, što je jasan znak za sve koji žele da kupe računar sa ovim ili sličnim komponentama. Zahtevnijim korisnicima ostaje da sačekaju eventualnu pojavu modela bez integrisane grafike, jer je to jedini deo ploče koji se ne može okarakterisati kao vrhunski. Nadamo se da će „nVidia” ispuniti te zahteve, jer bi to dodatno snizilo i ovako prihvatljivu cenu. Tada bi se nForc e definitivno ustoličio kao kralj DDR čip-setova. Saša UZELAC | |||||||||||||
![]()
![]()
|
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |