![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
BadCopy Pro 3.80, Max Data Recovery 1.65, IsoBuster 1.9.1, inDisc Recovery 3.0, CDRoller 6.31.1
Pet programa protiv teško čitljivih nosača podataka Niska cena, dugotrajnost i zadovoljavajući kapacitet jesu glavni razlozi neverovatne rasprostranjenosti CD-ova. Fizički posmatrano, tri osnovna nivoa određuju svaki, a to su refleksni, organski i zaštitni sloj. Razlike se vezuju upravo za središnji, gde se govori o tri hemijske mešavine: cijanin (najčešće zelene ili svetloplave boje), Azo (tamnoplava) i ftalocijanin (zlatna, srebrna ili svetlozelena). Poenta cele priče je dugoročnost ovakvih memorijskih „ostava”, a ona i nije baš za pohvalu. Životni vek starijih modela zasnovanih na cijaninu je svega nekoliko godina, druga kategorija je znatno stabilnija te diskovi koji koriste hidroksifenilazobenzene (lako za pamćenje, prim. aut.) mogu trajati i po više desetina godina, dok je treća supstanca zadužena za pravljenje medija koji se mogu svrstati u rod kornjača sa Galapagosa (stotine godina). Izlaganje suncu je nekada bio ozbiljan problem pa je čak i nekoliko minuta direktnog zračenja moglo dovesti do apsolutne nečitljivosti. Danas je UV zaštita razvijena do te mere da su neki diskovi u stanju da se „prže” i po više nedelja, bez ikakvih znakova degradacije. Koliko god da je tehnologija uznapredovala, uvek će se naći način da nam se disk fantastično izgrebe, da počne da mu se topi plastika, da napukne ili da se čak polomi. Ukoliko imate medij koji se uklapa u ovu priču, tj. koji je podlegao nekoj povredi i suvereno odbija da se pročita, prva stvar koju vam predlažemo jeste poseta prijatelju koji ima kvalitetniji i noviji CD uređaj. Ukoliko ovo ne spase situaciju, a ne planirate da nabavljate smesu za fizički oporavak diskova, evo uporednog testa programa koji vam možda mogu pomoći. Korišćenje ovakvih programa ne donosi rizik od naknadnog oštećenja diska pošto se ne vrši nikakvo dodatno pisanje. Način na koji ove aplikacije uspevaju da u nekim slučajevima izvuku koliko-toliko podataka izrazito je složen i svodi se na low level pristup, čitanje i analiziranje manjih blokova direktno sa diska. Koriste se različiti algoritmi kojima se ovi delovi podataka izvlače te po potrebi dopunjavaju blagodetima tehnologije smart filling kako bi se umanjio procenat izgubljenih podataka. Reč pre početka ili „U-DE-šta?” Ukoliko fajlovi koje tražite na disku nisu vidljivi pri klasičnom Windows pregledanju, postoji šansa da će UDF pristup (Universal Disk Format) imati više sreće. UDF je jedna od implementacija standarda ISO/IEC (ECMA-167), a predstavlja potencijalnu zamenu danas najčešće korišćenog ISO 9660. Primenu nalazi na RW diskovima, ali i u postojećim DVD standardima. Video DVD formati koriste hibrid dva pomenuta, a isto važi i za sve vidove video-snimanja. Blue-ray će koristiti nove verzije UDF-a čija je osnovna prednost mogućnost kombinovanja sa tehnologijom packet writing. Na ovaj način se može vršiti pisanje ili brisanje fajlova preko standardnih fajl-sistem mehanizama, što znači korišćenje optičkih medija na isti način kao i disketa ili USB diskova. Posmatrano iz perspektive oporavka oštećenih medija, korišćenje ovakvog pristupa predstavlja mogućnost da se izvuče i ono malo podataka što se direktnim putem nije moglo postići. Potrudili smo se da u praksi dokažemo ili opovrgnemo tvrdnje proizvođača softvera koji vam predstavljamo. Od optičkih uređaja smo koristili komercijalni LG 52x32x52, dok smo za potrebe testiranja iskopali čak osam diskova oštećenih na različite načine. Većina ih je otpala pošto smo pokušali sa baš ekstremnim slučajevima: dva istopljena, jedan kojem nedostaje parče, tri svojski izgrebana diska i jedan na kojem se našlo čak i više kolonija bakterija (!) za koje sa sigurnošću možemo reći da su razvile prilično naprednu civilizaciju. Ovaj poslednji se nije pošteno ni zavrteo te ga nijedan od programa nije ni naslutio. Nadamo se da rotacija diska nije dovela do većih nepogoda za napredni narod na ovoj pljosnatoj ploči. Velika većina aplikacija je komercijalne prirode, što znači da iziskuje dosta novčanih jedinica. Teoretski, možete se snaći i zaobići ograničenja ukoliko planirate da povratite poneki tekstualni fajl ili sliku. Skoro sva ostvarenja pružaju Preview repariranih fajlova pa za grafiku možete uzeti jedan ili više screenshotova celog ekrana te ih spojiti ili uvećati ukoliko su sitni (recimo uz PhotoZoom Pro, SK 5/2004). Tekst možete na isti način prebaciti u grafiku pa preko nekog OCR programa natrag. Nije baš elegantno (baš suprotno od toga), možda ne ispadne najzahvalnije, ali je prilično povoljno sa ekonomske tačke gledišta. BadCopy Pro 3.80
U procesu izvlačenja podataka sa kompakt diskova prvi korak je izbor drajva i načina na koji će program komunicirati s njim. Postoje tri osnovna moda: spasavanje oštećenih fajlova (podrazumevano) te dva komplementarna algoritma za spasavanje fajlova kojima se ne može pristupiti na standardan način, tj. koji se i ne vide. Sledeći korak je odabir konkretnih fajlova i foldera koji će se obraditi, kao i podešavanje fokusa na brzinu procesa ili podatke. Može se slobodno reći da je razlika po pitanju uspešnosti povraćaja imaginarna, dok vremenska promena i nije tako naivna. Naredna faza je izvlačenje „bitova”, a njeno trajanje je vrlo relativan pojam. Veličina fajla koji se oporavlja, logično, nije toliko bitan faktor kao veličina oštećenih mesta na njemu. Kako god da okrenete, velika je verovatnoća da ćete imati vremena za obiman obrok, pa možda i film ili dva. Korak pre samog izvlačenja predstavlja izveštaj o uspešnosti koji pruža mogućnost da se i lično uverite u rezultat. Preview se može podesiti na HEX, tekst ili slike, ali ne postoji mogućnost čuvanja sadržaja koji vidite. Tekst je prikazan u celosti sa mogućnošću skrolovanja, ali to nažalost važi i za slike pa ukoliko planirate da ih „elegantno” snimate i spajate, biće potrebno dosta uklapanja delova slagalice. Najbitnije od svega – uspešnost – upravo je stavka u kojoj je BadCopy najviše podbacio. U oba moda (Max Data i Max Speed) stepen povraćaja izgubljenih informacija prilično je slab. Iako u prozoru za izveštavanje stoji procenat izgubljenih podataka konkretnog fajla, u praksi se pokazalo da je to u stvari procenat izvučenih „nula i jedinica”! Čuvanje fajlova nije omogućeno, ali je zato moguće zaputiti se direktno iz programa na lokaciju gde je potrebno iskeširati novac, preuzeti šifru i bez izlaska iz programa ili ponovnog skeniranja sačuvati vredne podatke. Propaganda je čudo pošto će retko ko ostati ravnodušan kada vidi nešto na temu „100% Recovered, only 40$ away from your files”... Max Data Recovery 1.65
Još jedna stvar u Max Data Recoveryju upala nam je u oko, a to su svega dva-tri reda Help fajla. Za razliku od ostalih ostvarenja u koja je vidno uložen trud da se temeljno objasne postupci kojima se postiže ekstrakcija, način korišćenja, podržani standardi i druge korisne informacije, programeri Softeze su očigledno „optimizovali” i ovaj deo aplikacije. IsoBuster 1.9.1
Sve što korisnik treba da uradi jeste da ubaci medij u drajv, sačeka iščitavanje fajl-strukture, izabere šta želi da sačuva na disk i program će to pročitati, prijaviti potencijalne greške i najzad sačuvati na proizvoljnoj lokaciji. Da, da, IsoBuster je moguće koristiti bez ikakvih ograničenja i plodove njegovog rada najzad upotrebiti. Verzija koju opisujemo je besplatna, dok je licenca od 25$ potrebna samo za otključavanje Pro funkcija. Jedino što se na ovaj način dobija jeste bolja podrška za UDF standard te u većini slučajeva uopšte nije neophodna. Pretraživanje diskova za fajlove koji su „nestali u akciji” takođe se postiže s lakoćom, a postoji i mogućnost kreiranja slika (images) u formatima ISO, TAO i BIN, sve u pratnji Cuesheet i (MD5) Checksum fajlova. Slike se takođe mogu učitati u program, a lista formata koji se raspoznaju je pozamašna: B5T, CCD, CDI, CIF, FCD, GCD, IBQ, IMG, MDS, NRG, P01, PDI, VC4... Opcije programa su podeljene na sedam kategorija, a svaka od njih se najčešće račva na još nekoliko koje se takođe razlažu „na sitna crevca”. Ovo sve dovodi do toga da je podešavanje svih relevantnih karakteristika fajl-sistema, recovery opcija, rada sa image fajlovima ili načina komuniciranja sa medijima lako prilagodljivo potrebama i željama korisnika. Ovde se takođe nalazi i isključivanje on-line provere novih verzija programa koja se redovno pali i pomalo iritira. Povrh svega, tu je i podrška za naš jezik koju nije potrebno dodatno preuzimati sa Interneta, već se bira sa liste i bez restartovanja primenjuje. Još dve stvari su zaista vredne pomena, a prva je neka kvaziantivirusna zaštita. Ukoliko je vaš računar zaražen i virus se proširi do IsoBustera, program će po prvom sledećem startovanju odbiti da radi! Druga stvar se vezuje za testiranje diska sa DivX filmom na kojem je sam video-fajl bio oštećen. IsoBuster je za samo jedan čas i tri minuta uspeo da izvuče celih 99% sadržaja. Novodobijeni fajl je bilo potrebno „provući” kroz neki od programa za reparaciju fajlova, ali MPlayer (www. inDisc Recovery 3.0
Čuvanje nije dozvoljeno, ali se zato može iskoristiti preuzimanje strukture sektora u RTF formatu, preko opcije Preview. Naravno, tu je i prikaz slika, ASCII i HEX podataka. Pored očigledne nemogućnosti čuvanja rezultata, demo verzija programa ne dozvoljava testiranje većih fajlova pa smo se na testu morali zadovoljiti samo jednom JPEG slikom čiji su rezultati u granicama prihvatljivosti. Ovo je veliko ograničenje pošto ne možete znati da li će inDisc biti u mogućnosti da spase veće fajlove kojima ne želi ni da pristupi. CDRoller 6.31.1
CDRoller radi samo sa CD/DVD medijima, dok je pored podrazumevanih ISO i Joliet standarda podržan i UDF. Obezbeđen je i prijatan rad sa mini-diskovima kreiranim Panasonic, Sony ili Hitachi DVD kamkorderima, kao i sa nezavršenim medijima sa eksternih rezača. Na meniju je i testiranje ispravnosti medija, višekriterijumsko pretraživanje sadržaja, automatsko deljenje VOB ili VRO fajlova sa video DVD medija, identifikovanje RAW slika, kreiranje ISO slika, pa čak i ripovanje audio-diskova u MP3 (Lame i Blade enkoderi), Ogg i WAV zapise. • • • Iako je pucao na visoko, BadCopy i nije pružio baš neke Good rezultate. Veći broj podržanih memorijskih modula je doveo do lošije izvedbe CD sekcije te se ovaj program našao na zaleđu. Slično ostvarenje, Max Data Recovery, vrlo se neobično ponašalo na testiranju. Rezultati Max Speed moda su ubedljivo najlošiji, dok je Max Data uspešnost u samom vrhu! Ipak, ograničena veličina oporavljenih fajlova za Preview ne prikazuje sve rezultate te ostaje samo da verujemo u verodostojnost iskaza o stvarnom uspehu. Isto važi i za CRoller koji se odlično pokazao, ali ne želi da to i podeli sa vama. Hrpa opcija, neverovatne mogućnosti i najbolji rezultati nalaze se iza zavese koju može podići jedino 30 dolara. Najbolje za kraj: IsoBuster je definitivno favorit, kako po pitanju cene tako i po uspešnosti izvlačenja oštećenih podataka. Vrhunski rezultati testiranja, fenomenalna mogućnost prilagođavanja te lako iščitavanje oštećenog video-fajla u rekordnom roku samo potvrđuju da je ovo pravi program za posao. Miloš KNEŽEVIĆ
![]()
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |