Propuštena prilika Konačna verzija Internet Explorera 7, u odnosu na izdanje Beta 2 koje smo nedavno opisali (SK 6/2006), nema suštinskih unapređenja. Instalacija i dalje zahteva proveru autentičnosti Windowsa XP na kojem je „zasađen” Service Pack 2 (postoje načini da se zaobiđe ova kontrola, ali „pečovanje” obično dovodi do nepredvidivog ponašanja browsera). Proces inkorporacije Explorera u sistem prilično dugo traje i zahteva isključivanje firewalla i u nekim slučajevima antivirusne zaštite (!?), kao i restartovanje sistema, što je uvek neprijatna okolnost. Nasuprot tome, Firefox i Opera se apdejtuju brzo i bezbolno i pri tom od korisnika ne traže nikakve „ustupke”. Rebutovanje je neophodno zbog instalacije u kernel novog RSS enginea koji renderuje RSS sadržaje (feeds) kao Web stranice, a ne kao news grupe. To se može primetiti po umekšanom tekstu koji Microsoft promoviše kao „rešenje za poboljšanje čitljivosti” (tzv. tehnologija Clear Type), to jest prikazivanje stranice onako kako bi se ona videla na papiru, nakon štampanja. Realno, zbog zamućenog teksta u browseru, ali i u eksternom RSS čitaču, pa i nekim IM klijentima – Mirandi, na primer – imaćete utisak da vam se „promenila dioptrija” (jedina korist je očuvanje definicije fonta pri velikim uvećanjima). Tesno „druženje” s operativnim sistemom donekle komplikuje i deinstalaciju tako da ne treba insistirati na potpunom uklanjanju kada IE7 stupi u „brak” s Windowsom (još je živo sećanje na silne neprijatnosti izazvane oštećenjem Windows Explorera koje se pojavljivalo nakon deinstalacije beta verzije). Po prvom pokretanju Internet Explorer 7 nudi mogućnost uključivanja antiphishing filtera i izbor jezika. Paleta alatki je zadržala definiciju iz poslednje beta verzije, deluje vizuelno atraktivnije i modernije nego u konkurentskim programima, ali je i prilično „naduvana” i ne naročito praktična za korisnike koji su navikli na sveden interfejs prethodnih izdanja. Zato su reakcije vernih korisnika Internet Explorera na račun interfejsa pretežno negativne. Konačna verzija ima integrisano polje za najvažnije pretraživače (MSN, Wikipedia, Google, Yahoo!...), ali prilikom upisivanja pojma ne nudi sugestije kao što to radi Firefox 2. Takođe, IE7 u osnovnoj verziji nema ni mogućnost simultanog pretraživanja teksta na stranici (in-page search). Za tu, kao i za druge opcije kao što su mouse gestures ili session restore, neophodno je instalirati odgovarajuće dodatke, slične Firefoxovim ekstenzijama. Doduše, broj i raznovrsnost ovih dodataka za IE 7 za sada nisu na kvalitativnom i kvantitativnom nivou Firefoxovih, a i procedura instalacije je komplikovanija jer se odvija mimo browsera (vidi tekst u okviru). Adrese, RSS kanali i history grupisani su pregledno u okviru menija Favorites Center.
Performanse „sedmice” su ipak ispod očekivanja, što ne treba da čudi ako se ima u vidu činjenica da program koristi blago modifikovan rendering engine iz Internet Explorera 4. Brzina iscrtavanja stranica je veća nego u prethodnom izdanju, ali je Firefox 2 i dalje brži, uprkos starom Gecko 1.8 engineu koji je praktično isti kao u verziji 1.5. Tehnička zaostalost, doduše blaga, ogleda se i u nepotpunoj kompatibilnosti s najnovijim Web standardima (CSS 2.1, XHTML 1.1, HTML 4 i drugim) – za sada jedino nova Opera nudi široku kompatibilnost, što potvrđuje tzv. Acid2 test za Web standarde (za većinu korisnika to nema praktični značaj). Internet Explorer 7 se pokreće osetno brže od Firefoxa 2 i, pod manjim opterećenjem, troši manje memorijskih resursa. Zao glas koji Firefox prati zbog tobožnjeg „curenja” memorije (neproporcionalno trošenje sistemske memorije tokom dužeg rada i sa više otvorenih stranica u tabovima) ne nalazi na potvrdu u praksi – štaviše, u uporednom testiranju memorijske zahtevnosti uviđa se sledeće: kako raste broj otvorenih tabova, Internet Explorer 7 postaje „gladniji”, da bi u jednom trenutku počeo da troši više memorije od Firefoxa 2. Nakon petogodišnje pauze i više nego dovoljno vremena da se preduzmu svi neophodni koraci – krene s programiranjem od samog početka, ako je potrebno – Microsoft je propustio priliku da preskoči dva stepenika i ustoliči Internet Explorer 7 na vrhu liste modernih browsera. Daleko zadovoljniji bili bismo verzijom koja bi, slično Operi, nudila integrisane opcije za napredno surfovanje, bezbednost i manipulaciju servisima, tj. dodatke analogne najkorišćenijim Firefoxovim ekstenzijama. Ovako, ostaje konstatacija od prošlog puta – Internet Explorer 7 je tu samo da bi sprečio dalji odliv naprednijih korisnika u Mozillin ili Operin tabor. Većina nezahtevnih i manje upućenih korisnika će ionako, pokazuju to rezultati s početka teksta, svoje potrebe za pretraživanjem Mreže zadovoljavati Internet Explorerom 6. Gradimir JOKSIMOVIĆ | |||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |