Ljudi iza pingvina – Addendum (4) |
A gde smo tu mi? Sveprisutni motiv prethodnih tekstova u ovom serijalu jeste zajednica, termin toliko puta pomenut da vam verovatno postaje dosadan. I pored toga što smo pokušali da iz nje izdvojimo i predstavimo pojedince, zajednica ostaje najveća snaga i pokretač dešavanja u Free/Libre/Open Source Softwareu (FLOSS). Došlo je vreme da pogledamo koliko je naša zajednica „jaka”. Iako na prvi pogled možda izgleda da prisustvo slobodnog softvera u našem okruženju nije naročito izraženo, pažljivijim posmatračima neće promaći poneki računar sa instaliranim GNU/Linuxom, a upotreba ovog operativnog sistema u poslovne svrhe odavno je postala standard. Početnici koji traže pomoć, kao i oni zainteresovaniji vrlo brzo će otkriti na Internetu čitav ekosistem povezan idejama o slobodnom softveru. U Srbiji trenutno postoji nekoliko zvaničnih i nezvaničnih organizacija koje promovišu i zastupaju ove ideje, pored njih svaka poznatija distribucija Linuxa ima mesto na domaćem Internetu na kome se okupljaju korisnici i oni kojima su potrebna uputstva i asistencija. Časopis „Svet kompjutera” i njegov forum (www.sk.rs/forum) imaju deo posvećen GNU/ Linuxu i slobodnom softveru. Takođe, ni ostali otvoreni sistemi i projekti nisu zapostavljeni, a domaća zajednica svakako nije mala i neiskusna. Koliko tačno korisnika slobodnog softvera ima teško je reći, mada se neki zaključci mogu izvesti na sajtu projekta GNU/Linux mapa Srbije (linux.dootzky.com) autora Dušana Nedeljkovića. Navoditi sva udruženja i grupe nije ni svrha ni cilj ovog članka, ali se iz njihovog broja naslućuje i najveći problem domaće FLOSS zajednice. Paradoksalno zvuči, ali to je nezajedništvo. Ovaj paradoks proizilazi iz činjenice da je upravo sloboda, osnovni princip koji filozofija slobodnog softvera promoviše, najveća prednost i snaga ove ideje, ali ujedno i njena najveća slabost. Takva filozofija dozvoljava i uvažava razlike u stavovima i mišljenjima, pa je vrlo čest slučaj da se projekti i grupe dele i cepaju ili da se prave nove organizacije i onda kada to nije neophodno. Jednostavnije rečeno, naša scena poprilično je decentralizovana, sa malim stepenom međusobne saradnje. Daleko od toga da su pojedinačne zajednice u konfrontaciji ili sukobu, ali svakako da bi intenzivnija i opsežnija međusobna povezanost i zajednički nastup u javnosti bili efikasniji i plodonosniji. Ipak, i u takvoj situaciji ima svetlih primera dobre organizacije i odlično urađenog posla, pa ćemo akcenat i staviti na njih.  | Ivan Jelić | Mreža za slobodni softver” (www.fsnserbia.org) na čelu sa Ivanom Jelićem je nevladina organizacija koja promoviše slobodni softver i GNU projekat i u saradničkim je vezama sa Fondacijom za slobodni softver Evrope. Od velikog broja pokrenutih projekata i akcija ove NVO moramo izdvojiti organizaciju predavanja i gostovanja Ričarda Stolmana u Beogradu i (pomalo posustalo) izdavanje e-magazina o slobodnom softveru „GNUzilla”, kao i održavanje nekoliko web lokacija posvećenih pojedinačnim Linux distribucijama (Debian i Fedora) i pokretanje domaće Ubuntu zajednice, jedne od najaktivnijih i najbrojnijih na našim prostorima. | Časlav Ilić | | Još jedna ekipa čiji rad treba pomenuti i pohvaliti dolazi iz Novog Sada i okupljena je u zajednicu pod nazivom LUGoNS (Linux User Group of Novi Sad). Grupa korisnika Linuxa iz Novog Sada u svojim prostorijama održava redovna otvorena sedmična okupljanja, a svaka tri meseca organizuje i Linux Install Day, kada svim zainteresovanim posetiocima koji donesu svoje računare vrše besplatnu instalaciju i podešavanje GNU/Linux operativnog sistema. Zahvaljujući njihovom radu imamo i SlackBook na srpskom jeziku i još mnogo korisnih projekata. Posetite ih na www.ns-linux.org ili u njihovoj laboratoriji u Novom Sadu. | Miloš Popović | Pored stalnih aktivnosti na promovisanju, popularizaciji i edukaciji o slobodnom softveru i njegovim prednostima, još jedan od važnih aspekata rada jeste i lokalizacija. Ovaj pojam obuhvata daleko više od pukog prevođenja interfejsa ili korisničke dokumentacije za neki program, a naša zajednica u ovoj sferi ostvaruje odlične rezultate (uzevši u obzir obim posla i broj ljudi). Zahvaljujući radu ovih ljudi možemo da se pohvalimo u velikoj meri prevedenim i lokalizovanim projektima kao što su: KDE (tinyurl.com/serbkde – koordinatori Časlav Ilić i Slobodan Simić), GNOME (tinyurl.com/serbgnome – koordinator Miloš Popović), OpenOffice.org (sr.openoffice.org – koordinator Goran Rakić)... Kada smo već kod lokalizacije, treba pomenuti i Danila Šegana (launchpad.net/~danilo), prevodioca i člana razvojnog tima opensource kolaboracionog projekta Launchpad, kao i činjenicu da je veliki broj slobodnih aplikacija preveden zahvaljujući krajnjim korisnicima odlučnim da se oduže zajednici doprinoseći prevodom na sopstveni jezik. | Goran Rakić | | Srbija ima i svoju Linux distribuciju cp6linux („ce-pe-6 linux” ili „srb-linux”, SK 07/2008). Sponzorisana od strane Ministarstva telekomunikacija i informatičkog društva, realizuje se u sklopu Računarskog centra Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i bazirana je na trenutno najpopularnijoj distribuciji Ubuntu. Cilj je bio napraviti kompletno lokalizovan distro prilagođen našem podneblju i potrebama, koji bi trebalo da bude jeftina alternativa vlasničkim rešenjima za krajnje desktop i poslovne korisnike. Radovi i dalje traju, što je za svaku pohvalu, mada bi se moglo prigovoriti slaboj medijskoj pažnji koja se posvećuje ovom projektu, naročito ako se uzme u obzir činjenica da je u pitanju finansiranje iz budžeta Republike Srbije. | Ivan Čukić | Pisanje opensource aplikacija svakako je najdirektniji način pomoći i doprinošenja zajednici, pa ćemo na kraju pomenuti i Ivana Čukića (ivan.fomentgroup.org), odnedavno člana nevladine organizacije KDE e.V. i autora nagrađivanog menija za KDE4 po imenu Lancelot (SK 11/2008).Naravno, pojedinaca koji na neki način doprinose domaćoj zajednici zaista je mnogo, od pomenutih u ovom tekstu do onih koji po domaćim forumima pomažu drugima da savladaju teškoće pri upotrebi slobodnog softvera i svi oni skupa čine domaću zajednicu. Kakva god da je – naša je. Goran STRIČIĆ | | |