Otključavanje skrivenih funkcija (LG) televizora Kupili ste nov LCD televizor ali niste imali para za najskuplji model, a sada vam je žao, jer ste videli u uputstvu šta sve bolji model može? Ne očajavajte, jer možda uz nekoliko klikova daljinskog upravljača možete da dobijete sve te opcije Praksa da proizvođači elektronske opreme zaključavaju naprednije opcije na svojim uređajima nije ništa novo. To najčešće rade zbog toga da bi se napravila veštačka razlika između proizvoda iz jeftinije i skuplje klase, iako razlike u hardveru nema. Naime, zbog optimizacije procesa proizvodnje jeftinije je da se napravi jedna zajednička štampana ploča, a da se napredne opcije zatim isključe u softveru. Na taj način se štedi u vremenu i novcu prilikom razvoja nove štampane ploče, kao i prilikom proizvodnje, jer nije potrebno praviti novu proizvodnu liniju. Otključavanje se najčešće vrši stavljanjem novog firmvera u uređaj. Firmver je neka vrsta „mozga” uređaja, a stavljanjem naprednijeg firmvera uređaj postaje sposoban da koristi hardver koji ionako već postoji u njemu, samo je deaktiviran. Jedan od poznatijih primera je hakovanje firmvera Canonovih EOS fotoaparata, gde se aparati iz jeftinije klase po funkcijama izjednačavaju sa naprednijim modelima. To je moguće uraditi i na jeftinijim PowerShot i Ixus aparatima ubacivanjem modifikovanog firmvera, o čemu smo već pisali (CHDK – SK 1/2008). Ovog puta ćemo se pozabaviti otključavanjem televizora, do sada možda i najdrastičnijoj demonstraciji veštačkog pravljenja klasa proizvoda.Za eksperiment nam je potreban LG-jev LCD televizor namenjen evropskom tržištu iz serije LH ili LF ili neki od modela iz serije LU (kompletan spisak modela možete pronaći na Wikiju navedenom u korisnim adresama na kraju ovog teksta). Televizori iz te generacije imaju ime u obliku LG XXYYZZZZ (na primer, LG 37LH3000), gde XX označava dijagonalu TV-a, YY označava seriju, a ZZZZ označava klasu modela unutar serije. Mogućnosti modela različitih klasa mogu znatno da se razlikuju, iako su televizori istih specifikacija, često i istog izgleda. To postaje jasno listanjem uputstva, jer je ono zajedničko za sve modele iz te generacije (ni manje ni više nego 104 modela!), uz napomenu da određene opcije postoje samo na skupljim modelima. Osim glavobolja u snalaženju, ovo izaziva i određene sumnje. Klasifikacija Uzećemo ponovo za primer 37LH3000, koji smo pomenuli i koji smo koristili za potrebe ovog teksta. U okviru serije LH dijagonale 37 inča postoje modeli iz klasa 2000, 3000, 4000, 5000 i 7000. Svi se oni fizički razlikuju. Model iz klase 2000 ima nižu rezoluciju (1366 x 768 tačaka), dok su svi ostali modeli Full HD (1920 x 1080). Svi modeli sa zadnje strane imaju USB port, međutim pregled specifikacija otkriva zanimljivu situaciju. Kod modela 2000 i 3000 taj USB port služi samo za apgrejd firmvera (tzv. servisni USB), model 4000 preko USB-a može da pušta JPEG slike i MP3 muziku, dok modeli 5000 i 7000 mogu da puštaju i filmove (u specifikacijama na sajtu je stidljivo i nejasno navedeno DivX MPEG2/4, ali o tome nešto više kasnije). Zbog niže rezolucije izbacićemo iz razmatranja model 2000 i uporedićemo modele 3000 i 5000. Razlika u ceni je skoro dvostruka (oko 500 prema 1000 evra), a skuplji model poseduje prikaz u 200 Hz, nekoliko konektora više i mogućnost puštanja materijala sa USB porta. Ipak, uz malo istraživanja otkrivamo da je USB port moguće otključati, upravo zbog toga što svi Full HD modeli iz te serije imaju iste određene delove hardvera.
Otključavanje Pomenuli smo da je jedan od načina otključavanja hardvera promena firmvera uređaja. Taj metod može da se primeni i u ovom slučaju, međutim radi se o komplikovanijoj metodi koja može da dovede do poništavanja garancije. Zbog toga ćemo opisati dva jednostavna načina otključavanja televizora u zavisnosti od aktuelne verzije firmvera. Verzija firmvera se proverava ulaskom u meni i izborom opcije Diagnostics iz podmenija Setup. Ukoliko je firmver na TV-u 3.15, onda je moguće koristiti i originalni daljinski upravljač. Kada je televizor upaljen, dovoljno je pritisnuti i držati taster ’OK’ pet sekundi dok se ne pojavi meni za unos lozinke. Tada je potrebno uneti „0000” (četiri nule) i ući ćete u servisni meni televizora. Daljinskim upravljačem ide se do Tool Option3 i klikne se na ’OK’ da bi se ušlo u taj meni. Zatim se vrednost stavke EMF(JPEG,MP3) promeni na „1”, a vrednost stavke Divx postavi se na „HD”. Veoma je bitno da vas u ovom trenutku upozorimo na to da ne menjate ništa drugo u opcijama, jer možete potpuno da onesposobite televizor! (Na primer, može da vas povuče da uključite Bluetooth podršku, ali nemojte to da radite jer odgovarajuća štampana ploča ne postoji u televizoru.)Ukoliko je firmver noviji od 3.15 (što je verovatnija situacija), potrebno je da imate servisni daljinski upravljač. Na sreću, uz pomoć mobilnog telefona sa Symbian OS-om i IC portom, instalacijom programa IRremote moguće je simulirati daljinski upravljač. Za potrebe otključavanja poslužiće i trial verzija programa sa sajta. Nakon instalacije programa telefonu je neophodno obezbediti internet konekciju, jer se definicija servisnog daljinca skida sa Interneta. Posle pokretanja programa u njemu treba dodati daljinski upravljač: Menu –> Add Device –> TV –> LG, a zatim treba osvežiti listu klikom na Refresh. Kada se lista osveži, kuca se START i odabere se IN-START Service Menu, zatim se klikom na Refresh lista ponovo osveži, a potom se izabere mon, čime će se instalirati definicija servisnog daljinca. U programu se aktivira taj daljinski upravljač, IC port na telefonu se približi senzoru na televizoru, a zatim je potrebno pritisnuti i držati taster „2” dok se na TV-u ne pojavi polje za unos šifre. Šifra se unosi originalnim daljinskim upravljačem televizora i ona je „0000”, nakon čega su svi koraci isti kao u prethodno opisanoj metodi.Rezultati Ono što smo dobili jeste potpuno funkcionalan USB port. Na njega je moguće povezati USB fleš ili čak eksterni USB hard disk, sa kog je zatim moguće pustiti slike, filmove ili muziku. Vrhunac je to što je ugrađeni multimedijalni plejer u TV-u u stvari full HD plejer, koji osim klasičnih DivX-a podržava i H.264 MKV fajlove (pomenuli smo skromnu specifikaciju na sajtu koja to ne otkriva). I ne samo to, plejer podržava i eksterne titlove sa pravilnim prikazivanjem naših slova. Naravno, postoje i određeni nedostaci. Plejer ne podržava 5.1 zvuk u DTS formatu već samo u AC3 formatu. Taj problem se veoma lako rešava upotrebom nekog od programa za konverziju zvuka (na primer PopCorn MKV Audio Converter), koji će DTS konvertovati u AC3 i dodati ga u fajl kao drugi zvučni kanal. Taj proces, u zavisnosti od jačine kompjutera, traje 10 do 15 minuta. Procedurom od nekoliko minuta, koja se sastoji od nekoliko klikova na tastere mobilnog i daljinca od TV-a, otključali smo plejer, koji bi kao samostalan uređaj koji se povezuje na TV koštao oko 100–150 evra, odnosno koji je ugrađen u 500 evra skuplji model TV-a iste dijagonale. Dobra kupovina, složićete se.Drugi proizvođači? Mi smo detaljno opisali proces otključavanja na starijoj generaciji LG televizora. Internet je, naravno, najbolji izvor da malo istražite da li baš vaš model televizora može da se otključa ili ne. Takođe, ukoliko planirate kupovinu, možete da istražite koji model treba da kupite kako biste za uloženi novac dobili najviše. Slična procedura moguća je i na Samsung televizorima, jer je njihov firmver baziran na Linux kernelu. Projekat SamyGO bavi se reverznim inženjeringom firmvera i uključivanjem inače isključenih opcija. Nešto slično moglo bi da se uradi i na Sony televizorima, jer je i njihov firmver baziran na Linuxu. Naravno, bitan preduslov je da unutar televizora postoji štampana ploča na kojoj se nalazi multimedijalni plejer i da je ta mogućnost samo isključena u opcijama televizora. Ivan ČABRILO | | 





|

Napredna Srbija, digitalna televizija i DVB-T2 konfuzija | Ako ste odlučili da kupite novi televizor ili samo razmišljate na tu temu, sigurno ste se već raspitivali o tome šta može da se kupi kod nas i šta je bitno da televizor ima od priključaka i opcija, da li je bolje kupiti LED, LCD ili plazmu, a to su sve uobičajene nedoumice. Verovatno su vam rekli da svi televizori imaju i digitalni tjuner i da ćete, pored svih sadašnjih domaćih kanala (analognih), u budućnosti moći da gledate digitalne kanale. Ali, da li je baš tako jednostavno? |  Već nekoliko godina RTS eksperimentalno digitalno emituje svoje postojeće kanale, sa dodatkom tematskog kanala RTS Digital i eksperimentalnog RTS-HD. Donedavno ti kanali su emitovani u DVB-T (MPEG2) standardu i prijem je bio moguć sa svim digitalnim tjunerima koji su kod nas bili u prodaji. Međutim, prošle godine Ministarstvo za telekomunikacije i informaciono društvo donelo je odluku po kojoj se za emitovanje digitalnih kanala u Srbiji usvaja novi standard DVB-T2 (MPEG 4). Novi standard u prevodu znači korišćenje savremenije kompresije novije generacije, i to H.264/AVC ili drugačije nazvan MPEG4 verzija 10 (omogućava protok do 45 Mbit/s u televizijskom kanalu širine 8 MHz). To u praksi znači da nijedan digitalni tjuner u televizorima koji se trenutno prodaju (i koji su do sada prodati) neće moći da reprodukuje ovaj signal, eventualno će moći da reprodukuju zvuk, ali slika će biti crna. Da sve ne bude skroz crno, možemo da obradujemo sve one koji su već kupili HD televizor sa digitalnim tjunerom, a žive blizu granice sa Hrvatskom, BiH ili pak Mađarskom. Oni će moći još dugo da gledaju digitalne kanale tih zemalja jer su one zasad ostale na standardu DVB-T. | Pored Srbije, zemlje koje su usvojile standard DVB-T2 ili pokreću posebne servise za postepeni prelazak sa analogne TV ili postojećeg DVB-T jesu Velika Britanija, Italija, Finska, Švedska, a završne pripreme vrše se u Nemačkoj, Austriji i Češkoj. Brojni su razlozi i prednosti MPEG4 kompresije nad MPEG2. Dovoljan joj je i dvostruko manji protok za subjektivno isti kvalitet slike, što je od posebnog značaja za kanale visoke definicije. Robusniji su na smetnje, omogućavaju bolju zaštitu signala i obezbeđuju uvođenje novih interaktivnih servisa. Već sada se u Evropi MPEG4 koristi kao standard za međutelevizijsku razmenu i prenose uživo raznih sportskih i kulturnih događaja. Kompatibilnost sa standardima IPTV i DVB-H (za mobilne) takođe je značajna zbog smanjenja potrebe za ponovnim rekodiranjem signala (nije potrebno ulagati i u opremu za rekodiranje) i usputnih gubitaka u kvalitetu. | Šta sve ovo znači prosečnom gledaocu televizije? Brojni su kritičari ove odluke Vlade Srbije (među najvećim kritičarima bio je upravo RTS) i uglavnom se sve kritike svode na visoku cenu primopredajne opreme. Da, oprema je trenutno skupa, za krajnjeg korisnika čak je i izbor prijemnika (Set Top Box) još mali a cene su veće nego za DVB-T modele. Međutim, treba imati na umu to da će cena opreme vremenom padati i računa se da će u trenutku samog prelaska (isključenja analognog signala 4. aprila 2012.) biti na ekonomski prihvatljivom nivou. Vlada je propisala i subvenciju redovnim pretplatnicima TV pretplate u visini od 25 evra, što bi trebalo dodatno da olakša tranziciju. | DVB-T2 će omogućiti bolje iskorišćenje frekventnog spektra za sve postojeće kanale i pokretanje novih kanala (Mux B, Mux C, Mux D; Mux A se neće popunjavati u vreme tranzicije). Multipleksi su grupe digitalnih servisa koji se prenose jednim TV kanalom (frekvencijskim opsegom). Nakon popune prvog Muxa pristupaće se postepenom popunjavanju ostalih dodeljivanjem dozvola emiterima za nove tematske ili specijalizovane kanale, recimo za direktne prenose iz Skupštine. Boljim iskorišćenjem frekvencijskog opsega zbog standarda DVB-T2 omogućiće se i „digitalna dividenda”, tj. oslobađanje nekih kanala nakon gašenja analognih stanica, a oni se mogu iskoristiti za posebne servise: elektronsku trgovinu, e-bankarstvo, interaktivne igre, informacije na zahtev itd. Smatramo da je veoma pohvalno to što smo se u startu odlučili za savremeniju tehnologiju, izbegavajući time veće troškove eksploatacije starijeg MPEG2 standarda i još veće troškove ponovnog prelaska na savršeniji MPEG4 kada HD kanali postanu deo standardne ponude domaćih TV stanica. RTS već sada sve sportske prenose uživo emituje u HD-u, što je mnogim gledaocima samo po sebi zanimljivo. | Dakle, ako ne želite eksterni digitalni prijemnik (Set Top Box), koji će ipak koristiti većina nas, već planirate kupovinu TV prijemnika sa ugrađenim digitalnim tjunerom – svakako sačekajte da se pojave oni sa standardom DVB-T2. | Zoran OLUIĆ |
|

|