LAKI PINGVINI<>
022018<><>

Štitovi Arduina [5]: Wi-Fi Shield

Pre nekoliko meseci, kada smo počeli seriju šildova za Arduino, znali smo da će to i za nas biti izazov, ali šild iz naslova nam je pokazao kako se osećao Sizif sa kamenom. Kao što znate, šildove nabavljamo preko online radnji i, pored toga što nam je relativno kasno stigao, imali smo problema da ga uopšte nateramo da radi. Za ovaj šild nismo našli nikakav datasheet, niti bilo kakvo uputstvo o povezivanju, šta više, na netu smo našli uglavnom vapaje za pomoć. Nakon „deep scaning” pretrage interneta i pokušavanja svega sem vradžbina, šild je sa svojim inaćenjem jednom nogom već bio u kanti za đubre. U poslednjem času i za šild i za rokove štampe nabasali smo na jedva primetan, ali ipak trag.

Šild koji se prodaje svuda, bez ikakve dokumentacije, razvio je izvesni Wang Tangze, koji je usled nedostatka sredstava predao šild Elecshopu, a on ga je, prosto rečeno, naštancovao i preplavio online radnje. Primerak koji smo dobili je odlično urađen sa vrlo jasnim i čitkim opisom pinova i komponenata, što je za šildove retkost. Kao i prethodno opisani, i ovaj je oblika Una sa prolaznim hederima. Prilikom postavljanja na Uno morali smo da zalepimo izolir traku na USB port jer su lemovi izuzetno blizu. Ceo šild je baziran na ESP8266 ESP-12E čipu i o njemu je na stranicama SK više puta bilo reči. Sa strana SoC-a su muški hederi (GPIO) koji su povezani sa pinovima SoC-a. Iza su otvori namenjeni za SPI povezivanje. Naime, šild jeste namenjen da se koristi sa Arduinom, ali se isto tako može koristiti i kao stand alone ploča. U prilog tome postoji i pet muških hedera za povezivanje sa USB to TTL adapterom radi debagovanja i flešovanja. Tu su tri rupice za pinove za održavanje (GND, 5V i 3.3V), a do njih i dva muška pina koja rade sa niskim naponima (0-1V i 0-3.3V) i koji se koriste samo ako je šild u stand alone modu. Tu su još reset ESP8266 čipa i četiri DIP prekidača sa oznakama kojima se menja mod šilda u zavisnosti od potreba. Četiri crvene LED su poređane do digitalnih pinova: PWR, DFU, STA i AP.

Da bi se uopšte koristio, potrebno je prvo flešovati ESP8266. U tu svrhu se može koristiti neki od USB to TTL adaptera, i to bez Arduina, a mi smo se odlučili za CP2102. Povezujemo GND i 3.3V dok Serial pinove RX i TX ukrštamo, tj. povezujemo RXD sa TXD i obrnuto. Prekidači na DIP 3 i 4 idu na ON, gde treći menja mod, a četvrti pali DFU LED (device firmware update). Potrebno je preuzeti neki alat za flešovanje ESP8266 (recimo ESP8266 Flash Tool ili ESP8266 Flash Downloader) i ESP8266 SDK V2.0 ili nekog drugog, a mi smo probali nekoliko verzija (v0.9.2.2 i v0.9.5.2) i nekoliko vrsta alata. Nakon uspešnog flešovanja trebalo bi da bude omogućeno zadavanje AT komandi preko terminala, ali pre toga svi DIP prekidači treba da budu na OFF, a nakon toga treba da se resetuje taster šilda. Komandama AT+RST dobijamo sve informacije o ESP8266. Bez problema smo pretražili dostupne WiFi mreže i povezali se. Isto tako smo sa AT+CWMODE menjali mod između klijenta, AP-a i AP-a+klijenta, i sve je radilo bez greške. AP je bio dostupan i mogli smo se povezati uz prethodno postavljanje SSID i lozinke preko AT komandi.

Sledeće na redu je postavljanje šilda na Arduino Uno. Opet smo morali da upotrebimo prekomernu silu. Koji lonac kafe i runda dubokog oranjea po krajnjim ćoškovima interneta dovelo nas je do informacije da je potrebno zameniti mesta RX i TX hederima šilda. Na štampanoj ploči to je malo nezgodno uraditi, pa smo pinove sa donje strane jednostavno izvili bočno i Serial pinove ukršteno privezali žicama. S obzirom na to da su nam potrebni samo gornji hederi, pinovi sa donje strane se mogu i odseći. Slanje AT komandi i nadogradnja firmvera se ionako radi preko Debuging porta. Neophodan nam je bio softverski terminal. Dakle, RXD i TXD pinove sa Debuging porta povezali smo žicama na digitalne pinove i uz upotrebu SoftwareSerial i WiFiEsp biblioteka prebacili test skeč. DIP prekidači treba ovog puta da budu svi na OFF. S obzirom na to da je gornji limit stabilnog rada SoftwareSerial 9600 bauda, potrebno je baud rate promeniti i u okviru ESP8266. Šild na tren povezujemo na računar preko USB to TTL adaptera (prekidači OFF) i komandom AT+UART_DEF=9600,8,1,0,0 menjamo baud rate na 9600. Nakon toga, vraćamo šild na Uno, prekidači ostaju OFF i pokrećemo učitavanje skeča. Konačno smo uspeli da nateramo šild da radi kao šild uz v0.9.2.2 firmver, ali – da li je sve ovo bilo vredno truda?

Može da se naleti na skoro identičan šild na kojem piše Shia1d, a koji je, sudeći po onome što se može naći na mreži, dosegao nivo Pro u šegačenju i njega bi trebalo, ako se ipak odlučite za WiFi šild, obići u malo širem luku od opisanog. Ovaj šild bez tehničke dokumentacije i ovakav kakav jeste jedva je upotrebljiv, a ako vam je baš potrebno ovakvo rešenje, trebalo bi uzeti neki firmirani, ali i do tri puta skuplji. Mi bismo preporučili Wemosov D1, koji bismo mogli opisati kao Uno na steroidima, u koji je ugrađen ESP8266, ima i svu neophodnu podršku, a pritom je jeftiniji i – radi.

Dejan PETROVIĆ

 
Bodhi Linux 4.4.0
AppImage
Jaxx 1.3.9
Platforme STM8 i STM32
Orange Pi Win (Plus)
Štitovi Arduina [5]: Wi-Fi Shield
Šta mislite o ovom tekstu?
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera