![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| |||||||||||||||||
Internet u Grčkoj
U Grčkoj smo, pored velikog broja mesta gde turisti mogu da se osveže hladnim napicima, naišli i na nekoliko web kafea
Dobre telekomunikacije Preduslov za Internet jesu dobre telekomunikacije. Grčka ih po svemu sudeći poseduje. Tamošnja telekomunikaciona kompanija OTE (koja je jedan od suvlasnika našeg „Telekom Srbija”) pre više godina uspela je da celu zemlju opremi telefonskim govornicama sa smart karticama. Dok je kod nas u centru Beograda teško naći ispravnu govornicu, u Grčkoj je sasvim normalno da naletite na telefonsku govornicu tik uz gradsku plažu čak i nekog manjeg mesta na bilo kom ostrvu gde ima turista (a ima ih gotovo svuda). Mobilna telefonija je priča za sebe. Imati mobilni telefon u Grčkoj je kao imati ručni časovnik kod nas. Ljudi najprirodnije koriste ove uređaje koji su pokriveni dobrim signalom, ne samo na kopnu i ostrvima već i tokom cele vožnje feribotom od Pireja do nekog od ostrva. Sliku o razvijenosti telekomunikacija u Grčkoj ilustrovaćemo podatkom da OTE trenutno uvodi ISDN linije na veća ostrva. Internet ponuda Dakle telekomunikaciona podloga postoji, ali i dalje ostaje pitanje koliko je razvijen Internet u Grčkoj? Nažalost, kao obični turisti nismo uspeli da saznamo ni isprobamo ponudu nekog od Internet provajdera. Obilazeći ovu lepu zemlju prikupili smo određeni broj web adresa koje su bile ispisane po izlozima prodavnica, poleđinama razglednica i dnevnim novinama. Moramo priznati da smo web adrese sretali češće nego kod nas, pa to može biti jedan od pokazatelja prisutnosti Interneta u Grčkoj. Međutim, još pre puta smo svu svoju elektronsku poštu preusmerili na jedan web mail servis. Želja nam je bila da ako naletimo na neki web cafe možemo da pogledamo pristigle poruke i po potrebi odgovorimo na hitne. Takođe, slanje elektronske razglednice ima više smisla kada ste udaljeni hiljadu kilometara od onoga kome je šaljete. I nismo se prevarili, zaista smo naleteli na web cafe – ne na jedan već na neočekivano veliki broj kompjuterizovanih birtija. Na ostrvu Paros, u srcu starog grada Parakije, naišli smo na lepo uređen web cafe sjajno uklopljen u atmosferu okolnih uskih uličica u kojima se turisti guraju razgledajući robu izloženu ispred radnji. „SYNDEMENO WIRED Cafe” kako glasi pun naziv ovog kafea poseduje samo tri računara za surfovanje ali je sva ta tehnika tako lepo uklopljena u enterijer da daje veoma prijatan osećaj svim posetiocima. Kako smo saznali u razgovoru sa Nikolasom Stephanonom, vlasnikom kafea, veza prema Internetu je zapravo obična analogna telefonska linija prema provajderu koji se nalazi na ostrvu Mikonos. U planu je prelazak na ISDN jer je upravo tih dana kada smo boravili na Parosu OTE privodila kraju uvođenje ISDN centrale. Ovaj pozitivan i nestvaran utisak koji smo stekli za samo par minuta boravka u kafeu pokvarile su cene. Grčka ipak živi od turizma, tj. turista koji nemilice troše pare. Za samo dvanaest minuta korišćenja Mreže potrebno je platiti 500 drahmi (za jednu nemačku marku dobija se između 160 i 170 drahmi), pola sata 1250 a pun sat čitavih 2500 drahmi! U poređenju sa domaćim cenama to je čista pljačka, ali u pitanju je sasvim drugačiji standard mušterija koje žele da, iako na kraju sveta, budu u centru događanja. Ako ipak želite da osetite makar delić atmosfere sa ovog mesta, posetite www. Sledeće mesto gde smo mogli da pročitamo poštu bio je jedan Internet centar na ekskluzivnom ostrvu Santorini. Ako se na samom centralnom trgu Fire, glavnog grada ovog ostrva, popnete uskim stepenicama pored neugledne table koja obaveštava o postajanju centra, naići ćete na jednu ne tako prostranu prostoriju sa nekoliko računara nakačenih na iznajmljenu liniju. Za 1500 drahmi možete da surfujete čitav sat ali ne možete naručiti piće jer ovo jednostavno nije web cafe. Atina i Solun Ako smo na ostrvima našli mesta za Internet surfovanje, onda je logično da u dva velika grada pronađemo još web kafea. I zaista, u Atini smo naišli na više malih prodavnica računara i računarske opreme koje su imale po jedan računar namenjen surfovanju po Internetu. Cene su se kretale oko 1000 drahmi za sat surfovanja. Najlepši web cafe smo pronašli u neposrednoj blizini muzeja. Ukusno uređen prostor sa više od deset računara na sjajnom mestu. Po onome što smo videli stekli smo utisak da, kao i u svakom dobrom kafeu, postoje stalni posetioci koji se poznaju sa ljudima koji rade u kafeu. Cena surfovanja u ovoj dobroj atmosferi je 500 drahmi za dvadeset minuta ili 1500 drahmi za čitav sat. U Solunu u blizini sajma, deo grada u kome tradicionalno ima radnji sa računarima, naleteli smo na jedan veliki Internet kafe koji se renovirao i na jedan koji je tog prepodneva bio zatvoren ali se po natpisima na grčkom moglo zaključiti da se najverovatnije radi o Internet kafeu. Dakle, dok kod nas važi izreka „što južnije to tužnije” u Grčkoj je situacija obrnuta. Sever, po svemu sudeći, kaska za Atinom kada je Internet u pitanju. A mi? Mi smo još mnogo severnije od Atine. Dušan DINGARAC |
| |||||||||||||||||||
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |