![]() | ![]() |
![]() |
| ![]() |
| ||||||||||
ATI Radeon 64 MB DDR
Međutim, situacija će se promeniti preko noći. ATI Radeon predstavlja negaciju svih loših osobina koje su zakopale prethodne ATI-jeve modele: u pitanju je kvalitativno i kvantitativno najkompletniji 3D akcelerator koji je trenutno može da se kupi. Za razliku od Voodoo 5 5500, koji se mirne duše može smatrati prevaziđenim komadom igračkog hardvera, jedina prava konkurencija Radeonu je GeForce 2 GTS. Ali samo još neko vreme. Urađen u 0,18–mikronskoj tehnologiji, ATI-jev GPU poseduje daleko najveći izbor svih 3D funkcija koje su ikada „nagurane” u jedan čip. Sem standardnog T&L enginea druge generacije, FSAA (nalik na onaj iz GeForcea 2), Enviromental bump mappinga na hardverskom nivou (viđenom samo kod Matroxa G400), tu su i stvarčice koje su još samo „teorija” koja čeka ekspanziju Direct X 8.0 i igre potpuno novog kalibra (Vertex Skinnig, Spherical, Dual-paraboloid, Cubic environment mapping, Keyframe interpolation i sl.). Božićna poplava zabavnog softvera doneće neke od tih naslova („Shinyev” Sacrifice, na primer). Umesto četiri „pajplajna” za multiteksturiranje, sa po dve jedinice za procesiranje tektura u jednom „pasu” (GeForce 2), Radeon poseduje dva, od kojih svaki ima mogućnost za renderovanje tri teksela po prolazu. Iako u teoriji to zvuči lošije u odnosu na čudovište firme „nVidia” (osam prema šest teksela u jednom taktu čipa), praksa govori nešto sasvim drugo: GeForce 2 jednostavno nije sposoban da odradi svoj teoretski (nešto) viši fill rate (1,6 gigatexela/sec prema 1,3), iz prostog razloga što ni najbrža DDR memorija ne može da izađe na kraj sa tim. Sa druge strane, pojava novih igara koje će koristiti više od dva prolaza pri multiteksturiranju doneće Radeonu ogromnu prednost: GeForce 2 će biti prinuđen da koristi dva pajplajna da bi izrenderovao jedan piksel u takvim igrama, što Radeonu u startu obezbeđuje ogromnu brzinsku prednost. I sadašnje stanje stvari ide u prilog Radeonu: na svim testovima kojim smo ga „mučili”, Radeon je pokazao iste ili bolje (brzinske) rezultate u odnosu na GeForce 2, pogotovo u visokim rezolucijama u 32-bitnoj kolornoj paleti. Konstantnih 25 frejmova koje smo dobili u najzahtevnijem testu na planeti (3D Mark 2000, helicopter high detail, 1280 x 1024, 32-bit color depth, 32-bit Zbuffer...) dovoljno govori o sirovoj snazi koju ATI Radeon poseduje. „Raw” snagu Radeona, pored standardnih „uzroka” (183 MHz core klok, efektivni 366 MHz klok DDR-a) obezbeđuje i tzv. HyperZ tehnologija: radi se o novoj varijanti Zbuffera sa naprednim algoritmom za izbegavanje renderovanja dela scene koji se ne vidi, i koji omogućava sasvim realni fill rate od 1,3 gigateksela u sekundi). Prilično zgodna stvar. Gledajući Radeonov Technology Demo koji dolazi sa instalacionim CD-om (Radeon’s Ark), nikako nismo mogli da se otmemo utisku da po prvi put u mašini stoji prava atomska bomba, koja svoj realni softverski „trigger” dobija upravo ovih dana. Za cenu koja je značajno niža od GeForcea 2 (za cca 130 DEM, poredeći verzije kartica sa 64 MB DDR-a), dobićete daleko više. Dobar posao, zar ne? Miodrag KUZMANOVIĆ | |||||||||||||
![]() | |
![]() | ![]() |
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |